Razmažena djeca

Može se desiti svake sekunde, bez upozorenja. Dijete plače, zahtijeva, vrišti, ciči…želi da stvari idu na njegov način. Naporna faza – ali roditeljima, koji znaju šta stoji iza toga, je puno lakše

Roditelji trebaju postaviti granice i odrediti pravila

Nekoj djeci je potrebna pozitivna motivacija umjesto zabrana, jer oni ne razumiju „Ne!“ svojih roditelja i zbog toga često postanu frustrirani

Nekada se svijet sruši, jer nije sve postavljeno onako kao uvijek. Kašika nije na mjestu gdje je uvijek i odmah – belaj. Često smo u prilici vidjeti dijete kako počne plakati jer stvari nisu išli tokom kao uvijek, kako je ono naviklo i kako želi da bude. Dijete se doslovno počne bacati na pod – za očajavanje. A mama? Zatečena, iznervirana, preforsirana. Šta raditi s djetetom koji šakama udara o pod i koji baca pogrešno namještenu kašiku u zrak?

Najvažnije je: ostati smiren, udahnuti, sačekati. Ni u kojem slučaju se ne smijete iznervirati i ući u dvoboj sa razmaženkom. Uistinu, to nije nimalo lahko i ponekada neizvedivo. Ali ispravna reakcija je odlučujuća po pitanju da li će razmaženko prestati ili možda još pogoršati ponašanje. Roditelji moraju znati: Dijete ne želi da ih provocira ni da ih ljuti. Jednostavno ga obuzme uzbuđenje i ne zna kako da sam sebi pomogne. Stručnjaci naglašavaju da su ovakvi “napadi“ važni. Ovakva faza je ustvari pozitivan proces razvoja. Sposobnost da postanu ljutiti, razočarani i da se brane ističe da dijete postaje svjesno samog sebe. Evo izlaza iz tipične tri situacije koje u porodicama često izazovu nervozu i probleme.

1. Tipična situacija

Već kod doručka nastane situacija: vaše dijete ugleda najuzbudljivije stvari na stolu: marmelada, eurokrem, šolje, tanjure, ali sve lahko za razbiti ili još neprilagođeno za djecu. Za dijete roditelji postavljaju plastične tanjure i šolje, upravo iz razloga što njegove stvari često završe na podu. Ali vaše dijete želi ono što svi imaju. Ukoliko to ne dobije, vrišti i udara oko sebe pa čak i sebe samog.

Reakcija roditelja

Za roditelje djeteta ne dolazi u obzir da ne reaguju, inače bi se dijete moglo u svom bijesu i samo povrijediti. Zato odmah reaguju, podižu malog, pokušavaju da mu skrenu pažnju, spuste ga na pod, nude mu soka da se napije. Nekada se dijete tako i smiri. Ali nekada se dijete u roditeljevim rukama počne još više koprcati, rukama i nogama, dernjava ne prestaje, i čak želi udariti roditelje i ugristi ih.

Savjet roditeljima

Ovo je zaista jedna situacija koja skoro dolazi do vrhunca. Izgleda da je djetetu potreban bol kako bi svoju ogromnu napetost potrošio. Dijete vjerovatno želi da ga ozbiljno shvatite, i on želi biti dio okruženja. Ono što možete uraditi je dopustiti djetetu da bude uključen u ono što se događa, prema motu: „Pomozi mi da sve sam uradim.“ Roditelji dijete mogu upućivati kako da ispravno koristi posuđe. Postavite djetetu tanjur kao i kod sviju i igrom ga uključite, npr. „Vidi, hljeb živi na tanjuru i tu ćemo sada staviti marmeladu…“. Smijete držati tanjur kako ga ne bi odmah bacio na pod. Nekoj djeci je potrebna pozitivna motivacija umjesto zabrana, jer oni ne razumiju „Ne!“ svojih roditelja i zbog toga često postanu frustrirani.

