Kao kruna trudnoći dolazi porod. Porod je moment koji se žarko isčekuje, napokon će doći to malo divno stvorenje.
Piše: Vedrana Hrkać, bacc.med. techn, primalja
Biografija: Vedrana Hrkać, bacc.med. techn, babica. Rođena je 1980. godine u Jajcu. Srednju medicinsku školu, smjer primaljstvo pohađala je u Splitu. Diplomirala je u Zagrebu 2006. godine na Zdravstvenom veleučilištu i stekla zvanje prvostupnice sestrinstva (bacc.med.techn.). Udata je i majka troje djece, te živi u Širokom Brijegu. Radi u SKB Mostar od 2007. godine na Klinici za ginekologiju i porodništvo kao primalja/babica, a od 2019. godine i kao instrumentarka. Aktivni je član Komore primalja/babica HNŽ od samog njenog osnivanja, te je predsjednica Povjerenstva za etiku i medicinsku deontologiju komore. Sudjelovala je na Simpozijima sestrinstva i primaljstva gdje je bila predavač više puta. Iz ljubavi prema svojoj profesiji rodila se ideja, te 2019. godine osniva i vodi Tečaj za trudnice.
Kako se dolazi do termina poroda kod trudnica se javlja osjećaj straha, nelagode i želje da trudnoća još traje. O strahu i pripremama za porod za časopis Roditelj piše Vedrana Hrkać, bacc.med. techn, babica.
Trudnoća je zasigurno poseban period u životu žene. Ne samo da se beba razvija i raste, nego se i u ženi rastu i razvijaju novi osjećaji i nove misli. Uz sve one divne osjećaje ushita i sreće, mogu se javiti i one malo teže misli poput zabrinutosti i propitivanja o vlastitim sposobnostima vezano za trudnoću i porod.
Kao kruna trudnoći dolazi porod. Porod je momenat koji se žarko isčekuje, napokon će doći to malo divno stvorenje. Ali to je također i momenat koji velika većina trudnica isčekuje sa određenom dozom straha.
Postoje različiti izvori straha od poroda.
- Jedan od izvor straha od poroda dolazi iz tuđih priča s poroda. Svaka trudnica definitivno zaslužuje porod bez traume, a ako se trauma desila, ženi je potrebno pružiti svu pomoć da je prebrodi i da je se sasluša. Ali definitivno tu priču ne treba pričati trudnici koja isčekuje svoj porod.
- Drugi čest razlog strahu od poroda može proizlaziti iz prethodnog osobnog lošeg iskustva. Svaku priču s poroda bi trebalo u potpunosti sagledati da bi shvatili što je to dovelo do lošeg iskustva. Da bi znali sagledati i promjeniti ono loše potrebno je prvo steći znanje o samom porodu.
- Tu dolazimo do največeg izvora strah, a to je neznanje. Neznanje što je to porod zaista, kako započinje, koje su faze poroda, sami tijek poroda, zašto se nesto dešava i zbog čega se dešava, što je to potrebno a što nepotrebno u porodu, kako strah uzrokuje bol i kako ga pobjediti.
Strah je jedna snažna emocija koja ima utjecaj i na fizičkom nivou. Kada je neko u strahu tada se osjeća da je i u opasnosti. Tijelo automatski reagira povećanom proizvodnjom hormona adrenalina. Funkcija adrenalina je da pripremi tijelo na zaštitu, tj. na reakciju „bježi ili bori se“. Ova reakcija je uredu i može nas spasiti kad smo suočeni sa pravom opasnom situacijom, jer nam daje snagu za potrebnu reakciju, ali u porodu je ova reakcija nepoželjna jer porođajna bol nije bol koja će nauditi tijelu.
Kako se sve u tijelu priprema na bijeg ili borbu dolazi do toga da srce ubrzano lupa,disanje je plitko i ubrzano, povisuje se krvni tlak, povećava se napetost mišića te se krv preusmjerava prema periferiji umjesto prema maternici. Umjesto da maternica nesmetano radi ona ostaje bez dovoljne količine krv, a time i bez dovoljne količine kisika i hranjivih tvari koji su neophodne za njen rad. A sve to dovod do usporavanja poroda.
Kako kroz maternicu nema dovoljnog protoka krvi, tako ni kroz posteljicu nema dovoljnog protoka krvi, što znači da ni beba nema dovolno kisika i hranjivih tvari koji su joj iznimno potrebni u ovom intenzivnom momentu. Beba može patiti što dovodi do potrebe za određenim medicinskim intervencija koje opet dovode do većeg straha. Ulazi se u začarani krug strah – grč – bol.
Osim fizičkih trauma, javljaju se i psihčke traume. Negativno iskustvo s poroda ženu slama, stavlja sumnju u vlastite sposobnosti, pobuđuje osjećaje poput tuge, krivnje i manje vrijednosti, a sve to onda može otežati fizički i psihički oporavak majke.
