Mirela Spahić: Djeca koja su naučila ljubav i emocionalnu podršku od roditelja imaju veće šanse da razviju pozitivne odnose s drugima

Dolazak djeteta nam mijenja život, majčinstvo je jedna od najizazovnijih uloga koje možemo dobiti, jer onog trenutka kada se rodi dijete, rodi se još jedna osoba – majka.

Mirela Spahić, mama dječaka

Mirela Spahić po zanimanju je Pedagog-psiholog. Mirela Spahić majka je trogodišnjeg dječaka. Trenutno je zaposlena u ITX BH grupaciji. Njena velika ljubav su putovanja, uređenje doma, organizacija rođendana i drugih proslava, aktivno vodi profil na instagramu myhome.ms gdje objavljuje dio svoje svakodnevnice.

Recite nam više o vašem dječaku?

Imam sina od 3 godine i 5 mjeseci, ali ponekad imam osjećaj da on ima bar 6 godina, jer u većini slučajeva tako se ponaša. Jasno zna šta želi, voli i slično.  Sa 19. mjeseci počeo je da govori i to rečenice ( mama daj, neću ovo…) . Zna da broji (do 14 ili 15) sam bez pomoći,  zna sve boje. Zna marke automobila. U vrtić ne ide. Sve što zna naučio je isključivo sa nama kući. TV nije gledao do prije par mjeseci ii mislim da to u velikoj mjeri i daje navedene rezultate. S njim mogu razgovarati kao sa odraslom osobom. Već sada sam bira odjeću i obuću, najdraža boja mu je crna, ne voli da nosi hlače, najradije bi bio u trenerkama. Navodim sve ovo jer želim da vam dočaram stepen vokabulara koji posjeduje. Od svoje druge godine bio je opsjednut traktorima, sada tu ljubav dijeli i prema avionima iii u zadnje vrijeme vozićima.  Kako sam već navela da mu je najdraža crna boja, on želi i sve igračke u toj boji, kako ih bar kod nas ne pronalazimo, muž ih farba (ali on zna da je to ofarbano i nije baš sretan zbog toga).

Kako je biti mama dječaku? 

Hm…kako je biti mama dječaka ili opšte mama?! Prije svega biti mama je najljepše i nešto najdivnije u životu svake žene, majčinstvo nas mijenja iz korijena. Mislim da mi žene tada postajemo totalno druga osoba, sa srcem koje postaje veće i hrabrije. Nekih promjena nismo ni svjesne odmah, samo kada u jednom trenutku se osvrnemo par godina unazad shvatimo da smo totalno drugačije.Pretpostavljam da većina žena mašta o tome da će imati djevojčicu, sa kojom će se igrati Barbikama, lutkama, ići u shopping i slično. Ali kako to inače i biva život piše svoja pravila, pa tako je meni Uzvišeni podario predivnog, ali veoma živahnog dječaka. Dječaka koji je pun energije 24/7. Iako za dječake većina smatra da su bučni i ratoborni, samo mame dječaka znaju koliko su oni zapravo nježni i osjetljivi, koliko se vole maziti ii koliko su oni ustvari privrženi mamama. Možda do prije par godina nije bilo “zanimljivo” biti mama dječaka, jer ponuda odjeće i acc-a za djevojčice je dostupna na svakom ćošku dok za dječake baš i nije bila, ali na svu sreću to se promijenilo, pa tako i za njih danas možemo birati predivnu odjeću i modne dodatke. I moram naglasiti da u tome baš uživam. Gledajući mene kako se spremam prije izlaska vani, moj sin obavezno ide do police sa parfemima prije izlaska iz kuće i bira koji će danas da koristi,  da namaže lice kremom, jer kako on kaže vani je vjetar. Vjerovatno u igri i životu da su dječaci brži grublji, bučniji i živahniji u odnosu na djevojčice, ali vremenom naučite sve to i postane vam sasvim normalno da dječak od 3 godine ide sam stepenicama do trećeg sprata, penje se na drvo, hoda i sjedi u blatu. Nije svaki put ugodno vidjeti sve to, ali ako je za njihovo dobro, naučite živjeti s tim. Odgajam sina tako da nauči sudjelovati u kućanskim poslovima. Skoro pa svaki put on ubacuje i nakon završenog pranja vadi veš iz mašine, uzme krpu pa briše prašinu, usisava, iako to meni oduzima više vremena želim da sudjeluje i u tim aktivnostima. Iako sam mama dječaka moja kuća je veći dio vremena u savršenom redu, jer od samog početka ga učim da ne možemo živjeti u neredu, da dekoracije treba da stoje tu gdje stoje, da papir služi za pisanje, a ne zid, da se jede u trpezariji za stolom, ne u dnevnoj ili spavaćoj sobi. Biti majka dječaka također donosi mnogo trenutaka ponosa i radosti. Svaki uspješan korak i dostignuće djeteta često ispunjava majku velikim ponosom.

