Priprema djece za prvo odvajanje od kuće

Priprema djece za prvo odvajanje od kuće

Odrastanje djece je podjednako teško i za djecu i za roditelje. Odvajanje djece od roditelja na nekoliko dana je potrebna faza u procesu odrastanja djece jer podstiče samostalnost, a posebno socijalno sazrijevanje djeteta.

Djeca odvajanjem od roditelja kroz rekreativnu nastavu u vrtiću i nižim razredima osnovne škole stiču iskusto o životu u kolektivu, razvijaju fleksibilnost u međusobnom odnosima, stvaraju pozitivan stav prema boravku u prirodi, obogaćuju iskustva i znanja, usvajaju dugačiji režim ishrane, bave se sportskim takmičenjima i društvenim igrama i razvijaju takmičarski duh.

Neophodna je psihološka priprema djece i roditelja za odvajanje od nekoliko dana. Imajte na umu da su djeca spremnija za usvajanje novog nego vi, vole aktivnosti u prirodi, druženje sa autoritetima a da to nisu roditelji, kao i druženje.

Poželjno je da prije odlaska na rekreativnu nastavu djete ima iskustvo odvajanja kroz boravak i noćenje kod baka i deka, prijatelja, rodbine i drugara.
Trebalo bi kod kuće proučiti, kad je cijela porodica na okupu, turistički materijal – mape, karte, mogućnosti rekreacije, izlete, običaje i samo mjesto gdje mališan odlazi, uključujući i sam smeštaj. Poželjno je da djeca u kolektivu unaprijed naprave raspored sjedenja u autobusu, kao i raspored po sobama u odnosu na preferencije djece i sociometrijske procjene.

Nemojte zapitkivati djete da li želi da ide ili ne, jer odgovor verovatno ne zna ni samo, a vi ćete u svaku izrečenu opciju sumnjati.
Djeca veruju roditeljima, imitiraju njihove reakcije i ukoliko u njima osjete strah ili zebnju, od uživanja nema ništa.
Preduga opraštanja, rituali, grljenja itd. uznemiravaju djete.

Precizirajte datum povratka, naglasite detetu da će svi ukućani biti dobro i da se ništa neće promeniti dok ono nije tu i da će ga sačekati sa nekim iznenađenjem (omiljenom poslasticom, igračkom, …)

Prije odlaska razgovarati sa djetetom o higijeni, disciplini, ponašanju. Nije poželjno nošenje skupe tehnike niti garderobe. Poželjno je da djeca učestvuju u pakovanju svojih stvari, kako bi bila odgovorna prema njima. Bitno je i da spakuju spisak ponetih stvari, kako bi umjela da ih vrate. Bilo bi lijepo kada bi se mame i bake angažovale da izvezu inicijale mališana na vešu, ili da ga na neki drugi način ukrase kako ne bi došlo do zamjene.

Bitno je da se komunikacija odvija preko odrasle osobe – vaspitača ili učiteljice, a ne preko djece, jer učestali pozivi roditelja mogu uznemiriti djecu i produbiti separacionu krizu. Nepoželjan je boravak roditelja u blizini mjesta gde su djeca stacionirana.

Vaša stahovanja postaju i djetetova. Zato budite oprezni da djete ne bi zarazili sopstvenom strepnjom zbog odvajanja.

Krize djece tokom boravka su normalne, prolazne i ne ostavljaju posljedice na dalji razvoj. Imajte na umu da je plač djece u kolektivu često zarazan – ukoliko jedno djete plače, navodno zbog mame i tate, to će činiti i ostali. Nemojte se previše brinuti oko tzv.kolektivnog plača, jer je to stanje prolazno, indukovano i brzo se zaboravlja.

Važno je da se zapitate da li vaši problemi sa odvajanjem utiču na djete. Djeci je teže da vas ostave, ukoliko osjete da vi ne želite da se odvojite od njih.
Pohvalite djete i istaknite da ste ponosni što je bilo samostalno.

bebiron.net