Nasuprot tome, ako je iskustvo bilo pozitivno, žena iz njega izlazi snažnija i i sigurnija u sebe i svoje sposobnosti. Cijelo njeno biće je naraslo za razinu više. Ta snaga i vjera u sebe daje daje joj više energije da se lakše nosi za izazovima majčinstva.
Zato da bi porod bio jedno pozitivno iskustvo dobro je znati što je nepoželjno na porodu, ali još je bolje znati što je to poželjno. Najbolji naćin da se to sazna i primjeni je edukacija trudnice.
Za početak svaka trudnica bi trebala znati nesto o hormonu oksitocinu. To je hormon koji potiče kontrakcije, koje dovode po poroda. Kada se njegova razina u tijelu poveća započinje porod.
Hormon oksitiocin je znan kao i hormon ljubavi. On se najviše luči kad smo zaljubljeni, sretni, zadovoljni, kad vodimo ljubav, kad nam je toplo, u intimnom i sigurnom okruženju. Ono što je zadatak trudnice ali i svih nas koji sudjelujemo u porodu je da omogućimo uvjete koji će podržavati nesmetano lučenje oksitocina. Ponekad je teško u bolničkom okruženju imati mir, tišinu i intimne uvjete, ali postoje metode i alati koje svaka trudnica može naučiti kroz edukaciju i primjeniti kada porod započne, da bi se oksiticin nesmetano lučio i tako porod napredovao, a adrenalin držao na niskom nivou.
Oksitocin osim što dovodi do kontrakcija koje su potrebne da bi se beba porodila, dovodi tijelo žene u način rada koji podržava rad maternice. Krv se raspoređuje po tijelu ravnomjerno, što znaći da maternica ima dovoljno kisika i hranjivih tvari za svoj rad, a tako i beba kroz posteljicu dobiva sve potrebno da i ona za ovaj intenzivan čin poroda bude u dobroj kondiciji.
Kao primalja i majka troje djece imam iskustvo kako je to biti i s jedne i s druge strane porođajnog stola. I ono što zasigurno mogu reći da je i jednoj i drugoj strani, tj. majci i primalji i liječniku najbitnija stvar da porod svake od trudnica protekne što urednije i da su majka i beba dobro.
Najbolji preduvijet za kvalitetnu suradnju između trudnice i primalje ili liječnika je da svatko od sudionika točno zna sta mu je činiti da bi porod protekao u najboljoj mogućoj varijanti.
Nakon što se rodila ideja kako bi bilo dobro ponuditi trudnicama valjane informacije i edukaciju o porodu započela sam sa istraživanjima, dodatnom edukacijom, prikupljanjem i analizom materijala da bi uz svoju profesionalnu naobrazbu i višegodišnje iskustvo u radu sa trudnicama, sastavila koncept tečaja za trudnice koji je cjelovit, jezgrovit, jasan i laički prepričan i objašnjen do detalja koji će pomoći ženi u porodu i u periodu postpartuma.
Cilj tečaja za trudnice je da nakon svih bitnih informacija trudnica svoj strah od nepoznatog zamjeni sa pravim znanjem, da ovlada tehnikama i alatima koji će joj omogućiti da bude aktivni sudionik u svom porodu i da stekne samopuzdanje u sebe, svoje tijelo i svoju sposobnost rađanja i stvori sebi priliku da doživi pozitivno iskustvo poroda. Pozitivno iskustvo je svakako dobra podloga za bolje povezivanje majke i djeteta te stvara dobre temelje za bolji oporavak majke što svakako ima pozitivan učinak na cijelu obitelj.
Iako tečaju za trudnice najvše pristupaju prvorotke jako dobar se pokazao i kod drugorotki,trećerotki pa i četverorotki koje su mogle usporediti svoje iskustvo sa prethodnih poroda, te nakon edukacije znale prepoznati što je to što im je odmagalo i kako to promjeniti i primjeniti u svoju korist na idućem porodu.
Tečaj za trudnice je i mjesto na kojem se međusobno komunicira, mjesto gdje su dobrodošla sva pitanja, potpitanja, nedoumice. To je mjesto i dobre zabave i mogućnosti upoznavanja trudnica sa drugim trudnicama iste gestacijske dobi, te mogućih prijateljstava jer ih povezuju isti interesi.
Ono što mi definitivno daje vjetar u leđa i poticaj da tečaj za trudnice bude sve bolji su povratne informacije trudnica koje su prošle tečaj pripreme za porod. Njihove povratne informacije su ohrabrujuće i pozitivne što je za mene svakako znak da smo zajedno na dobrom putu na podizanju svijesi o sposobnosti ženskog tijela i uma.
