Poremećaj gutanja (disfagija)

Poremećaj gutanja (disfagija)

 

Gutanje je potrebno u životu gotovo isto kao i disanje. Pod normalnim okolnostima ovisimo o gutanju u tolikoj mjeri da dobijemo hranu koju trebamo za život. Poremećaji gutanja, koji mogu nastati nakon operacije ili moždanog udara, mogu dovesti do infekcija na plućima opasnim za život.

Poremećaji gutanja, koji se još nazivaju disfagija, mogu se pojaviti u različitim fazama procesa gutanja:

oralna faza – sisanje, žvakanje i prebacivanje hrane ili tekućine u grkljan;
faringealna faza – izazivanje refleksa gutanja, potiskivanjem hrane niz grkljan i zatvaranje prolaza u dišni sustav da se spriječi ulazak hrane ili tekućine u dišni sustav ili da se spriječi gušenje;
ezofagealna faza – opuštanje i sužavanje otvora na vrhu i na dnu ezofagusa te tiskanje hrane kroz ezofagus u želudac.
Neki od uzroka problema hranjenja i gutanja kod djece jesu:

oštećenje živčanog sustava (cerebralna paraliza, meningitis, encefalopatija);
prerano rođenje / niska porođajna težina;
srčane bolesti;
rascjep usne ili nepca.
Znakovi i simptomi problema hranjenja i gutanja kod male djece mogu uključivati:

izvijanje ili ukočenost tijela tijekom obroka;
razdražljivost ili manjak budnosti (živahnosti) tokom obroka;
neuspjeh u prihvaćanju različitog sastava hrane;
produženo vrijeme obroka (više od 30 minuta).
Općeniti znakovi problema hranjenja i gutanja mogu uključivati:

pretjerano slinjenje ili curenje hrane/tekućine iz usta;
promukao ili bezvučan glas;
kašljanje tokom obroka;
ponavljane upale pluća ili infekcija dišnog sustava;
teškoće u koordinaciji disanja s jedenjem ili pijenjem;
učestalo pljuvanje;
Kao rezultat tih znakova, djeca mogu imati:

dehidraciju ili siromašnu prehranu;
rizik od aspiracije (da im hrana ili tekućina uđu u dišni sustav);
upalu pluća ili ponavljane infekcije gornjih dišnih putova što može dovesti do kronične bolesti pluća;
sramotu ili izolaciju u socijalnim situacijama koje uključuju jelo.

Problemi hranjenja / gutanja kod djece s cerebralnom paralizom i što se može učiniti?

Problemi:

teškoće gutanja;
nestabilnost oralne motorike (hipotonus / hipertonus);
bihevioralni problemi hranjenja ( senzorički utemeljeni problemi hranjenja kao što je preživanje, averzija prema hrani… ).

Što učiniti?:

utvrditi optimalnu poziciju; tretman treba individualizirati kako bi se poboljšalo držanje tijela i tonus mišića; za hranjenje hipertoničkog ili hipotoničkog djeteta potrebno ga je staviti u takav položaj da između trupa i nogu bude kut od 90°;
pripremiti dojenče za hranjenje;
konzultirati se s nutricionistom da se utvrdi hoće li se tolerirati veća količina kalorija;
uspostaviti optimalno stanje dojenčeta: promijeniti okruženje, uvesti poticajne i umirujuće znakove, poviti dojenče u pelene;
oralna motorika: unaprijediti razvoj normalnih vještina hranjenja;
promijeniti sastav i temperaturu hrane.

Kongenitalna miopatija / mišićna distrofija

Kongenitalna miopatija i mišična distrofija se odnose na grupu mišićnih bolesti koje uzrokuju hipotoniju i slabosti koje utječu na disanje, razvoj hranjenja i gutanje. Iako je napredovanje ovih bolesti sporo, većina djece s mišićnim bolestima ne doživi odraslu dob.

Zajednički simptomi uključuju:

slabost i atrofiju trupa i mišića; poteškoće s posturalnom kontrolom
( Ducheme mišićna distrofija, kongenitalna mišićna distrofija );

slabost i atrofija ramena, ruku i potkoljeničnih mišića s pridruženim malformacijama ( Emery – Dreifuss mišićna distrofija );
slabost mišića lica s atrofijom ramena, ruku ( facioskapulohumeralna mišićna distrofija );
slabost mišića očnih kapaka i ždrijelnih konstriktora ( okulofaringealna mišićna distrofija );
mišićna slabost, slabi plač, teškoće koordinacije sekvence sisanja – gutanja – disanja ( infantilna progresivna spinalna mišićna atrofija ).

Problemi hranjenja / gutanja kod djece s kongenitalnom miopatijom / mišićnom distrofijom i što se može učiniti?

Problemi:

teškoće sisanja;
teškoće zatvaranja čeljusti ( stisak );
povlačenje jezika unatrag, plosnat jezik bez središnje brazde;
smanjivanje pokreta jezika / čeljusti ili povećanje pokreta čeljusti;
slaba koordinacija sekvence sisanja – gutanja – disanja;
brzo zamaranje;

Što učiniti?:

oralna motorika: unaprijediti razvoj normalnih vještina hranjenja i uspostavljanje središnje jezične brazde;
oralna stimulacija;
uspostaviti optimalno stanje dojenčeta: uvesti poticajne i umirujuće znakove;
promijeniti okruženje;
utvrditi optimalnu poziciju: vanjsku posturalnu potporu da se osiguraju glava, vrat i trup;
potpora čeljusti i obrazima.

Problemi hranjenja / gutanja kod djece sa srčanim nedostacima i što se može učiniti?

Problemi:

smanjena otpornost;
slaba koordinacija sekvence sisanja – gutanja – disanja;
teškoće uspostavljanja ritmičkog obrasca sisanja;
oralna preosjetljivost.

Što učiniti?:

uspostaviti optimalno stanje dojenčeta: uvesti poticajne i umirujuće znakove;
smanjiti oralnu averziju prema hranjenju;
uspostaviti primjeren plan hranjenja u suradnji s dječjim nutricionistom i liječnikom.
Potražiti stručnu pomoć logopeda za vježbe gutanja.ToddlerEating