Sve ono o čemu šutite i krijete od vaše djece i ona će sigurno gore stvari sutra vama da prešute i prekriju.
Mirela Šuvalić, profesorica predškolskog odgoja i obrazovanja
Mirela je po zanimanju profesorica predškolskog odgoja i obrazovanja, udata i majka jedne djevojčice. Pored toga Minela je veliki zaljubljenik u uređenje doma, pa često na njenom profilu na instagramu možete pogledati zanimljive kombinacije uređenja doma.
Majka ste predivne djevojčice, možete li nam je predstaviti?
Kao i svaka majka kojoj je njeno dijete zjenica u oku, tako ću i ja reći za svoju pahuljicu da je ona najdivnije biće na svijetu. Zove se Elhana i u februaru puni sedam godina. Pohađa Osnovnu školu “Klokotnica” u Doboj Istoku. Ne tako davno, rođena je u Tuzli sa plavim očima i zlatnom kosom, te je kao beba bila privlačna svima, a nama roditeljima najljepši poklon od Svevišnjeg. Kada je napunila godinu dana, krenula je u obdanište i tu počinju njene dogodovštine. Iako je bila slatka i svi su je zvali pahuljica, mrvica, loptica… imala je i svoju, hajde da kažemo, malo drugačiju stranu – a to je njena ljutnja. Veoma lako se ljutila a mi smo voljeli reći da slatke stvari su često primamljive ali mogu biti i otrovne… Nakon nekog perioda, njena ljutnja se povukla, ali ono što je najzanimljivije jeste da je njeno lice zadržalo takav izraz, pa bi se na prvi pogled kad ju pogledate reklo da je ljuta, ili kako naš narod kaže smrknuta, međutim kad ju malo bolje upoznate ona je zabavno, druželjubivo i u duši sretno i zadovoljno dijete koje širi ljubav.
Možete li nam izdvojiti neku interesantnu priču koju ste doživjeli sa Vašom djevojčicom?
Eh, sad bi svaki dan mogao biti jedna interesantna priča, ali ipak uvijek ima tih pričica i događaja koje možemo izdvojiti, pa evo ja ću Vam pokušati jednu prenijeti u cjelosti. Dok je još bila mala, negdje oko 3.5 godine i dok je pohađala obdanište, nakon posla ja sam uvijek trčala i žurila prvo u market da kupimo sve što nam treba, pa tek onda kući da nam kuham i spremam toplu večeru i ugođaj da se svi odmorimo i pripremimo za sutrašnji dan. Tako jednog zimskog dana nakon preuzimanja iz obdaništa, ona onako sva mala pahuljasta sjeda u automobil i dolazimo do marketa. Tako stižući pred market ona mene pita “Mama možeš li i meni nešto kupiti u market?” (jer to smo uvijek radili zajedno kao porodica i sve je bio poklon i nešto što treba da se zasluži). A ja njoj na njeno pitanje odgovorim “Naravno da ne mogu – ti vrlo dobro znaš da svaki dan ne možemo kupiti ono što želimo, jer postoji jako puno djece koja nemaju mamu i tatu i njima se skoro nikad ne ostvari ni jedna želja.” Prvo je slegla ramenima i duboko udahnula, a nakon ulaska u market i nakon kupovine svega što nam treba dolazimo do gužve na kasama. Imale smo sreću da nas je jako ljubazni gospodin propustio i tako mi preskočismo red i dolazimo na kasu. Tamo stoji radnica odnosno kasirka, a ispred nas u redu stoje dvije djevočice koje čekaju da njihova mama završi kupovinu i onako vrištavim glasom i plačom traže da im mama kupi kinder-jaje. Njihova mama traži da im kasirka da kinder-jaje, jer ona više ne može da sluša njihov plač. Na to sve, moja mala pahuljica se prodera i onako sva važna glasno reče “Zašto plačete? Ne možete sve kupiti. Dobile ste mamu džaba. Šta vam još treba? Evo vidite da ni ja nisam ništa kupila.” Tada na kasi nastade tišina a sve oči biješe uprte u moju pahuljicu i mene. Djevojčice se samo pogledaše, a njihova mama uzdahnu i reče: “Svaka ti čast kad tako voliš i paziš svoju mamu.” Djevojčice se pogledaše i rekoše da ne žele kinder-jaje jer imaju svoju mamu. Na kasi tada se pojavi veliki uplauz, a moja pahuljica se tako važno osjećala. Čak se u njenim očima vidjela sreća i radost i da je porasla do plafona.
Po struci ste pedagog, podijelite s nama neka iskustva i savjete?
