Nives Nikolić, Žana Lemaić Čović i Nina Deronjić: Cilj nam je poboljšati kvalitetu življenja djece i omladine

Želimo, koliko toliko, vratiti djetinjstvo onakvo kakvo je nekad bilo

Nives Nikolić, Žana Lemaić Čović i Nina Deronjić su mlade Mostarke koje su osnivačice udruge „Zvončica“. Žana Lemaić Čović je majka troje djece, po zanimanju je magistar javnih medija, Nives Nikolić je po zanimanju medicinska sestra, majka dvoje djece i treće na putu, Nina Deronjić je profesorica solo pjevanja u Muzičkoj školi i majka je troje djece. Ove tri mame su na jednoj kafi odlučile da osnuju udruženje i tako je krenula priča o udrženju Zvončica. Udruženje je osnovana 2023. godine. Krajem prošle godine Zvončice su organizovale sajam rukotvorina “Hrabro srce“ te ljetni festival pod nazivom “Gledaj srcem”. U nastavku vam donosimo priču o ovom udruženju koji u fokus svog djelovanja ima djecu.  

Koja je cilj vaše udruge?

Žana Lemaić Čović : Cilj naše udruge, generalno govoreći, jeste poboljšati kvalitetu življenja djece i omladine, podići svijest društva da nam djeca, zbog brzine i načina života izrastaju u jako nezadovoljne i nesretne ljude.  Znamo da ova rečenica zvuči grubo jer se svi roditelji trude ostvariti i pružiti svojoj djeci najbolje što mogu, ali i mi ( roditelji) se jako često pogubimo u ispunjavanju svojih uloga. Želimo, koliko toliko, vratiti djetinjstvo onakvo kakvo je nekad bilo, u smislu igranja društvenih igara, druženja u dvorištu, odmaknuti djecu od ekrana, potruditi se koliko bude u našoj moći djecu naučiti da budu samostalni u obavljanju životnih navika, koje će im trebati. Želimo im pružiti prostor za njihove ideje te da ih zajedničkim snagama realiziramo. Jednostavno želimo biti tu i osluškivati  ono sto oni žele a ne ono sto mi mislimo da trebaju željeti i na kraju raditi. 

U svom radu ste fokusirani na rad sa djecom školskog uzrasta. Sa kojim problemima se susreću djeca u ovom životnom 

Nina Deronjić: Kao udruga, nismo se fokusirali niti ograničili na rad s djecom školskog uzrasta, budući da smo kao majke koje imaju djecu različitih dobi, već na početku realizacije, uočile da se u svakoj njihovoj fazi i godinama krije nešto novo te je sve toliko povezano, da je jednostavno neodvojivo. Budući da je udruga tek krenula s radom, odlučili smo početi sa školarcima, a uskoro će se obrađivati i teme o starijoj djeci i mladima. Kada pričamo o djeci školskog uzrasta, problemi s kojima se susreću su anksioznost, neprihvaćanje u društvu radi drugačijeg (izgleda, glazbenog izražaja …) Mogli bismo reći, “standardni” , ali pojačani, budući da dolaze u modernom vremenu prepunom izazova. Razvojem tehnologije, interneta sve nam je dostupno, lakše vidljivo …razlika između djece koja  imaju i one koja nemaju postaje sve očitija, a i sama djeca ističu te razlike u razgovoru. Poteškoće u učenju, razumijevanju su tlakomjer sve naglašenije.

Nedavno ste imali radionicu o anksioznosti kod djece školskog uzrasta. Prema Vašim saznanjima  zašto su djeca anksiozna tj. koji su najčešći uzroci?

Nives Nikolić : Anksioznost kod djece jako je kompleksna i opširna tema. S jedne strane se uopće ne obraća pozornost na to stanje, jer simptomi anksioznosti poput, recimo, grickanja noktiju se ne shvaćaju ozbiljno, jer eto svi smo mi kao mali grickali nokte. Kroz tematske večeri, na ovu temu, došli smo alarmantnih podataka, da jako puno djece pati od anksioznosti, te ako se na vrijeme ne prepozna ostavlja teške posljedice, koje je kasnije jako teško ispraviti. Kroz razgovore sa stručnjacima, prvenstveno smo sami sebe suočili s činjenicom da smo svi anksiozni, te da to nenamjerno prenosimo na svoju djecu. Kao što svi znamo, mi smo prvi model po kojem naša djeca uče o životu. 

Uzroci su razni. Počevši od nekih minornih npr. neznanja vezanja pertli, uz opasku roditelja „Kako to ne znaš, to svi znaju.“, pa do nekih ozbiljnijih npr. uspoređivanja s drugom djecom iz bliske okoline ( nezadovoljstvo roditelja koji žele ispraviti svoje nedostatke iz djetinjstva). Također smo shvatili da je veliki problem jer djeca ne znaju označiti, odnosno imenovati emocije, u smislu ljut sam, tužan sam i slično, mi ih nismo tome naučili jer smatramo da to djeca uče u hodu. Ali nisu! Prvo trebamo mi odrasli naučiti imenovati i razlikovati emocije, a zatim to isto naučiti i našu djecu. 

Kako educirati roditelje da prepoznaju anksioznost kod djece?

Nives Nikolić: Naša ideja jeste da kroz razne „ tematske večeri“ približimo posjetiteljima i javnosti, na drugačiji način, goruće probleme s kojima se djeca nose. U svom timu imamo, trenutno psihologa i logopeda, koji prisustvuju na predavanjima, te educiraju roditelje, kako prepoznati i djelovati. Te su također otvoreni za pitanja i savjete, te razmjenu mišljenja. 

Žana Lemaić Čović: Mislim da je ovdje bitno naglasiti da nam nije cilj samo razgovarati o anksioznosti, već ćemo obrađivati raznorazne teme koje se tiču djece i omladine i cilj nam je za svaku temu dovesti barem jednog stručnjaka iz ciljanje oblasti, pa bilo to da se radi o doktorima, trenerima ili čak roditeljima koji iza sebe imaju iskustvo. 

Ko čini tim udruge koji radi sa roditeljima i djecom?

Nives Nikolić: Trenutno nemamo stalni tim koji je na raspolaganju roditeljima i djeci, ali pokušavamo naći osobe koje su voljne s nama surađivati. Recimo za temu Anksioznosti kod djece surađivali smo sa dipl.psihologom i geštalt terapeutom u edukaciji, Dariom Ćubelom i mr.sc. Sanjom Pandžom, logopedom, koje su zaista svaka na svoj način, proširile vidike i ukazale nam svima na neke probleme, na koje mi uopće ne obraćamo pažnju. Mi se nadamo da će njih dvije, a i druge stručne osobe postati redoviti dio tima, te da ćemo moći u nekoj bliskoj budućnosti formirati radne terapije i slično. S obzirom da smo mi humanitarna udruga i da se financiramo preko donacija, sponzorstava i dobre volje ljudi, trenutno smo ograničeni s prostorom i financijama, no i na tome aktivno radimo. 

Kakvi su planovi udruge za 2024. godinu?

Nina Deronjić : Planova imamo puno, a vidjet ćemo što ćemo uspjeti realizirati. Svakako ćemo nastaviti s ovim petomjesečnim projektom pod nazivom „ DJECA U FOKUSU“, gdje ćemo imati svaki mjesec tematske večeri na različite teme.  Prošla tema, kao što ste već i naveli, bila je Anksioznost kod djece“, tema za prvi mjesec 2024 jest „ Pretilost i dijabetes, te život s to dvoje“, nakon toga imamo temu alergija, anksioznost koja prelazi u depresiju kod srednjoškolske djece.. i tako dalje da ne nabrajamo baš sve. Također smo u fazi razvijanja plana za dječji ljetni festival i humanitarni koncert gdje bi sredstva bila upućena prema djeci koja boluju od dijabetesa.   Zatim već skoro poznati proljetni sajam rukotvorina „Hrabro srce“, te opet bi se na zimu krenulo s ovim tematskim večerima s nekim novim temama. Naravno ukoliko se između svega toga stvore neke nove mogućnosti za suradnju ili za neke nove projekte mi smo svakako tu. 

Za kraj imate li poruku za nače čitatelje?

Ovim putem bi se htjeli prvenstveno zahvaliti Vama što ste nam dali priliku za ovakav intervju. Ono što bi željeli poručiti čitateljima, koji su pretpostavljam većinom roditelji, bake, dede, tetke, ujne i slično, da posvetite što više vremena svojoj djeci. Svjesne smo da svi mi radimo i uporno trčimo za nečim i zaista smo nekako kratki s vremenom. Ali svaki put kad se tako uhvatite u trenutku da pomislite da ništa ne stižete, a dijete od vas traži pažnju jer želi nešto da vam kaže ili pokaže, zastanite, udahnite duboko i saslušajte. Koliko god vam se ti dječji problemi činili bezvezni i minorni, njima, u njihovim glavicama su to ogromni problemi. Sve može sačekati, i ručak i veš i kava i nek bude neuredna kuća, jer jednom ćete sve to uspjeti obaviti bez problema, ali vaše djece neće biti tu. Odrasti će!

Žana Lemaić Čović

Rođena 7.01.1988. godine u Mostaru. 36 godina. Osnovnu i srednju školu završila u Mostaru. Studirala na Sveučilištu u Dubrovniku te stekla zvanje Magistar javnih medija Majka troje djece.

Nives Nikolić

Rođena 11.02.1988.godine u Mostaru.36 godina. Osnovnu I srednju školu zavešila u Mostaru. Stekla zanimanje Medicinske Sestre,te zaposlena u toj struci. Majka dvoje, (8 I 5 god).

Nina Deronjić 

17.01.1989.

Nakon završene Muzičke Akademije u Sarajevu, smjer solo pjevanje 2012godine, počinje raditi kao prof.solo pjevanja u Muzičkoj skoli I i II stupnja Mostar-Majka troje djece ( 8 i pol, 5 i 2 i pol godine).

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave