Kako bi se postavili temelji dobrog oralnog zdravlja tijekom cijeloga života cilj je stomatologa da se što ranije uspostavi dobar odnos s ”malim” pacijentom. Velika pogreška roditelja je da dijete dolazi prvi puta u stomatološku ordinaciju tek kada ga zaboli zubić. Za većinu djece posjet stomatologu znači stresnu situaciju i suočavanje sa: za njih neugodnim i stranim zvukovima bušilice, okusima i mirisima, mirnim ležanjem u stolici tijekom rada, nepoznatim osobljem, nelagodom pa i bolom prilikom rada. Bol zuba je zapravo neugodan doživljaj uzrokovan oštećenjem i razaranjem zubnog tkiva zbog karijesa. Djeca često ne mogu razlučiti stvarnu bol i nelagodu. Neovisno o dobi neka djeca su vrlo izdržljiva te mogu puno toga podnijeti dok su druga prilično osjetljiva i reagiraju negativno već i na blagi podražaj. Zato je od osobite važnosti dijete od druge-treće godine života polako pripremati za posjet stomatologu. Kod roditelja treba razviti svijest o važnosti očuvanja zdravih mliječnih zuba. Nažalost kod nas je još uvijek mišljenje da popravak mliječnih zuba nema smisla jer će se i “tako vaditi za koju godinu“! Ako se zanemari dobra higijena, redovito pranje i četkanje zuba, ako su jako kvarni mliječni zubi onda novi trajni zubi izrastaju u tako loše okruženje. Bakterije se brzo nastane na njih pa se vrlo rano razvije karijes na tek izniklim zubima. Uloga stomatologa nije samo da popravi zub, nego i da educira roditelje i djecu o važnosti oralnog zdravlja. Svakako je poticajno posjetiti vrtiće i djeci kroz igru i priču približiti pojmove vezane o higijeni zuba, podijeliti prospekte u kojima je navedeno kako pravilno četkati zube i sl.
Uloga roditelja
Uloga roditelja je djetetu kroz igru ili čitajući mu slikovnice objasniti kako je važno prati zubiće. Može se igrati zubara sa djetetom i pri tome ga učiti kako se usta drže otvorenima, kako se ogledalcem broje i pregledaju zubi ili npr. uz pomoć plišanih igračaka napraviti igru gdje će dijete biti zubar koji radi preglede. Svakako pričati i opisivati kako izgleda ordinacija a o doktoru govoriti pozitivno i blisko djetetovu svakodnevnom govoru, bez pojmova koji se povezuju uz nešto bolno ili neugodno. Često roditelji griješe kad prijete djetetu: Ići ćeš kod doktora!, Dobit ćeš injekciju!, Izvadit će ti zub! … To dijete pamti i povezuje sa nečim strašnim. Pa kad mu zaista treba pomoć zbog bolnog zuba odbija suradnju jer ne vjeruje. Zubara predstaviti kao osobu koja se brine o zubima i pazi da budu zdravi i lijepi a ne kao osobu kod koje se ide po kazni kada se jede puno slatkoga i ne peru dobro zubi. Ne treba spominjati ni svoja negativna ili bolna iskustva niti pričati pred djetetom o svom strahu od stomatologa. Također se ne smije obećavati da stomatolog neće ništa raditi u ustima.
Uloga stomatologa
Kada dijete prvi puta dođe u ordinaciju stomatolog treba zadobiti povjerenje malog pacijenta. Kroz razgovor saznati ime i dob pacijenta, nastojati da odgovara dijete a ne roditelj, da li redovito pere zubiće i sl. Pokazati mu terapeutsku stolicu, kako stolica radi, provozati ga i pokazati mu ogledalce i započeti s pregledom. Prva posjeta trebala bi biti potpuno bezbolna tj. samo pregledati zubiće, eventualno polirati da se u djetetu razvije osjećaj pozitivnog iskustva. Takvim pristupom djetetu će pregled ostati u ugodnom sjećanju pa će i slijedeći put rado doći. Ako nema karijesa dijete će kroz igru, druženje i razgovor stvoriti prijateljski odnos sa stomatologom i u trenutku kada se karijes pojavi, liječenje i popravak zuba neće mu biti nepoznanica. Malo dijete može kod prvog pregleda sjediti roditelju u krilu jer roditeljski zagrljaj djetetu daje osjećaj sigurnosti.
Ako pri prvom posjetu i pregledu stomatolog otkrije karijes ne preporučuje se odmah započeti s liječenjem, Razgovarati o tome kako ”gric i grec” jedu zubiće sve dok ga mi četkicom, pastom i malim tušem ne uklonimo. Prakticira se metoda ”tell-show-do” tj. reci-pokaži-uradi. Na prstićima se pokaže kako radi bušilica da bi dijete osjetilo vibracije i zvukove koje ona proizvodi tijekom rada, pusterom tj. zrakom se posuši prst kako bi i zub, te npr. nacrtati smailića na noktu i osvijetliti lampom. Pri tome djetetu objasniti da se sve to isto radi na zubu i da bi zubić veselilo imati smajlića. Djeca na ovakav pristup vrlo pozitivno reagiraju i rado pristaju da se u sljedećem dogovorenom terminu popravi zubić.
Osobito je važna komunikacija s djetetom tijekom rada. Treba ga poticati i hrabriti ga za suradnju, pohvaliti ga npr. kako dobro drži otvorena usta, da ispravno sjedi, da je baš miran pacijent i sl., a po završetku rada nagraditi ga malim darom: pasta za zube, četkica, maska i ono sto najviše vole – Diploma za hrabrost! Ako dijete dolazi u ordinaciju s bolnim zubom, a nažalost najčešće s otokom, potrebno je odmah intervenirati. To kod djeteta budi strah i otpor, a ujedno ostaje u neugodnom sjećanju i otežava rad pri svakom sljedećem posjetu stomatologu.
roditelj.ba