Kao profesor predškolskog odgoja i obrazovanja mogu da kažem da je to kao prvo, jedna divna profesija i divno radno mjesto, jer radite sa najnježnijim, najljepšim i najiskrenijim bićima na svijetu.Ta mala bića puna su ljubavi i pažnje, a ruke su im uvijek otvorene da vas zagrle i raznježe. Svi znamo i svi smo svjesni kako se način odgoja promijenio. Svi bismo mi pomalo da budemo svjetski stručnjaci za odgoj, pri čemu je sve dozvoljeno a gdje dijete ima vlast itd… a opet s druge strane ponekad rado prihvatimo da odgoj naših roditelja i nena ustvari i nije bio tako loš, pa kažemo “šta nama fali, zašto smo mi tako rasli” tako da ustvari koji god dio u odgoju i obrazovanju izaberemo sigurno neće biti lako. Tako da ja savjetujem da je najbolje da slijedimo svoje srce i svoje lične stavove jer samo tako ćemo svoju djecu oblikovati u ono šta žele da budu kad porastu.
Šta je najvažnije po Vama u odgoju djece?
Po meni je najvažnija komunikacija sa djecom od malih nogu. Djeca vrlo dobro poznaju granice i vrlo dobro spoznaju i upijaju šta je to za njih važno a šta ne. Koliko god mi mislili da oni neće razumjeti kad nešto ne mogu dobiti ili kad im se nešto ne može ispuniti oni to odlično razumiju i ispituju naše granice dokle mogu ići i smiju li to napraviti. A komunikaciju ćemo najbolje ostvariti tako što pred djetetom nećemo ništa tajiti i uključivati ih kad god bude moguće u razne teme da nam se pridruže i daju svoje prijedloge i svoje mogućnosti i pretpostavke. Komunikacija na relaciji roditelj-dijete i dijete-roditelj zna biti veoma tiha. ali dragi roditelji na vama je da to promijenite. Sve ono o čemu šutite i krijete od vaše djece i ona će sigurno gore stvari sutra vama da prešute i prekriju. Znači sve što ne biste voljeli da čujete od svoje djece i ne bi da se iznenadite, naučite ih od malih stvari da vam mogu i trebaju reći. Jedan od primjera je odlazak u kupovinu kradom bez vaše djece. Ukoliko im kažete da idete u kupovinu i da treba da vas sačekaju, vi ćete sutra lakše dobiti odgovor i povratnu informaciju za teže i komplikovanije stvari.
Koliko je u odgoj uključen Vaš suprug?
Od početka našeg braka smatrali smo da podjednako trebamo uticati i biti uključeni. Ne volimo dijeliti poslove i obaveze oko djeteta. Znači i jedno i drugo (kao otac i majka) podjednako smo uključeni i aktivno razgovaramo i poboljšavamo komunikaciju na relaciji roditelj-dijete-roditelj. Do sada smo uspješno ostvarili naše ciljeve na polju odgoja i nadamo se da ćemo to nastaviti i dalje, tj. da će taj način naše komunikacije uroditi plodom, jer odgoj u današnjem vremenu je nešto što zaista traži velika odricanja, mnogo truda, i mogućnost prilagođavanja vremenu i prostoru u kojem živimo. Niko od nas nije volio kada mu roditelji npr. nešto zabranjuju a da to svi njihovi drugovi i drugarice imaju, ili da negdje idu, a da tamo svi idu. Ali definitivno, opasnosti danas vrebaju na različitim mjestima, u različitim oblicima, tako da je vrlo teško pročitati i upratiti sve te znakove. Mi se trudimo, radimo na tom i ako Bog da, mi ćemo ustrajati da njen odgoj bude u okvirima zdravih navika, zdravog razmišljanja, univerzalnih vrijednosti, a istovremeno da ni na koji način ne zaostaje za vremenom u kojem živi i bude spremna da se nosi sa svim izazovima koje joj novo vrijeme nudi.
Koji bi Vaš bio savjet svakoj mami?
Moj savjet svakoj mami jeste da se prvo dogovore sa svojim suprugom, i da uvijek imaju jedinstven stav prema djeci, jer samo na taj način ćete moći uticati i sve što smo gore naveli usaditi. Ukoliko je bilo koji od roditelja „prijatelj“, tj. spreman da popusti kada god se djetetu nešto ne svidi ili bude taj koji će kroz to popuštanje prilagođavati sankcije koje možda drugi roditelj da, onda tu doživljavate potpuni haos, i rušite autoritet svog supružnika. Svako dijete mora da zna gdje je krajnja tačka, odnosno odakle ne ide dalje. Sve što tada uradite, plodove toga ćete ubirati u ranom tinejdžerskom dobu, adolescentskom, odnosno zrelom dobu, kada ćete se uvjeriti da ta „zatezanja“ i ograničavanja koja ste nekada pravili nisu ništa drugo nego blagodat pravog odgoja, koji će od vašeg djeteta učiniti jednu zrelu, pametnu, osobu koja će znati kako da poštuje druge, a i isto tako da zasluži poštovanje gdje god da se nalazi. Puno je truda potrebno, ali itekako će se isplatiti.