Za smanjenje straha od porođaja, prvenstveno i u velikoj mjeri pomaže sama edukacija i psihofizička priprema za porođaj.
Minela Imšir je rođena 26. juna 1998. godine u Minhenu, a odrasla je u Bosanskoj Gradišci. Prva tri razreda srednje škole završava u Medicinskoj školi u Banjaluci, a posljednji u Zubotehničkoj školi u Sarajevu. Nakon toga diplomira Zdravstvenu njegu na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu. Trenutno se bavi edukacijom i pripremom trudnica za porođaj, psihofizičkom podrškom na porođaju, te promocijom reproduktivnog zdravlja žena.
Intervju: Minela Imšir, porođajni edukator
Minela Imšir je dvadesetčetvorogodišnjakinja koja živi u Hadžićima kod Sarajeva. Diplomirala je Zdravstvenu njegu na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu. Minela se trenutno bavi porođajnom edukacijom, psihofizičkom pripremom trudnica za porođaj i podrškom tokom samog porođaja. U želji da pomogne što većem broju trudnica pokrenula je edukativni kanal na YouTubu pod nazivom “Žene Znaju”. Minelina veliki ljubav su čitanje knjiga, arapski jezik, fotografija, planinarenje i brazilski jiu-jitsu. Sa Minelom smo razgovarali o značaju edukacije prije poroca. U nastavku čitajte naš razgovor sa Minelom.
Minela je dula i edukatorica. Kako je došlo do toga da se posvetite educiranju žena kada je u pitanju porod i majčinstvo?
Vjerujem da je sve nekako počelo nesvjesno kada smo u sklopu praktične nastave na fakultetu boravili u porodilištu. Na jednom od časova sam svjedočila svom prvom porođaju kojeg sam ispratila do kraja, iako tada nisam ništa znala ni o dulama, ni o porođajnoj edukaciji. Jednostavno sam bila, mogu slobodno reći, neopisivo očarana i fascinirana rađanjem novog života, te snagom i izdržljivošću jedne majke, toliko da se i do dan-danas sjećam svakog detalja tih vježbi, iako je od toga prošlo više od dvije godine. Osjećala sam kao da sam prisustvovala jednoj vrsti preporoda. Majka koja se tad porađala se sigurno preporodila, prelazeći iz trudnoće u majčinstvo, ali osjetila sam i preporod svojih težnji i ambicija, koje će se od tad u meni polako buditi i razvijati. Nakon toga sam, i to sasvim slučajno, počela gledati video-snimke prirodnih porođaja na Internetu. I nakon svakog gledanja sam znala zaplakati. Tad sam već počela sumnjati da tu ima nešto na šta bih trebala obratiti pažnju. Vremenom se to sve samo složilo na moja ranija uvjerenja o tome koliko je važno ohrabrivati naše žene svih uzrasta da svjesno i ponosno preuzmu brigu o svom tijelu, reproduktivnom sistemu i svim njegovim funkcijama, uključujući menstrualni ciklus, trudnoću i porođaj. Ono što me dodatno potaklo na ovaj poziv jesu, nažalost, mnogobrojna svjedočanstva žena koje nisu bile zadovoljne svojim porođajnim iskustvima, od kojih je mnogo njih i traumatično, iz različitih razloga, a što se uveliko moglo popraviti samom edukacijom i adekvatnom podrškom kroz trudnoću i porođaj.
U svojim edukacijama govorite o prevazilaženju straha od poroda. Da li sve žene imaju strah od poroda?
