Kao roditelj sigurno prepoznajete ovu frustraciju – dijete ne želi napraviti to što ga tražite i sve što u tom smislu postižete zahtijeva enormnu količinu vaše energije? Ovaj trik možda malo pomogne…
I dok se iza tvrdoglavosti jednog trogodišnjaka skriva komplicirano klupko razloga zašto ne želi surađivati, čini se da promjena u vrsti riječi koju upotrebljavate u obraćanju djetetu može odjednom privući njegovu znatiželju i privoljeti ga na suradnju.
Koristite magične riječi
Istraživanja Univerziteta San Diego pokazala su zanimljivu suptilnu razliku u riječima koje su više ili pak manje poticajne. Kad roditelji traže djecu za pomoć, djeca će biti spremnija, entuzijastičnija i željnija pomoći ako koristite imenice, a ne glagole. To znači da umjesto da tražite dijete da vam pomogne tražite od njega da danas bude vaš “pomagač”. Možda ćete reći da je to banalno i bez veze, ali isprobajte. Zašto su imenice bolje? Zato što se više poklapaju sa slikom i predodžbama koje djeca o sebi i vašem odnosu imaju u glavi. Djeca obožavaju biti naši pomagači što implicira da su ravnopravni sudionici u aktivnostima koje radimo zajedno.
Zamijetite uspjeh pravim riječima
Kad uspijete pridobiti dijete na suradnju ne zaboravite primijetiti da se to dogodilo primjerice rečenicom:”Sigurno si jako ponosan/sna što si uspio/jela…” i tada ga pokušajte lagano držati za ruku. Tako će dijete učiti izražavati emocije ponosa i zadovoljstva, a da pritom ne osjeća nikakav pritisak.
Izbjegnite pohvale samo zato što je dijete nešto napravilo što već odavno može i zna općenitom riječju bravo. Bravo je riječ koja se treba koristiti samo za iznimna postignuća jer inače gubi vrijednost. Osim toga ta je riječ previše široka i apstraktna za dijete. Stoga ga hvalite tako da primijetite i točno opišete postignuće. Što ste precizniji to bolje. Tako ćete osigurati da dijete shvati za što ga točno hvalite što gradi samopouzdanje i uči dijete radovati se svojim uspjesima.
