Kako pomoći djeci razumjeti razvod?

Kako pomoći djeci razumjeti razvod?

Način na koji djeca razumiju razvod svojih roditelja uvelike ovisi i o njihovoj dobi. Važno je da roditelji znaju kakve misli i osjećaje imaju djeca određene dobne grupe kako bi promijenili i prilagodili svoje ponašanje i na taj način pomogli djeci prilagoditi se na razvod.

Bebe

Razumiju:

  • I primjećuju promjene u količini energije kod roditelja ali i njihov emocionalni status
  • Starije bebe primjećuju kada jedan roditelj više ne živi u kući.

Osjećaji:

  • Osjetljiviji su, poput češćeg plakanja i nemira.
  • Promjene u noćnom i dnevnom spavanju i ostalim dnevnim rutinama.
  • Ako se nova odrasla osoba doseli u kuću, starije bebe mogu postati nervozne i plašljive.

Što roditelji mogu učiniti za bebe:

  • Držati se uobičajenih rutina i rasporeda.
  • Uvjeriti bebe da su uvijek prisutni tjelesnim dodirima i riječima ljubavi.
  • Držati djetetove omiljene igračke, dekice ili plišane igračke na dohvat ruke
  • Postepeno upoznavati starije bebe s novim odraslim osobama.

Mala djeca

Razumiju:

  • Primjećuju da jedan od roditelja više ne živi u kući.
  • Mogu pokazati empatiju prema drugima, poput roditelja koji je tužan.

Osjećaji:

  • Mogu se teško odvajati od roditelja.
  • Mogu pokazivati ljutnju prema roditelju.
  • Mogu izgubiti neke od vještina koje su već usvojili, poput odlaska na nužnik.
  • Mala djeca mogu pokazati neka ponašanja koja su «prerasla», poput sisanja palca.
  • Rutine dnevnog i noćnog spavanja mogu se promijeniti.
  • Starija mala djeca mogu imati i noćne more.

Što roditelji mogu učiniti za malu djecu:

  • Osigurati više vremena kada se pripremaju na razdvajanje (npr. Stići 10 do 15 minuta ranije u vrtić).
  • Osigurati tjelesnu i verbalnu potvrdu svoje ljubavi i brige.
  • Pokazati brigu i razumijevanje djetetove brige i neugode: shvatiti da, uz vrijeme i podršku, stara ponašanja poput sisanja palca će nestati a novo razvijene vještine poput odlaska na nužnik će se ponovo pojaviti.
  • Razgovarati sa ostalim važnim odraslim osobama kao i osobama koje se brinu oko djeteta o tome kako podržati dijete u tom prijelaznom razdoblju.

Predškolci i rani osnovnoškolci

Razumiju:

  • Predškolci znaju da jedan roditelj više ne živi u istom domu.
  • Osnovnoškolci počinju razumjeti da razvod znači da njihovi roditelji više neće biti u braku i živjeti zajedno te da se roditelji više ne vole.

Osjećaji:

  • Vjerojatno će sebe kriviti za razvod.
  • Mogu brinuti o promjenama u svakodnevnom životu.
  • Imaju više noćnih mora.
  • Mogu pokazati znakove tuge i žalosti zbog odsustva jednog roditelja.
  • Predškolci mogu biti agresivni i ljutiti prema roditelju kojeg «optužuju».
  • Predškolci se stalno bore s razlikama između mašte i stvarnosti te stoga mogu imati bogate maštarije o tome da će se roditelji pomiriti i opet biti zajedno.

Što roditelji mogu učiniti za predškolce i rane osnovnoškolce:

  • Stalno ponavljati djeci da djeca nisu odgovorna za razvod.
  • Uvjeravati djecu da će njihove potrebe biti zadovoljene i objasniti im tko će se brinuti o njima i njihovim potrebama.
  • Razgovarati s djecom o njihovim osjećajima i mislima, biti osjećajan prema dječjim strahovima.
  • Planirati raspored vremena predviđenog za posjete drugog roditelja te podržavati djetetov odnos sa drugim roditeljem.
  • Čitati knjige o razvodu zajedno sa djecom.
  • Nježno ali istinito podsjećati djecu da je razvod krajnji i da roditelji neće biti više zajedno.

Predtinejdžeri i adolescenti

Razumiju:

  • Razumiju što znači razvod ali mogu imati poteškoća sa prihvaćanjem stvarnosti o promjenama koje razvod donosi u njihovu obitelj.
  • Iako misle na malo kompleksnijem stupnju, mogu i dalje optuživati sebe za razvod.

Osjećaji:

  • Mogu se osjećati napušteni od strane roditelja koji više ne živi s njima.
  • Mogu se povući od dugogodišnjih prijatelja i omiljenih aktivnosti.
  • Mogu se ponašati na neuobičajen način (npr. Početi govoriti ružne riječi, postati agresivni ili buntovni).
  • Mogu se osjećati ljuti ili nesigurni u svojim mislima i osjećajima glede ljubavi, braka i obitelji.
  • Mogu se osjećati da prebrzo odrastaju.
  • Mogu početi brinuti o «stvarima odraslih», poput obiteljske financijske sigurnosti.
  • Mogu se osjetiti obveznima preuzeti odgovornosti odraslih u obitelji.

Što roditelji mogu učiniti za predtinejdžere i adolescente?

  • Održavati otvorene komunikacijske veze sa djecom, uvjeravati djecu u svoju ljubav i stalnu prisutnost u njihovom životu.
  • Kad god je to moguće, oba bi roditelja trebala ostati uključena u djetetov život, znati djetetove prijatelje, što rade zajedno ali i informirati se o djetetovom napretku u školi i ostalim aktivnostima.
  • Štovati obiteljske rituale i rutine (nedjeljni ručak, vrijeme za pisanje zadaće, kupnja namirnica, gledanje omiljenih televizijskih programa zajedno kao obitelj).
  • Ako trebate povećati djetetove odgovornosti u kući, podijelite uloge prikladne djetetovoj dobi (pomoć pri pranju robe, čišćenja kuće, pomoć u vrtu, priprema hrane i postavljanje stola) te pokažite zahvalnost za djetetovo sudjelovanje.
  • Izbjegavajte postavljanja tinejdžera u ulogu povjerenika, planirajte posebno vrijeme za sebe kada ćete izaći sa odraslim prijateljima ili drugim članovima obitelji.
  • Recite djeci tko će biti prisutan na posebnim prilikama poput sportskih događaja ili maturalnih ceremonija, posebice ako planirate dovesti novog romantičnog partnera.

roda.hr