Maki Grle: Ravno stopalo i displastičan kuk

Liječenje bilo koje bolesti pa tako i ove dvije ranije navedene je individualno i multidisciplinarno.

Piše: doc.dr.sc. Maki Grle

Doc.dr.sc. Maki Grle je specijalista ortoped. Osnovnu i srednju školu završio je u Mostaru. Diplomirao je 2006 godine u Rimu. Magistarski rad odbranio je 2010 godine: “Dijagnostička vrijednost kliničkog pregleda i nalaza magnetne rezonance u usporedbi s nalazom artroskopije kod pacijenta s akutnom ozljedom koljena”, a doktorsku disertaciju 2014 godine: “Rani rezultati konzervativnog tretman kod pacijenta sa prijelomom distalnog okrajka palčane kosti-Usporedba imobilizacije sa ručnim zglobom u dorzalnoj ili pallmarnoj fleksiji”. Objavio je brojne naučne tekstove u časopisima.

Doc.dr.sc. Maki Grle, specijalist ortopedije, nije samo stručnjak u svom polju – on je živa inspiracija za sve mlade ljude koji sanjaju o medicinskoj karijeri. Dr. Grle je već od rane mladosti bio svjestan svog medicinskog poziva. Rođen u porodici liječnika, s majkom pedijatrom, i sam je imao priliku da osjeti poziv medicinske profesije. Međutim, njegova ljubav prema sportu, posebno judou, također je igrala važnu ulogu u formiranju njegove buduće karijere. Kroz brojne naučne tekstove koji je objavio i svoje akademske radove, Dr. Grle ne samo da demonstrira svoju stručnost i predanost ortopediji, već otkriva i svoju duboku povezanost s sportskim svijetom. U ovom intervjuu, imamo privilegiju istražiti put Dr. Grle prema medicinskom uspjehu, njegove inspiracije, strasti i vizije za budućnost ortopedije, a tu su i važni odgovori na pitanja vezana za preventivne preglede kada je u pitanju razvoj stopala i kukova.

Za početak našeg razgovora možete li nam reći otkud ljubav prema ortopediji, tj. kada ste se odlučili za specijalizaciju iz ove oblasti?

Imao sam sreću da od ranog djetinjstva znam, što želim biti.  To je za mene bila uvijek opcija broj 1. Dolazim iz obitelji liječnika, sa jedne strane, moja majka je pedijatar, a ja sam se kroz djetinjstvo i ranu mladost bavio sportom, bio sam reprezentativac naše zemlje u Judo-u, te mi je taj period života pomogao da se odlučim usmjeriti ka specijalizaciju u kojoj imam doticaj sa sportom, te je izbor pao na ortopediju i traumatologiju.

Kako je pregled stopala kod djece u ranom djetinjstvu i koje su potencijalne posljedice nedostatka važnog problema savremenog otkrivanja?

Pregled stopala kod djece bi se trebao preventivno napraviti u dobi od 4 do 6 godina kada se može jasno procijeniti da li postoji spušteni unutarnji svod stopala tj. da stopalo gleda prema vani i pojačan valgus pete tj. da je peta jako okrenuta prema vani. Do ove dobi stopalo gubi karakteristike koje bi mogle podsjećati na ravno stopalo, a to su labava meka tkiva i prisutnost masnog jastučeta na unutarnjem donjem dijelu stopalo što se viđa kod jako male djece. Posljedica na sreću u većem broju slučajeva nema, jer se kod većine djece radi o fleksibilnom ravnom stopalu koji je ne zahtijeva liječenje. 

Koje su moguće dugoročne posljedice nepravilnog razvoja kukova kod novorođenčeta i kako se mogu adekvatno liječiti?

Kad govorimo o razvoju kukova, ranije se upotrebljavao pojam iščašen kuku. Danas se taj pojam ne upotrebljava nego pojam Razvojna displazija kuka engl. DDH Divelopmental hip dysplasia. Razlog je taj što se radi o razvojnoj bolesti kuka ili kukova koja je vjerojatno genetski uvjetovana. Mi se svi rađamo sa blago displastičnim kukovim, tj. plitkim kukovima, no samo kod neke djece dolazi do toga da čašica kuka tj. acetabulum biva sve plići tj. displastičan, zbog smanjenog pritiska glave bedrene kosti na istu. Posljedično, zbog plitkog acetabuluma, dolazi do migracije glave bedrene kosti izvan acetabuluma što se naziva u konačnici iščašenje kuka. Današnjom boljom dijagnostikom, gdje za razliku od ranije izvođenog samo kliničkog pregleda djece, danas imamo ultrazvučni probir kojim unutar 3 mjeseca od rođenja djeteta možemo uočiti diplaziju kuka i pravovremeno liječiti i zaliječiti dijete bez kroničnih posljedica. Koronične posljedice ne dijagnosticiranja dislazije kuka vode ka djelomičnom ili potpunom iščašenju kuka, koje uzrokuju u početku skraćenje ekstremiteta, šepanje, a kasnije ubrzano trošenje hrskavice kuka i razvoj rane artroze ili osteoartritisa. Ukoliko se dijete ne izliječi u prvih 6 mjeseci sa konzervativnim tretmanom slijedi razdoblje operativnog liječenja koje može potrajati dugi niz godina i zahtjeva više operativnih zahvata.