Naravno da su umjerena doza straha, brige i neizvjesnosti normalna osjećanja vezana za porođaj kod bilo koje trudnice, a pogotovo kod žena u svojoj prvoj trudnoći. To je zato što dolaze u kontakt sa nepoznatim iskustvom, a većini nas nije svejedno i osjećamo određenu količinu neugode kad nešto treba da radimo prvi put. Čak i ženama koje se pripremaju za svoj drugi ili svaki naredni porođaj nije svejedno, jer svaki porođaj je specifičan i jedinstven za svaku ženu. Kad se radi o osjetljivom periodu života kao što je porođaj, strah i nelagodu dodatno povećavaju iskustva koja sa nama dijele članice naše porodice, rodice ili prijateljice, a koja najčešće i nisu baš ohrabrujuća. Lično na prste svojih ruku mogu izbrojati žene koje sam upoznala u toku svog života, a da su bile veoma zadovoljne svojim porođajnim iskustvom. A to nije mala stvar. Za jedan normalan fiziološki proces za kojeg je žena građena, nezadovoljstvo, ili ne daj Bože trauma, nakon porođaja treba da bude izuzetak, a ne pravilo. U prilog tome idu i, možda svjesno, a možda i nesvjesno izgovoreni komentari mladim djevojkama, koje sam i sama iskusila, a kao što su npr: ‘’Samo ti uživaj dok ne zatrudniš’’, ,,vidjet ćeš kako je kad te krene boljeti’’, ,,ma to oči ispadaju od bolova…’’ i sl. Naravno da porođaj boli, ali postoji mnogo ljepših načina na koje možemo da gledamo tu bol. S druge strane, postoje i svjedočanstva mnogih žena čija prva asocijacija na porođaj nije bol, već ljubav, oslobađanje, preobražaj, snaga itd. Zašto to niko ne spominje mladim ženama? Vjerujem da ogromnu ulogu u razvoju straha od porođaja imaju priče koje slušamo i gledamo od samog djetinjstva. Nastranu što nam filmovi prikazuju porođaj kao nešto veoma teško, panično, neizdrživo, nešto gdje žene vrište, nemaju kontrolu nad svojim tijelom i ostalo. Uz to, naše žene, još otkad su djevojčice, najčešće proživljavaju jedan od sljedeća dva scenarija: 1) ili im se uopšte ne priča o seksualnom zdravlju, trudnoći i porođaju, 2) ili im se pričaju iskustva koja ih obeshrabre i uplaše. Dakle, najmanje se prikazuje i razgovara o tome kako je porođaj normalan i prirodan proces(kao što je to npr. varenje hrane, spavanje, intimni odnos itd), kako je ženino tijelo stvoreno za porođaj, kako žena instinktivno zna i umije da se porodi, kako je darovana sposobnošću da izdrži i bolove koji se u tom trenutku čine neizdrživi, kako je porođaj jedno transformirajuće iskustvo, kako se u porođaju može čak i uživati, kako je uz adekvatnu pripremu i podršku moguće imati osnažujuće porođajno iskustvo, pa makar ono bilo teško i izazovno itd. To su priče koje moramo početi pričati jedna drugoj, to su priče koje će nas osnažiti i umiriti naše strahove.
Na koji način je najlakše prevazići strah? Da li je razgovor sa stručnom osobom rješenje?
Ne postoji neki instant-recept ili najlakše i najbrže rješenje, iako mi danas želimo sve i želimo odmah. Postoji mnogo faktora na koje svaka trudnica može uticati, kako bi olakšala sama sebi. Zahtjevno je nositi se sa osjećajem neizvjesnosti, brige, nervoze, možda čak i anksioznosti, u toku same trudnoće i to onda kada je žena svjesna da se svakim danom sve više približava ono čega se ona boji. U tu svrhu, za smanjenje straha od porođaja, prvenstveno i u velikoj mjeri pomaže sama edukacija i psihofizička priprema za porođaj. Kada se trudnica upozna sa samim procesom porođaja i sa svim promjenama koje se u njenom tijelu dešavaju, kada bude u stanju da prepozna faze porođaja, kada se pripremi za porođaj tako da, na primjer, zna svoj izbor metoda opuštanja koje može koristiti prilikom podnošenja trudova, a prije toga je dala sve od sebe da u toku trudnoće pravi zdravije izbore što se tiče hrane, fizičke aktivnosti i slično… To sve trudnicu već uveliko čini samopouzdanom i spremnom za sve što je čeka, pa makar to bile i neke kompikacije. Ona će i tada biti mirna sama sa sobom, jer će znati kakve izbore ima. Dakle, pripremom za porođaj se smanjuje i strah, ali se i samo tijelo ojačava i osnažuje, kako bi čitav porođaj prošao lako i bez problema. Porođaj je previše velika i previše važna stvar u životu jedne žene, da ga ona uzme zdravo za gotovo i da se za njega ne priprema kako najbolje može. Osim edukacije i pripreme, veliku ulogu u smanjenju straha igra i naša percepcija, odnosno kako to gledamo na sam porođaj. Kao što sam spomenula u odgovoru na prethodno pitanje, to zavisi od slika koje nam se prikazuju i priča koje slušamo od djetinjstva. Nasreću, te priče koliko god negativne bile, možemo mijenjati i prekrajati po sopstvenoj mjeri, ako nam dosadašnji način gledanja na porođaj ne koristi. Pomaže i prihvatanje činjenice da je porođaj jedan neizvjestan doživljaj, za koji nam niko ne može garantirati kako će se završiti. Svi veliki životni događaji su neizvjesni, pa nam parola ‘’bit će onako kako je suđeno’’ možda može koristiti kao prva pomoć kada se zakovitlamo u preveliko razmišljanje o tome šta nas čeka. Jer ipak svaka od nas može dati sve od sebe pripremanjem za porođaj, ali onda dođemo do granice naših mogućnosti, gdje treba da se opustimo i (pre)pustimo stvari da teku svojim tokom. I na kraju, često nam samo razgovor sa dragim osobama mnogo pomogne da se naši strahovi umire. Bitno je da svaka trudnica ima barem jednu osobu sa kojom može iskreno i otvoreno da komunicira o svojim osjećanjima, brigama i izazovima sa kojima dolaze trudnoća i porođaj. Ako nema takve osobe, najbolje za nju je da pronađe psihologa ili psihoterapeuta, koji joj odgovara. Stručna pomoć je obavezna i onda ako joj strah i ostale neugodne emocije, te pretjerano razmišljanje, toliko uzmu maha da ona ne može normalno da funkcioniše, niti da obavlja svoje svakodnevne aktivnosti. Želim da normaliziramo da je okej priznati da se sa nečim ne možemo nositi, te da nam treba pomoć. A ženi koja u svojoj utrobi razvija jedan novi život itekako trebaju sva pomoć i podrška koju može dobiti.
Za dule kažu da su dobre vile porodilja i trudnica. Koliko su dule važne u pripremi za porod?
Većina trudnica svoju dulu prvobitno potraže u periodu trećeg trimestra trudnoće. To je sasvim dovoljno vremena da se trudnica i dula upoznaju i da vide da li su ‘’kliknule’’. Ovaj ‘’klik’’ je veoma važan, jer ako njega ne bude, vrlo je vjerovatno da ni trudnica ni dula neće biti zadovoljne zajedničkom saradnjom. Zato je bitno biti iskren i otvoren pri dijeljenju svojih očekivanja, zahtjeva, stavova i mogućnosti sa obje strane. U tom posljednjem periodu trudnoće dula je svakoj trudnici velika podrška, i emocionalna i profesionalna. Dakle, dula je tu i da informiše, educira i pripremi, al i da umiri, podrži i zagrli. Velika je povlastica imati osobu koja se stavlja na raspolaganje kroz poruke, pozive i sastanke u toku najosjetljivijeg perioda života jedne žene. Riječ ‘’dula’’ potiče iz grčkog jezika, a ima značenje ‘’ona koja služi’’. Dakle, ona je tu da, shodno svojim mogućnostima, iz čiste ljubavi služi trudnici i svim njenim potrebama u periodu pripreme za porođaj, u toku samog porođaja, pa i nakon njega. Tako da dok iščekuje porođaj, trudnica uvijek ima osobu od povjerenja, koja će da je istinski i brižno sasluša, poduči, motiviše, posavjetuje, smiri. Djeluje umirujuće na ženu i samo to saznanje da ima neko ko će svim njenim pitanjima, nedoumicama i brigama prići sa mnogo pažnje, razumijevanja i empatije. Trudnice se uz dulu osjećaju saslušano i podržano, a to je nešto što svakoj ženi treba kroz čitav njen život, a kamoli u periodu trudnoće. S druge strane, dula je tu i za praktičnu pripremu za porođaj, što uključuje zajedničko planiranje porođaja. To podrazumijeva upoznavanje dule sa zahtjevima, željama i planovima trudnice o tome kako želi da njen porođaj izgleda, koga želi da prisustvuje dijelu porođaja kod kuće, šta očekuje od muža ili nekog drugog člana porodice, šta od dule, šta može da očekuje u bolničkom okruženju itd. Dula je, dakle, upoznata sa svim potrebama i težnjama svoje trudnice, kako bi trudnica, jednom kad joj porođaj krene, mogla da se opusti, znajući da uz sebe ima istinsku podršku.
Na koji način trudnice mogu doći do vas i potražiti Vašu podršku kada je u pitanju porod?
Za sve one koji žele da prate moj rad, ali i da potraže bilo kakav vid edukacije ili podrške, mogu to uraditi slanjem poruke na Facebook stranicu ‘’Žene znaju’’, Instagram profil @zeneznaju ili slanjem e-maila na adresu: zeneznaju1@gmail.com.
Imate li za kraj neku poruku za naše trudnice koje čitaju časopis Roditelj i prate portal?
Kroz svoje kratkotrajno iskustvo, stekla sam dojam da su se mnoge žene udaljile od samih sebe. Nismo svjesne svojih potreba, intuicije, emocija. Nismo u kontaktu sa sobom, sa svojim tijelom, niti sa našom nutrinom. Sama trudnoća nije bolest niti naučni fenomen, nego sasvim prirodan fiziološki proces. Porođaj je instinktivan doživljaj. Kao što sve u prirodi ima svoje vrijeme i način ostvarenja, tako i tijelo svake žene ima svoje vrijeme i način porođaja. Tako da najvažnija stvar koju bih poručila svakoj trudnici jeste sljedeća: ti već znaš kako da se porodiš! Obdarena si snagom, svim neophodnim fiziološkim mehanizmima i instinktima koji su potrebni za apsolutno čitav proces trudnoće i porođaja. Tvoje tijelo je sposobno da kroz cijelih devet mjeseci u sebi razvija i njeguje mali novi život, pa zar sumnjaš u njegovu sposobnost da taj mali novi život iznese u spoljašnji svijet? Tvoja odgovornost kao roditelja, s druge strane, jeste da se informišeš, educiraš i pripremiš za porođaj, kako svoje tijelo ne bi na neki način sputavala u tom prirodnom procesu. Jer tvoja beba zaslužuje lijep dolazak na svijet. Jer ti zaslužuješ lijepo porođajno iskustvo.
