Od puzanja do trčanja: Sve faze motornog razvoja djeteta
Motorni razvoj do šeste godine života
Piše: prof. Dr. Ajša Meholjić, specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju djece i odraslih
Biografija:
Prof. Dr. Ajša Meholjić rođena je 27.7.1960.god. Udata je i majka je troje djece. Osnovnu školu i Prvu gimnaziju završila sam u Sarajevu, a na Medicinskom fakultetu u Sarajevu diplomirala sam 17.12.1985.godine.
Od maja 2001.god. radila je na »Pedijatrijskoj klinici« Kliničkog Centra Univerziteta u Sarajevu u svojstvu šefa »Odjela za za razvojnu dijagnostiku, habilitaciju i rehabilitaciju djece « sve do aprila 2017.god. kada započinje samostalnu djelatnost u »Privatna ordinacija za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju djece i odraslih Prof. Dr Ajša Meholjić« gdje sada radi.
07.12.1993.god. položila specijalistički ispit (Fizikalna medicina i rehabilitacija) i stekla zvanje specijaliste fizijatra. 1995.god. upisala Postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu, a 02.03.2001.god. magistrirala sam pri čemu sam odbranila temu »Uticaj kineziterapije na respiratornu funkciju oboljelih od progresivne mišićne distrofije«. 15.12.2004.god. odbranila sam doktorsku disertaciju na Medicinskom fakultetu pod naslovom »Procjena vrijednosti metode po Vojti kod djece sa simptomima rizičnog razvoja«. Objavila je više od 70 istraživačkih radova i publikacija.
Početkom druge godine života dijete prohodava. Individualno je i genetski predisponirano hoće li se dijete u početku druge godine života pridržavati za okolinu dok hoda ili će samostalno hodati ili čak i trčkarati. Period fiziološkog prohodavanja je od 12. do 15. mjeseca starosti. Hod je u početku sa raširenim ručicama i nožicama čime dijete povećava površinu oslonca a time i stabilnost.
Kako bi ostvarilo samostalni hod od 6-7 koraka sa spuštenim rukama i manjom površinom oslonca djetetu je potrebno nekoliko nedjelja, pri čemu pada, diže se i opet ponovo pokušava dok u potpunosti ne savlada hod u uspravnom položaju.
U ovom periodu dijete može da se sagne i da dohvati igračku sa poda a da se pri tome ne pridržava za okolinu. Počinje da se izražava riječima – ne, da, mama, nana, tata, babo itd. Na upit pokaže oko, nos, omiljenu igračku. Igra se sitnim igračkama i stavlja manju kocku u veću.
Sa 15 mjeseci pokušava da se samostalno hrani, nespretno ali trudi se. Pokušava samostalno da pije iz šolje. Igračke vrlo često koristi tako što udara jednom o drugu i proizvodi zvuk. Skida odjeću, najčešće čarape.
Sa 16 mjeseci uspijeva da različite oblike stavi u odgovarajući ram i da povezuje riječi i gest (govoreći “daj” pruža ruku).
U 17. mjesecu dijete pokušava da trči u krug što je još jedan važan korak u sazrijevanju djeteta i nikako ga ne treba sprječavati u tome. Važno je obezbijediti dovoljno slobodnog prostora za to i skloniti sve u šta dijete može da udari dok ovo radi.
Sa navršenih 18 mjeseci može da poreda 5 kocki po vertikali i govori “mama daj”.
Do 18. mjeseca dijete stepenice uglavnom savladava puzeći, a sada počinje da hoda uz pridržavanje za ogradu jednom rukom ili uz nečiju pomoć. Silazi niz stepenice kada napuni 2 godine.
U ovom periodu dijete ima potrebu da premješta stvari, nosi sve što može da podigne, rasprema igračke. U 19. mjesecu počinje da okreće listove slikovnice. Može vući okomite i horizontalne linije a zna šarati i kružno.
Sa 20 mjeseci dijete je u stanju da bez pridržavanja čučne, dohvati igračku, podigne se i nastavi da hoda, ali još uvijek je nesigurno u savladavanju prepreka pa često pada. Počinje da oponaša odrasle. Počinje da traži hranu i piće rečima “daj vode, daj mlijeko” i u isto vrijeme razumije naloge i izvršava ih (donesi loptu, donesi flašicu)
U 21. mjesecu počinje da se penje, najčešće na stolicu, krevet i silazi veoma spretno. Ovo je period kada se rado igra loptom, šuta jednom nogom i uspijeva pri tom da održi ravnotežu. U isto vrijeme počinje i da se dobacuje loptom.
