Puerperij ili babinje je razdoblje koje traje šest sedmica nakon poroda. To vrijeme je potrebno da se povuku skoro sve promjene nastale tijekom trudnoće.
Piše: dr. Tanja Krešić, specijalistica ginekologije i porodništva
Doktorica Tanja Krešić je specijalistica ginekologije i porodništva od 2012. a subspecijalistica ginekološke onkologije od 2018. a titulu magistrice znanosti stekla je 2013.godine. Trenutno radi na doktorskoj disertaciji a zaposlena je u Klinici za ginekologiju i porodništvo SKB Mostar.
Puerperij ili babinje je razdoblje koje traje šest tjedana nakon poroda. To vrijeme je potrebno da se povuku skoro sve promjene nastale tijekom trudnoće. Za vraćanje ginekoloških organa u prvobitno stanje potrebno je oko 6 tjedana, dok se za neke organske sustave vraćanje na pregraviditetne vrijendosti događa mjesecima nakon porođaja. Neki organi se nikad i ne vrate na svoju početnu veličinu, kao što je to srce.
Anatomske i funkcionalne promjene koje se zbivaju u babinju u organizmu žene obrnute su od onih u trudnoći. Dolazi do involucije spolnih organa, povećanja dojki, uspostave laktacije, obnavljanja i epitelizacije unutrašnje stjenke maternice (lohije) te ponovnog uspostavljanja menstruacijskog ciklusa.
Opće tjelesne promjene tijekom trudnoće, kao što su povećanje tjelesne težine (od 12 do 16 kilograma na račun težine djeteta, posteljice, plodne vode, povećanja maternice,volumena krvi i masti) sada se moraju vratiti na stare vrijednosti. Neposredno nakon poroda tjelesna težina smanji se za oko 4,5 – 5,5 kg, dok u prvome tjednu daljnji gubitak iznosi 2,5 – 4,5 kg. Otoci (edemi) nestaju, a žena postaje normalno pokretna. Masa uterusa vrati se na pregravidnu vrijednost pri kraju prvog mjeseca. Mnoge žene 6 – 8 tjedana nakon porođaja vrate tjelesnu težinu koju su imale prije trudnoće. Redukcija masnog tkiva u žena koje doje odvija se u prvim mjesecima nakon porođaja. Trbušna stjenka je mekana, ponešto mlohava, jer je u trudnoći bila rastegnuta, a sada postupno dobiva svoj tonus. Na koži su često uočljive strije. Nestaje linea nigra. Pokretljivost gastrointestinalnog trakta se usporava zbog opuštene trbušne i intestinalne muskulature te smanjenog intraabdominalnog tlaka koji nastaje zbog širenja trbušnog zida. Nakon 6 – 8 tjedana abdomen se vraća u normalno stanje. Uredna vrijednost tjelesne temperature prvih dana je 37°C – 37,2°C, ili niža. Lagani porast nastaje zbog nadolaska mlijeka i razgradnje tkiva. Prvih šest do deset dana poslije porođaja prisutna je lagana bradikardija od 50 do 70/min, a poslije toga je 60 do 90/min. Frekvencija disanja je normalna, 16 – 24/min, normalne dubine, dok krvni tlak nije bitno promijenjen i podudara se sa prijašnjim vrijednostima. Voda retinirana u tkivima za vrijeme trudnoće izlučuje se putem bubrega i kože. Rodnica se smanjuje iako se mišićni tonus nikad potpuno ne vrati u stanje prije trudnoće. Laceracije i rana epiziotomije postepeno zarastaju, a šavovi se absorbiraju za oko 15-20 dana.
Za vrijeme babinja i za vrijeme dok žena doji većini rodilja se neće vratiti menstruacijski ciklus. To se naziva fiziološkom amenorejom. Menstruacija nakon poroda izostaje zbog kontinuiranog lučenja prolaktina, koji koči lučenje gonadotropnih hormona hipofize, što ima za posljedicu izostanak lučenja steroidnih hormona jajnika (estradiola i progesterona). Takvo stanje izaziva lučenje mlijeka (laktacija). Žene koje doje i amenoroične su imaju prirodnu kontraceptivnu zaštitu, ali pod uvjetom da se održava određeni ritam dojenja. Tako se zna da, ako žena doji najmanje šest puta dnevno, uključujući i noćno dojenje, u pravilu ne može zatrudnjeti. Amenoreja kao posljedica lučenja prolaktina može potrajati do dvije godine, ovisno o prehrani majke, intezitetu sisanja i početku dohranjivanja djeteta. U pravilu se, kod žena koje doje, povratak menstruacije i ovulacije očekuje za 4 – 18 mjeseci. Važno je istaknuti da do nove oplodnje može doći prije prve menstruacije. Četiri do šest tjedana nakon porođaja može, ali ne mora doći do ovulacije, a šest do osam tjedana nakon porođaja do nove menstruacije. Neredovito dojenje (manje od šest puta dnevno) i/ili bez noćnog dojenja ne pruža kontraceptivnu zaštitu. Ako žena kratko doji ili ne doji, prva menstruacija pojavi se već šest do dvanaest tjedana nakon poroda. Čak tri do deset posto žena koje slabo doje i nadohranjuju djecu zatrudne prije prve menstruacije, jer u više od 50 posto slučajeva prvoj menstruaciji prethodi ovulacija.
Tijekom ovog osjetljivog razdoblja možemo očekivati da svi ovi fiziološki procesi budu poremećeni i da dovedu do stanja koje zovemo komplikacije u babinju.
Neke od njih su:
- Postpartalno krvarenje: krvarenje veće od 500 ml poslije poroda. Razlikujemo dva tipa krvarenja: rano i kasno postpartalno krvarenje. Rano postpartalno krvarenje označava gubitak krvi koji se javlja u prvih 24 sata po porodu. Najvažniji predisponirajući faktor za nastajanje ranog postpartalnog krvarenja je atonija uterusa. Ona je najčešći uzrok (80 – 90 % slučajeva) postpartalne hemoragije. Prisutna je kada se tijelo uterusa ne kontrahira po porodu, nego je uterus mlohav i bez svoje kontraktilnosti. Kasno postpartalno krvarenje označava gubitak krvi koji se javlja nakon prva 24 sata po porodu. Zaostali dijelovi posteljice u maternici predstavljaju najčešći uzrok kasnog krvarenja u babinju.
- Povrede rodnice i perineuma: tokom samog poroda mogu nastati otoci, masnice ili hematomi (nakupljene ugruške krvi ispod kože). Svaki od ovih simptoma može biti uzrok veoma neugodne boli i ograničenog kretanja rodilje.
- Puerperalna infekcija: bilo koji upalni proces u genitalnom traktu unutar 28 dana nakon pobačaja ili poroda. Postpartalne infekcije najčešći su uzrok morbiditeta i mortaliteta žena nakon poroda. Većina infekcija događa se unutar zdjelične šupljine. Druga mjesta na kojima se mogu razviti postpartalne infekcije su perineum i okolne strukture, dojke te urinarni i venski sustav:
- upala međice: nastaje površnom infekcijom rana u rodnici ili vanjskim genitalnim organima. Najčešće se prepoznaje po intezivnom crvenilu rane, koja postaje zagnojena i popraćena jakim bolovima
- puerperalni endometritis: simptomi se javljaju najčešće između petog i sedmog dana nakon poroda. Nakon što mikroorganizmi nastane maternicu 24 do 48 sati nakon poroda, do prvih simptoma potrebno je nekoliko dana.
- puerperalna sepsa: najteži oblik puerperalne infekcije. Izvor infekcije je u spolnim organima (najčešće endometritis), a patogeni mikroorganizmi razmnožavaju se u krvi žene.
- Tromboza i tromboflebitis: duboka venska tromboza je krvnim ugruškom uzrokovano začepljenje vene u dubokom venskom sustavu, dok je tromboflebitis upala vene koju obično uzrokuje infekcija ili ozljeda. Tromboembolijske bolesti se češće javljaju kod starijih rodilja, kao i kod žena koje su više puta rađale, poslije carskog reza, kod gojaznih osoba i kod onih koje su i ranije imale probleme sa venama.