Koji period, vezan za majčinstvo vam je bio najteži?

Dolazak djeteta nam mijenja život, majčinstvo je jedna od najizazovnijih uloga koje možemo dobiti, jer onog trenutka kada se rodi dijete, rodi se još jedna osoba – majka. Mnoge promjene koje se događaju su većinom instiktivne, jer nemamo upute kako se kretati kroz to novo razdoblje života. Majčinstvo samo po sebi nije teško, teže se nositi sa pritiskom okoline koja očekuje da novopečene mame odmah po izlasku iz porodilišta budu fit, uređene, u svakom momentu dotjerane, odmorne i naspavane, pa u većini slučajeva i odmah dostupne za posjete, jer svako bi da dođe i da udjeli po neki “savjet”.  Ne dopušta se vrijeme za oporavak kako fizički, tako i psihički. Standardi odgoja i očekivanja posebno od majki strahovito su narasli, a potpora i podrška u velikoj mjeri opali. Generalno problem današnjice je i uspoređivanje sa drugim majkama, što je veoma pogrešno, jer svaka majka i svako dijete su posebni i individualni. Neke stvari koje savršeno funkcionišu kod drugih, možda nisu najbolji za mene i moje dijete.

Šta bi ste voljeli da vaš dječak nauči od vas?

Kao roditelj, postavljanje vlastitih ciljeva i želja u vezi sa odgojem djeteta može biti izazovno, ali postoje neke univerzalne vrijednosti i vještine koje većina roditelja želi prenijeti svojoj djeci. Evo nekoliko stvari koje bih voljela da moj sin nauči od mene u odgoju:

Empatija,  Voljela bih da moj sin nauči razumijevati i saosjećati s emocijama drugih ljudi. Empatija je ključna vještina za izgradnju zdravih odnosa i razumijevanje različitosti.

Poštovanje, da nauči poštovati druge ljude, njihovu privatnost, mišljenje i različitosti. To uključuje i poštovanje različitih kultura, vjera i uvjerenja.

Samostalnost je važna. Trebamo se truditi da djeca nauče biti samostalna i preuzimati odgovornost za svoje postupke. To uključuje donošenje odluka, rješavanje problema i brigu o sebi.

Vještine komunikacije: Naučiti kako jasno  komunicirati s drugima ključno je za izgradnju uspješnih odnosa. Da nauči slušati, izražavati svoje osjećaje i mišljenja te rješavati konflikte na konstruktivan način.

Samopouzdanje je također veoma bitno kao i samoprihvatanje kako bi se nosio s izazovima i usponima u životu.

Ovo su samo neki od aspekata koje bih voljela da moj sin nauči od mene, ali svako dijete je jedinstveno, pa bi i odgojne ciljeve trebalo prilagoditi njegovim potrebama. Važno je osigurati podršku, ljubav i razumijevanje kako bi se omogućio zdrav razvoj djeteta.

Šta je za vas najbitnija stavka dobrog odgoja?

Pitanje o najbitnijoj stavci dobrog odgoja djeteta može varirati ovisno o stajalištima i vrijednostima pojedinaca, ali većina stručnjaka i roditelja će se složiti da je ljubav i emocionalna podrška najvažniji temelj za dobar odgoj djeteta. Djeca koja se osjećaju voljeno i podržano razvijaju osjećaj sigurnosti i povjerenja prema svojim roditeljima. To im pomaže u izgradnji snažnih i zdravih odnosa s drugim ljudima. Kada se osjećaju voljeno i prihvaćeno, djeca razvijaju veće samopouzdanje i samoprihvatanje. To ih čini otpornijima na stres i izazove. Djeca koja su naučila ljubav i emocionalnu podršku od roditelja imaju veće šanse da razviju pozitivne odnose s drugima. Uče kako pokazivati ljubaznost, saosjećanje i brigu prema drugima. Ljubav i emocionalna podrška igraju ključnu ulogu u prevenciji mentalnih problema kod djece. Djeca koja se osjećaju voljeno i podržano bolje se nose sa stresom i emocionalnim izazovima. Iako je ljubav i emocionalna podrška temeljna stavka dobrog odgoja, važno je napomenuti da je odgoj složen proces i da uključuje mnoge druge aspekte, poput postavljanja granica, podučavanja moralnih vrijednosti, poticanja odgovornosti i samostalnosti te pružanja prilika za učenje i razvoj. No, bez ljubavi i emocionalne podrške, ostali odgojni napori mogu biti manje uspješni.

Poruka za čitaoce?

Aktivno slušajte svoje dijete. Postavljajte pitanja, razgovarajte s njima o njihovim osjećajima i iskustvima te potičite otvoren dijalog. I nemojte propustiti njihovo djetinjstvo trčeći za nečim što vam je nametnuto izvana