Do drugog rođendana u svim do sada savladanim motornim aktivnostima dijete je sve uspješnije. Dosta sigurno hoda na uzbrdici i nizbrdici. Hod postaje automatizovan sa svim elementima hoda odraslih.
Sa pojavom samostalnog hoda dijete stiče veliki stepen samostalnosti tako da pomoć roditelja i odraslih nije neophodna pri obavljanju velikog broja aktivnosti. Ali to ne znači da ga ne treba podržavati i dalje podsticati za izvršavanje različitih aktivnosti. U to vrijeme počinje samostalno osvajati svijet svojim prvim prijevoznim sredstvom – triciklom, što je odlična vježba ravnoteže.
Za podsticanje razvoja fine motorike koriste se vježbe sakupljanja sitnih predmeta, ubacivanje u posudu, igre tijestom, gužvanje papira, presipanje pijeska i sl. Ove aktivnosti su i od izuzetnog značaja za razvoj govora pa ih treba svakako podsticati.
Motorni razvoj u trećoj godini života
Trogodišnjaci su vrlo spretni pri izvođenju različitih pokreta. Spretno trče, poskakuju, hodaju na prstima, penju se uz stepenice naizmjeničnim koracima. Pri hodu niz stepenice još uvijek staju na svaku stepenicu sa obje noge. Kratkotrajno stoji na jednoj nozi, a hodanje u nazad i vožnja triciklom su pravi izazov.
Mogu stajati skupljenih peta i skočiti tako, čučati i pridići se iz tog položaja održavajući ravnotežu na nožnim prstima, hoda tako da u času dodira noge s podlogom teret prenosi od pete na prednju trećinu stopala (hod peta – prsti).
Sa napunjene tri godine djeca postaju sve spretnija i pri svakodnevnim aktivnostima: hranjenju sa kašikom i viljuškom, umivanju, oblačenju i skidanju. Znaju već sami da se skinu, a kod oblačenja im treba mala pomoć. Veliku dugmad znaju da zakopčaju. Sve više se razvijaju spretnosti ruke, pa već mogu da crtaju vodenim bojicama. Dijete je sposobno da ponese posudu sa vodom na veću udaljenost bez prolivanja. Zna svoju dob, zna da li je dječak ili curica
Motorni razvoj u četvrtoj godini života
Dijete sa četiri godine je stralno u pokretu. Skakuće na jednoj nozi, skakuće s dvije skupljene noge, trči različito brzo i može izbjeći oštre uglove te krenuti i zaustaviti se brzo.
Spretnije se štiti od padova, a veoma vole igle loptom, ples, vožnju biciklom (bez pomoćnih točkova). Lako hoda uz i niz stepenice. Četvorogodišnjaci koriste makaze da izrežu sliku. Spretnije zakopčavaju odjeću, samostalno uvlači pertle u patike, pere zube.
Kada mu se kaže, može kažiprstom dotaknuti nos, prepoznatljivo crta čovjeka, razlikuje linije po dužini (kraća, duža), govori rečenicu od četiri riječi, priča priču, počinje se orijentisati u vremenu, razlikuje boje, a umije brojati do tri. Često oponašaju roditelje, djevojčice se šminkaju a dječaci popravljaju auta.
Motorni razvoj u petoj godini života
U motorici kao i u učenju drugih vještina u ovom razdoblju dijete se najbrže razvija. Osim svakodnevnih radnji kao što su odijevanje ili umivanje, većina djece samostalno vlada i sportskim vještinama kao što su plivanje (bez pomagala), rolanje, skijanje i praktično nema osnovnog sporta kojeg petogodišnjak ne bi bio sposoban naučiti. Ovdje se misli na osnovno savladavanje sportskih vještina koja su bazirana na igri.
Sve lakše skače, preskače konopac. Umiva se i oblači bez pomoći. Govor je obogaćen, fond riječči se stalno povećava (oko 2000 riječi). Kod petogodišnjaka postoji interes za rodbinske veze i pojmove. Razlikuje dane u sedmici.
Motorni razvoj u šestoj godini života
Šestogodišnjak može učiniti sve što i petogodišnjak ali bolje, brže i tačnije. Može da šeta i dugo da trči i skače bez velikog zamora. Pretrči 30 metara za manje od 9 sekundi, šuta loptu do šest metara u dalj.
Znatno se usavršila ruka, može bacati loptu jednom rukom. Znatno je bolja koordinacija, pokreti su usklađeni, spretni i tačni.
Razlikuje jutro od večeri, razlikuje lijevo i desno, može brojati do 20. Počinje da piše i čita. Označava način upotrebe nekog predmeta.
