Do poremećaja spuštanja može da dođe u bilo kojoj fazi spuštanja, pa o tome zavisi i gdje će zaostati nespušteni testis.
Piše: dr. Edin Husarić, sci.spec. dječje hirurgije
Dr. Edin Husarić je u Tuzli gdje je završio osnovnu i Srednju medicinsku školu. Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli je završio 1997.god. Magistrirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli 2009.god. na temu:”Kvalitet života pacijenata sa pectus excavatumom prije i nakon hirurške korekcije”. Naučno zvanje doktora medicinskih nauka stekao je 2013. na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli na temu:”Faktori rizika za nastanak postoperativnih priraslica tankog crijeva”. Član je uređivačkog odbora časopisa:”Central European Journal of Paediatrics”, i “Balkan Medical Journal”. Autor i koautor više od 40 naučnih i stručnih radova, prezentiranih na domaćim i međunarodnim kongresima i simpozijumima. Od 1998.god. je zaposlen u UKC Tuzla. Specijalistički ispit iz dječije hirurgije je položio 2004.god. Od 2009-2014 je obavljao dužnost šefa Odjeljenja dječije hirurgije, od 2014-2020 načelnika je Klinike za dječije bolesti. Trenutno je uposlen u Klinici za dječije bolesti UKC-a Tuzla i obavljam dužnost odjeljenskog ljekara na Odjeljnju dječije hirurgije. Oženjen, otac troje djece.
Šta je to nespušten testis?
Nespušten testis predstavlja urođeni poremećaj kod koga za vrijeme intrauterinog razvoja dječaka nije došlo do spuštanja testisa u njihov prirodni položaj u mošnicama (skrotumu), što se može uočiti na rođenju. Učestalost nespuštenih testisa kod zdrave djece, rođene u terminu iznosi oko 3-5%, dok je učestalost kod prijevremeno rođene djece značajno veća (10-30%). Češće se javlja na desnoj strani (70%).Testisi mogu biti nespušteni samo sa jedne ili sa obje strane. U jednom od 10 slučajeva oba testisa su nespuštena. Do poremećaja spuštanja može da dođe u bilo kojoj fazi spuštanja, pa o tome zavisi i gdje će zaostati nespušteni testis. Testis se može nalaziti bilo gdje na putu od stomaka do mošnica: u stomaku, pred ulazom u preponski kanal, u preponskom kanalu, na izlasku iz kanala, te na ulazu u mošnice. Testisi se mogu spontano spustiti u mošnice tokom prvih šest mjeseci života. Ako se to ne desi potrebna je operacija radi pravilnog pozicioniranja testisa. Specifični simptomi, tegobe ne postoje. Nemogućnost da se testis vidi ili opipa na mjestu gdje bi normalno trebao biti je glavni znak nespuštenog testisa. Prazne mošnice jednostrano ili obostrano) najčešće prvo primijete roditelji, međutim svaki opšti pedijatrijski pregled treba da uključi i pregled testisa.
Kako se postavlja dijagnoza nespuštenog testisa?
Dijagnoza nespuštenog testisa se obično postavi na rođenju samim kliničkim pregledom, tj. prepipavanjem (palpacijom) kada se konstatuje da su mošnice prazne. Nespušteni testis se u većini slučajeva pipa u preponskom kanalu. Ukoliko se testis ne pipa ni u mošnici ni u preponskom kanalu, neophodan je ultrazvučni pregled da bi se utvrdila njegova pozicija, veličina i građa. Ako se testisi ne vrate na svoje mjesto u mošnice do šestog mjeseca života najverovatnije će biti potrebna hirurška intervencija (operacija).
Šta je to “migrirajući” testis?
Kod starijih dječaka, kod kojih su se testisi normalno spustili u mošnice, može da se desi da se testis povuče iz mošnica i podigne u preponski kanal, a povremeno ponovo spusti u mošnice. To se najčešće dešava kod tzv. migrirajućeg ili “šetajućeg” testisa (retraktilni testis), kod koga je pojačan refleks mišića koji povlači testis sa sobom ka preponskom kanalu. Ljekaru se treba javiti kada se prijeti da su mošnice prazne. Ljekar će procijeniti da li se radi o klasičnom nespuštenom testisu koji treba da se operiše ili o “migrirajućem” testisu koji se prati i njegovo spuštanje se očekuje rastom djeteta. “Migrirajući” testis veći deo vremena provodi u mošnici, i u najvećem broju slučajeva ne zahtjeva operativno liječenje, jer će se rastom djeteta i povećanjem mase testisa nadjačati pomenuti refleks i tako će se testis definitvno spustiti u mošnice. Ukoliko se “migrirajući” testis većinu vremena nalazi u preponskom kanalu ljekar će procijeniti neophodnost operativnog lječenja.
Koje su posljedice ukoliko se neoperiše nespušteni testis?
Nespušteni testis se obavezno mora liječiti, zbog dva razloga. Prvi razlog je da će ukoliko se testis hirurški ne spusti i fiksira u skrotum doći do oštećenja polnih ćelija koje vode smanjenoj plodnosti (infertilitet), posebno ukoliko nisu spuštena oba testisa. A drugi razlog je što nespuštaneni testis nosi povećan rizik od nastanka zloćudnog tumora.
Kako se i kada liječi nespušten testis?
Liječenje nespuštenog testisa je hirurško, operacijom koja se zove orhidopeksija i predstavlja spuštanje i fiksiranje testisa u mošnici. Idealno vreme za operaciju nespuštenog testisa je u dobi od 6 do 12 mjeseci. Eventualna hormonska terapija se može primijeniti u slučajevima sa obostrano nespuštenim testisima i to u konsultaciji sa endokrinologom. Cilj operacije je postaviti testis u mošnice i sprečiti mogućnost razvoja komplikacija. Orhidopeksija se izvodi u opštoj anesteziji. Neophodno je da je dijete zdravo pred operaciju da bi se izbjegao rizik od komplikacija vezanih za anesteziju. U slučajevima intraabdominalno pozicioniranog testisa primjenjuje se laparaskopska tehnika i ponekad se operativni tretman radi u nekoliko etapa, što podrazumijeva više operativnih zahvata. Oporavak nakon operacije je obično brz. Posle mjesec dana dijete se vraća normalnim fizičkim aktivnostima.
Šta ako testisa nema?
Ako testisa nema, odnosno, ako je došlo do agenezije ili aplazije testisa, testis suprotne strane sasvim je dovoljan za normalne funkcije, kako hormonalne, tako i produkciju sjemena. Preostali testis će pod uticajem hormona najčešće biti veći od prosječnog testisa. Ukoliko se ne nađu oba testisa, tada je potrebna detaljna obrada pedijatra endokrinologa i genetičara kako bi se odredio tačan pol djeteta.