- Postporođajna upala štinjače: svaka petnaesta žena nakon poroda osjeća simptome umora, tuge i otežanog gubljenja težine koji su posljedica poremećenog rada štitne žlijezde. Štitnjača tijekom trudnoće radi usporeno. Kod većine žena, rad štitnjače se nakon poroda normalizira, dok se kod nekih takvo stanje hipotireoze nastavlja još neko vrijeme. Prije dijagnosticiranja poslijeporođajne depresije, a pogotovo prije početka uzimanja antidepresiva, bilo bi poželjno napraviti krvni test na hormone štitnjače kako se ustvari ne bi radilo o postporođajnoj hipotireozi. Ovaj poremećaj uglavnom prođe sam od sebe u prva tri mjeseca nakon poroda, a ako traje duže može se uzimati hormonalna terapija koja je sigurna za majke dojilje.
- Upala dojke ili mastitis: česta komplikacija u babinju, pojavljuje se već koncem prvog tjedna babinja. Općenito se dijeli na nebakterijski i bakterijski mastitis koji je potrebno razlikovati od zastojne dojke. Osim otečenosti, crvenila, povišene tjelesne temperature javlja se i intenzivna bol u dojci i bolan sami čin dojenja. Bitno je uz ordiniranu terapiju od strane liječnika i patronažne sestre slobodno nastaviti s dojenjem iz promijenjene dojke, što se nažalost često neprofesionalno ne savjetuje dojiljama. Mlijeko iz upalno promijenjene dojke sadrži iste komponentne kao i normalno mlijeko osim što sadržava veću koncentraciju protuupalnih sastojaka koji štite novorođenče od razvoja infekcije te spriječava širenje iste. S obzirom da je dijete zaštićeno, a nužno je održati prohodnost kanalića dojke, dojenje se ne treba i ne smije prekidati
Psihičke promjene u babinju
Iako fiziološki proces, trudnoća kod svake žene izaziva značajne somatske i psihičke promjene. Zbog toga se u narodu popularno naziva „drugo stanje“. Kod mnogih žena somatske i psihičke promjene kreću se u normalnim granicama, pa se i ne zapažaju. U manjem broju slučajeva one mogu dobiti patološki prizvuk i tijek, a tada je babinjači potrebna medicinska pomoć.
- Baby blues: Postporođajna tuga ili baby blues javlja se 2 do 5 dana nakon poroda, traje do mjesec dana te ga doživljava 80% – 90% žena. Veliki utjecaj na ovo stanje, osim psihičkog stresa zbog samog poroda, imaju i hormonalne promjene koje se događaju za vrijeme i nakon poroda, zatim umor i neispavanost, bol uzrokovana epiziotomijom ili carskim rezom, mastitis, ili bilo koji drugi problemi sa zdravljem mame ili bebe. Glavne karakteristike poslijeporođajne tuge su manjak energije, slabost, strah, tuga, bezvoljnost, ranjivost, nagle promjene raspoloženja, plačljivost te zbunjenost. Mnoge žene osjećaju da je beba prevelika odgovornost za njih, oplakuju gubitak svoje slobode ili su pak uvjerene da ih nitko ne voli i ne može voljeti. Treba naglasiti da su svi ovi simptomi pojačani kod žena koje su rodile carskim rezom ili pak kod žena koje same odgajaju svoje dijete. Baby blues prolazi sam od sebe, potrebno je samo nekoliko dana odmora i velika podrška i pomoć okoline.
- Postporođajna ili postpartalna depresija: počinje se javljati u prvih 4 do 8 tjedana nakon poroda, mada se to može dogoditi i kasnije, tokom prve godine djetetovog života. Ona traje mnogo duže od baby bluesa, čak i do godinu dana, te su joj i simptomi ozbiljniji – uglavnom su slični znakovima prave depresije: osjećaj bespomoćnosti i beznadnosti, nedostatak energije i motivacije, poremećaji hranjenja i spavanja, nedostatak interesa za seksualne odnose, osjećaj nesposobnosti za nošenje sa zahtjevima okoline, razdražljivost te plačljivost. Također je vrlo karakteristična i anksioznost koja se očituje u nedostatku privrženosti bebi, te osjećaja krivnje zbog toga. Postporođajnu depresiju doživljava 10% – 16% majki, a liječenje se uglavnom sastoji od adekvatne psihoterapije i eventualnog uzimanja antidepresiva, dok je kod blažih simptoma ponekad dovoljno i savjetovanje psihologa. Pravi razlog zašto dolazi do postporođajne depresije još nije poznat. Vjerojatno je uzrok razina hormona koja se mijenja tijekom trudnoće i nakon poroda, jer te hormonalne promjene mogu utjecati na kemijske promjene u mozgu. Ipak, osjećati se depresivno ne znači da je majka loša osoba ili da je učinila nešto loše. Briga o sebi i ugađanje samoj sebi, štiti majku od takve depresije, pa treba pronaći i odvojiti vremena za sebe, makar 15 minuta dnevno. Pokušati čitati, vježbati (najlakše je, a i vrlo učinkovito šetati), meditirati, priuštiti si mirisne kupke. Jesti redovito bez obzira na želju za mršavljenjem, bolje vježbati nego biti na raznim dijetama. Posvetiti se djetetu, a svi kućanski poslovi i slično, manje su važni. Kada majka ima loš dan, ispričati partneru što je muči, kako bi sama sebi olakšala.
- Poslijeporođajna psihoza: kod 0,1 – 0,2% žena u prva 4 tjedna nakon poroda može se javiti vrlo ozbiljno i kritično stanje postporođajne psihoze. Karakteriziraju je nagle promjene raspoloženja, paranoja te halucinacije usmjerene ideji da je dijete zlo, demonsko i slično. Majka često razmišlja o djetetovoj smrti te je vrlo sklona ranjavanju i ozljeđivanju same sebe, bebe ili ostalih ljudi u svojoj okolini. S obzirom na to da se uz ulogu majke opravdano vezuje spremnost na najpožrtvovniju obranu svih djetetovih prava i interesa, od kojih je, naravno, najvažnije njegovo pravo na život, logično je pretpostaviti da je čedomorstvo moguće jedino u nekom stanju psihičke poremećenosti ili teškog duševnog rastrojstva. Majci je potrebna hitna medicinska pomoć i hospitalizacija. Postporođajna psihoza uglavnom se javlja kod žena koje i inače pate od težih psihičkih bolesti.
Imajući na umu sve ovo navedeno možemo zaključiti da je razd babinja izuzetno važno vrijeme u životu jedne žene i majke. Sve ono na što se tijelo pripremalo mjesecima sada se u brzom vremenskom roku mora vratiti na stare postavke što često ne ide baš glatko. Većina mladih majki se sjeća ovog razdoblja kao izuzetno teškog i napornog i da im se porod činio kao najlakši za prebroditi, u odnosu kakvo im je babinje bilo. Svi koji se nalaze u okruženju nove majke moraju biti jedna velika potpora i “vjetar u leđa” da se žena što brže oporavi. Bitno je truditi se spriječiti nastanak kompikacija što se postiže edukacijom trudnica, raznim tečajevima, promoviranjem prirodnog porođaja i smanjenjem stope carskih rezova te pružanjem adekvatne zdravstvene skrbi u rađaonici i u prvim danima nakon porođaja. Svoju obavezu u bolnici moraju ispuniti liječnici i dr. medicinsko osoblje, a kući njegu rodilje nastaviti uz pomoć partnera, najbližih članova obitelji te po mogućnosti patronažnom sestrom. Nužno je na vrijeme prepoznati komplikacije i tjelesne i psihičke, intevenirati na vrijeme i potražiti stručnu pomoć. Moramo biti velika podrška za dojenje, upozoriti da ono jest “nama od Boga dano”, ali da je to vještina koju moraju svladati i mama i dijete. Uz pomoć pri brizi o djetetu i osiguranjem koliko-toliko odmora novoj majci možemo učiniti puno da babinje, umjesto jedne velike brige, postane razdoblje u kojemu se uživa i u kojemu konačno upoznajemo svoje dijete.
