Mnogo djece se boji mraka. Bez obzira da li ih proganja čudovište u ormaru ili čudovište ispod kreveta, evo kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci da savladaju svoj strah.
Dakle, šta uzrokuje dječji strah od mraka? Televizija je jedan od najgorih prestupnika kada govorimo o strahu od mraka. Roditelji ne prepoznaju koliko TV može utjecati na njihovu djecu.” Prizori i zvukovi na TV-u previše su stimulativni za dječiji mozak, izlažući djecu stvarima koje možda nisu zastrašujuće za odrasle, ali su zastrašujuće za dijete.
Većina roditelja ne ograničava ono što njihova djeca gledaju na televiziji. Na primjer, malo dijete u sobi koja gleda televiziju sa starijim bratom i sestrom možda gleda nešto potpuno neprikladno za njihovu dob.
Bez obzira radi li se o nasilnoj vijesti ili čak o popularnom crtanom filmu, stručnjaci kažu da TV može djeci povećati količinu straha.
Knjige su također krive za stvaranje noćnih strahova kod djece.
Slike mogu zastrašiti i izazvati već aktivnu maštu, potaknuti svakakve ideje koje se mogu vratiti da progone dijete koje samo leži u mraku. Od crteža čudovišta do bajki i vještica, djeca mogu pogrešno protumačiti slike i dočarati strahove koje odrasla osoba možda neće prepoznati.
Iznenađujuće, još jedan krivac što se tiče noćnih strahova je dobronamjerni roditelj koji djetetu kaže: “Bolje se ponašaj ili će te strašni čovjek ukrasti”. Iako se ovo može činiti kao lakomislen pokušaj nametanja discipline, ova jednostavna fraza djeci može usaditi solidan strah od mraka.
Iako će većina djece imati strah od mraka dok odrastaju iz bilo kojeg razloga, dobra vijest je da se to može riješiti.
Strah od mraka: šta učiniti a šta izbjegavati
Najbolja stvar koju roditelj može učiniti za dijete sa strahom od mraka je komunikacija, poštovanje i pokazivanje da ih razumijete.
Ako s njima komunicirate od početka, oni mogu razumjeti kad razgovarate s njima o njihovom strahu od mraka. Također, obratite im se s poštovanjem – nemojte im reći da je njihov strah glup, jer ne samo da ne pomaže, jer su i dalje uplašeni, već se osjećaju krivima i stid ih je njihovih strahova.
Budite mirni. Budite što smireniji kada razgovarate s djetetom o njihovom strahu od mraka. Slušajte ih i pazite da ne pretjerujete i ne pogoršavate situaciju.
Dajte djetetu osjećaj da je na sigurnom, da se može nositi sa svojim strahom i dajte strahu ime. Objasnite djetetu šta je strah i pomozite mu da shvati da je to normalno.
Nemojte se frustrirati. Uvjerite svoje dijete da je njegov strah od mraka normalan, ali nemojte se frustrirati samo zato što znate da to čega se on boji zapravo ne postoji. Nemojte reći da je ono glupo ili omalovažavati ili zadirkivati. Iako čudovišta možda nisu stvarna, strah je stvaran.
Podržavajte svoje dijete. Djeca se noću povlače u sebe. Možda čujete: “Želim mamu”, recite mu da je to u redu, a vi ste tu da mu pomognete ako mu zatreba.
Nemojte im dopustiti da prespavaju u vašem krevetu. Iako je možda primamljivo pustiti vašeg mališana da se uvuče u krevet s vama, oduprite se nagonu. Još uvijek morate zadržati granice koje funkcionišu za vas i dati djetetu alate za suočavanje sa strahom. To vrijedi i za braću i sestre.
Nije posao vašeg drugog djeteta da se brine o svojoj braći i sestrama. To je vaš posao kao roditelja, a pokušaj rješavanja problema spavanjem u sobi brata ili sestre nije odgovor.
Osnažite svoje dijete. Dajte djetetu moć da se bori sa strahom od mraka. Pitajte ih želi li da ih tata provjeri – i neka odluče u koje vrijeme je to najsigurnije. Žele li da ih provjere za 5 minuta ili 2 sata? Šta god će im pomoći da se osjećaju bolje.
Neka spavanje bude umirujuće. Televizija nije dopuštena noću, a isto tako i zastrašujuće knjige. Umjesto toga, fokusirajte se na nešto opuštajuće, poput vremena za vaše dijete i vas.
Ne zanemarujte veći problem. Stres općenito, poput razvoda, smrti kućnog ljubimca ili rođenja djeteta, može svakoga izbaciti iz takta i povećati rizik od tjeskobe, čak i kod djece. Kao rezultat, ta anksioznost može se noću pojaviti kao strah od mraka. Ako se odvijaju porodični problemi, razgovarajte sa svojim pedijatrom i provjerite da li bi bilo korisno da vaše dijete razgovara sa savjetnikom.
Zatražite pomoć. Uz podršku roditelja koji razumije, većina djece može prevladati strah od mraka za nekoliko sedmica. Ipak, ako strah traje duže, vrijeme je za razgovor s vašim pedijatrom kako biste utvrdili isplati li se vašem djetetu pružiti pomoć.