2. Tipična situacija

Imate više djece ili možda čak i blizance. Jedno silazi niz stepenice, drugo ga slijedi. I tu počinje takmičenje. Drugi hoće da bude ispred, a ovog ispred to uopće ne zanima i stiže drugi. Tragedija: bacanje na pod, plakanje, traži od brata ili sestre da se vrati. Ovaj i ne pomišlja na to, iako i kad bi to uradio ne bi nimalo pomoglo jer osjećanja ovog što je došao drugi su povrijeđena. Dijete samo plače i vrišti i vjerovatno nakon nekog vremena ne zna ni zašto vrišti.

Reakcija roditelja

U ovakvim situacijama, roditelji većinom ne žele reagovati, jer je to vjerovatno standardna situacija. Roditeljima ne pada na pamet da nagovore svoje drugo dijete da se vrati na stepenice i ponovi situaciju i pusti da pobijedi razmaženka. To ne bi bilo rješenje i uopće ne bi funkcionisalo. Na objašnjenja ili metode skretanja pažnje mališan više uopće i ne reaguje. Zato roditelji ostaju smireni, ostavljaju mališana na miru i brine se o drugim stvarima ili drugoj djeci. U redovitim razmacima roditelji bace pogled na dijete i nude mu da se priključi ostatku. Ali, prema povrijeđenosti djeteta, može se desiti da to potraje i pola sata.

Savjet roditeljima

Kod braće i sestara često je situacija takva da se oni natječu 24 sata dnevno za pažnju svojih roditelja. Situacije, kao spomenute, se jednostavno ne mogu izbjeći. Ispravna je reakcija dijete pustiti da sve izbaci iz sebe. Važno je redovno baciti pogled na dijete. Ali ne smijete previše popustiti, vi ste oni koji određujete kako stvari teku. Djeca trebaju granice kako bi saznali i shvatili kakvo je ponašanje ispravno i primjereno. Pogotovo majke moraju shvatiti da ne mogu svima u porodici ugoditi. Najbolji način je zatražiti pomoć svoje djece i uključivati ih u mnoge stvari. Npr. da obojica pomognu u postavljanju stola, pospremanju sobe, jer time će djeci prenijeti osjećaj: „Vi mi pomažete i ponosna sam na vas.“ Time će se situacija znatno opustiti i poboljšati od čega će svi profitirati.

3. Tipična situacija

Vaše dijete voli da sve radi samostalno. Zna se samo poeti u auto i sjesti u dječije sjedalo. Nekada to traje prilično dugo dok nije pravilno sjelo. Međutim, roditelji nemaju uvijek vremena da čekaju, jer nekada žure zbog zakazanog termina ili moraju pomaknuti auto jer neko čeka da se parkira na njihovo mjesto ili jednostavno smetaju. Roditelj uzme dijete i sjedne ga u sjedalo. Dijete se počne derati, željelo je to uraditi samo. Ljutnja nadvlada jer je jedno od roditelja sve pokvarilo. Počne se koprcati, derati, čak se ukoči kako ga ne bi mogli svezati.

Reakcija roditelja

Nekada djetetu i možete skrenuti pažnju. Drugo rješenje – izvaditi dijete iz sjedala i dopustiti mu da sve sam uradi – ne pomaže. Dijete je ljuto i razočarano, povrijeđeno. Isto tako neuspješno: objašnjavati djetetu zašto je sada moralo biti drugačije nego inače.

Savjet roditeljima

Ne trebate djetetu previše objašnjavati vaše postupke, pogotovo zato jer postoje situacije u kojima objašnjenja ne funkcionišu. Vaše dijete ne razumije značenje „požuriti“ ili „žurba“. Morate se pomiriti s tim da djeca imaju svoje “trenutke“, pogotovo dvogodišnjaci i trogodišnjaci. Drugi korak je prenijeti vašem djetetu: „Želio si to uraditi sam i razumijem zašto si ljut. Ali sada ne može drugačije.“ I onda je sasvim u redu dijete svezati uprkos njegovom koprcanju. Bez daljih objašnjenja ili smirujućih govora, jer oni svakako ne bi imali efekta.Positive-Discipline