Koje su ključne metode za praćenje pravilnog razvoja kukova kod novorođenčeta i kako se mogu prepoznati mogući problemi u tom području?

Kako sam ranije naveo, ultrazvučni pregled kukova u dobi djeteta do 3 mjeseca. Zlatni je standard u ranoj detekciji razvojne patologije kukova u djeteta. On nam dopušta da bolest uočimo u njenim prvim fazama i jednostavnom terapijom vježbama i ortozama tipa Pavlikovi remenčići ili Tubingen aparatom da bolest izliječimo i djetetu omogućimo život bez posljedica.

Koji su najčešći uzroci ravnih stopala kod djece i kako se može spriječiti ili liječiti taj problem?

Ravna stopala imaju genetsku podlogu u najvećem broju slučajeva. Tada sa radi o ravnim fleksibilnim stopalima koja je lako prepoznati na kliničkom pregledu u sjedećem i stojećem položaju, te testom hoda na prstima i Jack testom. Kod djece s ovim tipom stopala pri sjedenju djeca imaju normalne lukove stopala, no pri stajanju dolazi do kolapsa medijalnog luka stopala tj. čitavi donji dio stopala dodiruje podlogu, kad u tom položaju djetetu palac zavrnemo prema gore dolazi do dizanja unutarnjeg luka stopala, a isto se događa kada dijete se propne na prste. Ovaj vid stopala ne zahtjeva tretman, je r kroz vrijeme i bavljenje sportskom aktivnošću dolazi do popravljanja stanja. Ukoliko za razliku od fleksibilnog stopala imamo rigidno ili kruto stopalo kod kojega i kod sjedenja imamom spušten unutarnji plantarni svod ili još uz to imamo skraćenu ahilovu tetivu kod te djece indicirana je komotna obuća, ortopedski ulošci, te fizikalna terapija sa istezanjem mekih tkiva npr. ahilovih tetiva.

Kako ortopedi mogu pomoći roditeljima u prepoznavanju znakova ravnih stopala kod djece i pružiti odgovarajuću terapiju?

Roditelji trebaju pratiti svoju djecu te prema ovim gore navedenim informacijama, a ukoliko primijete neko odstupanje od onoga što oni smatraju normalnim ili što je još važnije, ako se dijete počne žaliti na bol u stopalima, posebice u ranom djetinjstvu oko 3 do 4 godine ili u pubertetu oko 12 ili 13 godine, da se jave liječniku. Razlog toga je što ravno stopalo sa bolom može biti znak patoloških oblika ravnih stopala kao što su vertikalni talus koji se viđa kod mlađe djece i zahtjeva operativno liječenje ili tarzalna koalicija gdje dolazi do nerazdvajanja nekih kostiju u stopalu, što uzrokuje pojavu ravnog bolnog i krutog stopala kod djece u pubertetu, te isto zahtjeva operativno liječenje.

 

Kako ortopedi surađuju s drugim stručnjacima, poput pedijatara i fizioterapeuta, u praćenju i liječenju problema s kukovima i stopalima kod djece?

Liječenje bilo koje bolesti pa tako i ove dvije ranije navedene je individualno i multidisciplinarno. Stoga zajedničkim promatranjem djece i dijagnostikom mogućih patologija, postiže se veća sigurnost da neka dijagnoza ne bude promašena. Kasnije nakon dijagnoze, zajedničkim terapijskim pristupima ortopeda sa postavljanjem ortotike i fizijatar i fizioterapeuta sa vježbama, postiže se bolji rezultat kod djece sa ravnim stopalima i displazijom kukova.   

Za kraj koja je vaša poruka roditeljima?

Ovo je jedan od načina kojim pokušavamo dati roditeljima potrebne informacije vezane za ove patologije kojima oni uz praćenje razvoja svoga djeteta, mogu izbjeći nepotrebne strahove i na vrijeme reagirati ukoliko postoje znakovi zbog kojih dijete treba dovesti ortopedu. 

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave