Plačljivo (pekmezavo) dijete…

Plačljivo (pekmezavo) dijete…

Postoji faza kod problematične, hronično cmizdravePlačljivo (pekmezavo) dete djece koja zagorčavaju život i sebi i svojim roditeljima. To je obrazac pretjerane zahtijevnosti koji se uspostavlja nedeljama i mjesecima i za čije je prevazilaženje potrebno jako mnogo vremena.

 

Od cmizdravog djeteta možete da čujete:
– Dosadno mi je! žali se ona dok napolju pada kiša, ili
– Neću na spavanje, ja bih da gledam televiziju.

Ali neizbežno izrečene moljećivim, kenjkavim, zanovetajućim tonom. Isti zahtjev ponavlja se ko zna koliko puta. Većina tih zahtjeva je sasvim prirodna, u smislu da su to stvari ili aktivnosti u kojima djeca uživaju, ali se neprestano ponavljaju i postavljaju se u nerazumno vrijeme i/ili ne nerazumnom mjestu.

Mnoga djeca su “pekmezava” samo pred jednim roditeljem, ne pred oba, mada se ponekad odlučuju da probaju kakve su im šanse i kod mame i kod tate. U takvim slučajevima, cmizdravost nije samo navika ili trenutno raspoloženje, već predstavlja i stav prema tom roditelju, ili znak blago poremećenog odnosa sa njim.

U određenom smislu, takva cmizdravost nije neki ozbiljan problem. Međutim, sasvim izvesno je gnjavaža za sve ostale članove porodice i njihove prijatelje, a može i da dovede do ogromne frustracije kod roditelja koji je najčešće sluša.

Šta preduzeti?

Prije svega, morate da ustanovite koji vaš stav ohrabruje cmizdravost kod djeteta. Možda na neki način vrdate, oklevate, pokoravate se ili se osjećate krivi, a sve to, pomiješano s neizbježnom razdraženošću koja potiče od toga što se stalno osećate ka žrtva. Ovo je ujedno i najteži dio, jer su roditelji obično sasvim nesvesni bilo čega sem svog nestrpljenja i neprestanih zahteva djeteta. Ako ne možete da utvrdite postojanje bilo kakve nesigurnosti u svom ponašanju, pokušajte da razmislite o ostalim razlozima zbog kojih se vašem djetetu čini da je neophodno da stalno cmizdri i potom se zapitajte da li možda nesvjesno ohrabrujete to cmizdranje – na primjer, obraćajući previše pažnje na to ili predajući se, naposljetku, da bi zaustavili napad.

Kad roditelji s prirodnim samopouzdanjem  efikasno postupaju sa svojom djecom, obično to čine u prijateljskom maniru, istovremeno s jasnoćom i odlučnošću. Kažite šta imate, postavite granice i prijatno, ali odlučno završite svaki dalji razgovor.

mamaibeba.rs