Komunikacija roditelj – dijete: ključ efikasnog odgoja
Komunikacijom se prenosi ljubav, podrška, poštovanje i prihvaćenost, ali i nezadovoljstvo, nesigurnost i neprihvaćenost.
Piše: Arnela Memić, diplomirani psiholog, sistemski porodični terapeut u edukaciji
Biografija:
Arnela Memić, diplomirani psiholog, članica Centra za psihološku podršku Sensus, sistemski porodični terapeut u edukaciji
U svom radu s klijentima kroz empatičan, saradnički i podržavajući odnos sa porodicama ističe važnost komunikacije, emocionalnog doživljavanja, spontanosti, kreativnosti, otkrivanja sebe i preuzimanja rizika za rješavanje trenutnih problema ali i za izgradnju novih i efikasnijih obrazaca ponašanja.
Pored savjetodavnih i psihoterapijskih usluga usmjerena je na organizovanje psiho-edukativnih treninga i radionica na teme odgovornog roditeljstva, prevencije vršnjačkog nasilja, nasilja u vršnjačkim vezama, kao i razvoja socio-emocionalnih kompetencija kod djece i mladih.
Komunikacija (od lat. riječi communicatio-communicare) u najjednostavnijem smislu označava proces razmjene informacija između dvije osobe. Kroz ovaj proces informacije dobivaju značenje i prenose se poruke od jedne osobe ka drugoj. Kada komunikaciju posmatramo iz perspektive odnosa roditelj – dijete, njen značaj postaje još veći, njen uticaj još značajniji.
Naime, u ovom odnosu se komunikacijom prenosi ljubav, podrška, poštovanje i prihvaćenost, ali i nezadovoljstvo, nesigurnost i neprihvaćenost. Rana komunikacija igra ključnu ulogu za adekvatan razvoj djeteta, a istovremeno je bitan faktor u postavljanju temelja komunikacije sa okolnim svijetom.
Razumijevanje dječijeg razvoja može djelovati jednostavno, posebno ako ih uporedimo sa ponašanjima odraslim. Međutim, dječiji razvoj je složen i osjetljiv proces u kojem roditelji i način na koji oni komuniciraju sa djecom zauzimaju centralno mjesto. Naime, istraživanja su pokazala da komunikacija roditelj – dijete utiče kako na porodičnu dinamiku i funkcionalnost, tako i na psiho-socijalnu dobrobit djeteta (Shek, 2000).
Način na koji se djeci prenose poruke uveliko određuje kakve obrasce ponašanja, vrednovanja i razmjene emocija će oni preuzeti u odrasloj dobi. Općenito, istraživanja ukazuju na to da su djeca koja dolaze iz porodica koje praktikuju otvorenu komunikaciju sretnija, zdravija i zadovoljnija svojim životima (Jackson, Bijstro, Oostra, & Bosma, 1998).
Stoga se, naravno, postavlja pitanje – kako uspostaviti efikasnu komunikaciju s djetetom? Na koji način djetetu prenijeti poruke ljubavi i prihvatanja, a istovremeno umanjiti neprimjerena ponašanja? Koji je način komunikacije najbolji za dječiji razvoj? Šta roditelji moraju znati o komunikaciji?
Iako bi se o svim ovim pitanjima moglo pisati i raspravljati mnogo, postoji nekoliko ključnih stavki kada je u pitanju komunikacija sa djecom. Prvo i osnovno, važno je potruditi se u komunikaciji djetetu dati do znanja da je prihvaćeno, i to kroz riječi i djela. Verbalno, roditelji mogu svojoj djeci dati do znanja da ih prihvataju kroz ono što govore. Roditelji bi djeci trebali slati pozitivne poruke, kroz pohvale usmjerene na ličnost i ponašanje. Neverbalno, roditelji mogu pokazati prihvatanje kroz geste, izraze lica i druga neverbalna ponašanja.
Kada god razgovaraju sa djecom, važno je da se roditelji u komunikaciji spuste na djetetov nivo, fizički i verbalno. Bitno je koristiti riječi prilagođene uzrastu djeteta, ali i fizički se spustiti na djetetov nivo. Na taj način olakšava se održavanje kontakta očima, smanjuju se distrakcije, ali i smanjuje šansa da će se djeca osjećati zastrašeno.
U svakoj komunikaciji, a posebno u komunikaciji s djecom, od iznimne je važnosti zaista slušati. Slušanje je vještina koja se treba naučiti i vježbati, te je sastavni dio efikasne komunikacije. Kada roditelju slušaju ono što im djeca govore, pokazuju djeci da su zainteresovani za ono što djeca imaju da kažu.
Na kraju, bitno je da se roditelji ne suzdržavaju da u komunikaciji sa djecom izražavaju svoje emocije i misli. Kako bi komunikacija bila efikasna, ona mora biti dvosmjerna. Ne samo da roditelji trebaju biti dostupni i slušati ono što im djeca govore kako bi komunikacija bila efikasna, nego moraju biti spremni i da dijele vlastite misli i ideje sa djecom. Kada se roditelji otvore djeci, i djeca će se otvoriti roditeljima.
Imajući na umu ovih nekoliko osnovnih smjernica, roditelji će odgovorno i podržavajuće pristupiti stvaranju efikasne komunikacije. Naravno, komunikacija sa sobom često nosi prepreke i konflikte, koje ćemo obraditi u jednom od narednih članaka. Međutim, roditelji koji slušaju i posmatraju svoju djecu će kroz dobru komunikaciju savladati i one prepreke koje se nekada čine nesavladivim.
Ukoliko želite više saznati o efikasnoj i zdravoj komunikaciji, kontaktirajte nas na broj telefona 036/570 – 222 ili na mail cpp.mostar@gmail.com Više informacija možete pronaći na http://www.cppmostar.com/.
