Piše: Nataša Lazić, dipl. vaspitač
Nataša Lazić je diplomirani vaspitač. Majka je jedne djevojčice Dunje. Zaposlena je u PU ,,Madagaskar” u Doboju. Pored stručnog zanimanja, njen hobi su mi pravljenje poslastica i ručno pravljenje dekoracije, što možete vidjeti i na njenom zvaničnom instagram profilu carobna._mastovitost. U nastavku Vam donosimo tekst koji je za čitatelje časopisa i portala pripremila Nataša u kojem govori o važnosti sradnje vaspitača i roditelja.
Biti roditelj i raditi u struci kao vaspitač, u savremenom- modernom životu, je pravi izazov! Savremeni tempo i uslovi života sve više nameću potrebu i učešće dječjeg vrtića u porodičnom vaspitanju. Dječji vrtić predstavlja vid društvene brige i pomoći porodici, koji se sastoji na savremenim naučnim saznanjima. Vaspitač za razliku od roditelja, u svom postupanju smišljeno usmjerava razvoj djeteta, proučavajući pedagoška i psihološka saznanja, ali i lično životno i profesionalno iskustvo. Dijete spontano uči određene postupke i načine reagovanja u pojedinim situacijama, formira stavove i odnos prema drugim ljudima, prirodi i životu, usvaja određene osobine ličnosti.
Cilj kontakta vaspitača i roditelja je uspostavljanje saradničkih odnosa među odraslim da bi se bolje podstakao, a zatim upoznao razvoj, rezultati rada i ponašanje kod određenog djeteta. Upoznavajući se sa interesovanjima djece, otvaramo sebi prostor da pomoću sadržaja koji su djeci bliski i zanimljivi podstičemo i usmjeravamo njihov dalji rast i razvoj. Vaspitač vodi i stimuliše djecu za učenje i stvara za njih sigurno okruženje. Priprema aktivnosti u skladu sa mogućnostima djece, stiče uvid o aktivnostima u kojima se nagrađuju dječija interesovanja, posebne potrebe, stil učenja, koje centre aktivnosti djeca ignorišu, a koje preferiraju.
U skladu sa savremenim okruženjem, potrebe predškolske djece i roditelja potrebno je organizovati na različite inovativne aktivnosti, koje uslovljava bolji rast i razvoj djeteta i bolju saradnju vaspitača i roditelja.
Za uspostavljanje bolje saradnje sa porodicom od važnosti nam je iskrenost, razumijevanje, opšta kultura, prijatna atmosfera u vaspitnoj grupi, svakodnevni kontakti sa roditeljima. Također, jedna od bitnih komponenti nam je i fleksibilnost, jer svi koji su uključeni u rad sa djecom i roditeljima moraju biti fleksibilni, ukoliko žele ostvariti pozitivne efekte boravka djece u vaspitnoj grupi. Pri polasku u vrtić, roditelji su nesigurni, pa svoje strahove prenose na djecu. Zbog toga je roditeljima potrebna podrška i pomoć, da bi djetetu stvorili sigurnost i ohrabrili i ojačali njegov rast i razvoj. Ljubav, pažnja, osmijeh, povjerenje, strpljenje, podrška, razumijevanje su samo neke od važnih kompetenti koje moraju da posjeduju roditelji i vaspitači prema djeci. Važno nam je kod djece, jačati želju za doživotnim učenjem.
Dijete je jedinstveno biće i zato je potrebno podsticati sve aspekte razvoja ličnosti djeteta kroz razvoj i govor, komunikacije i pismenosti, fizički razvoj i zdravlje, društveni i emocionalni razvoj. Također od bitnih aspekata razvoja odvija se i kroz otkrivanje i razumijevanje svijeta i umjetnost i stvaralaštva. Postoje mnoge metode vaspitanja djeteta, ali glavna metoda je dati djeci svoju ljubav i okružiti ih pažnjom. Svaku svoju minutu, roditelji moraju pokušati provesti sa svojim djetetom. Omogućiti srećno djetinjstvo je nešto najvrednije što roditelji mogu učiniti za svoje dijete.
,,Djeca najviše uče i upijaju iz onog što ih okružuje!”, Maria Montessori
