KAKO LIJEČITI NEPLODNOST – Komplikacije stimulacije ovulacije

142911_2213211

Situacije koje se mogu dogoditi tokom stimulacije, a koje mogu zahtjevati odustajanje od ciklusa i prekid terapije za izvjestan vremenski period su prije svih slučajevi u kojima se dogodi da jajnici proizvedu previše jajnih ćelija  ili jako malo tj, ni jednu jajnu ćeliju sa primljenom dozom lijekova. U vezi sa tim, mi shvatamo da je to veliko razočarenje za pacijente, naročito u slučajevima kada je neophodno da se prekine sa primanjem lijekova da bi se izbjegla mogućnost hospitalizacije u vezi sa sindromom hiperstimulacije. Ukoliko  je neophodno da se od programa odustane pacijentu se saopštava da prekine sa primanjem terapije.

Tokom upotrebe lijekova koji stimulišu jajnike, jajnici se izazivaju da proizvedu više od jedne jajne ćelije sve do tačke zrelosti. Kao posljedica toga, nivo određenih hormona je mnogo viši nego što je to prirodno. Kada nivo estradiola postane blago do umjereno povišen, subjektivni efekti uključuju, ali se ne ograničavaju na:

1.zadržavanje tečnosti u organizmu (povećanje tjelesne težine),

2.mučnina,

3.dijareja,

4.nelagodnost u maloj karlici je izazvana uvećanim jajnicima,

5.preosjetljivost dojki,

6.promjene raspoloženja,

7.glavobolja,

8.zamor.

Neke pacijentkinje (otprilike 10%) pokazuju sklonost ka stvaranju većeg broja šupljina  (folikula) na uobičajenu dozu stimulatora, što nije ništa neobično i što se označava blagom ili osrednjom hiperstimulacijom. Međutim, u otprilike 1-1,5% pacijentkinja, reakcija jajnika postaje izuzetno burna, što se može manifestovati:

1. Pretjeranim zadržavanjem tečnosti, sa pojavom slobodne tečnosti u abdomenu i/ili grudnoj šupljini.

2 Trombozom arterija ili vena (formiranje krvnih ugrušaka), koje mogu dovesti do udara, embolije ili potencijalno fatalnih komplikacija.

3. Pretjeranim uvećanjem jajnika  što može prouzrokovati rupturu ili uklještenje jajnika.

Teži oblici hiperstimulacije se po pravilu događaju pri kraju stimulacije, najčešće poslije aplikacije „stop“ injekcije ili u periodu koji slijedi poslije embriotransfera. U prvom slučaju se od primjene Pregnyla odustaje, ponekad i od same intervencije. Ukoliko se hiperstimulacija razvije poslije „stop“ injekcije i poslije aspiracije oocita, pacijentima se obično savjetuje da se od ebmriotransfera odustane, a da se embrioni zamrznu, te da se vraćanje embriona planira kada se simptomi povuku. Nešto je komplikovanija varijanta ako do pretjeranog rasta šupljina dođe poslije embriotransfera  i prihvatanja embriona (u jajnicima gotovo uvijek poslije intervencije zaostaje mnoštvo manjih folikula koji se ne prazne, a ispražnjene šupljine se ponovo ispune tećnošću), što se obično događa  u prvih 7 do 14 dana. Cistični jajnici tada izazivaju niz nelagodnosti, koje potiču od pritisaka koji oni čine na okolinu i prisustva slobodne tečnosti u trbušnoj duplji. Pacijentkinje se u težim formama žale na slabost, nesvjesticu, mučninu, nagon za povraćanjem, bolove u predjelu male karlice, oticanje stomaka i kratak dah. Smanjeno stvaranje mokraće je signal da je poremećaj unutrašnje ravnoteže izražen i da je dalje neophodno bolničko liječenje. Na sreću, čak i kod najdramatičnijih slika hiperstimulacije, stanje se, uz odgovarajuću terapiju, popravlja za nekoliko dana (izuzetno za nekoliko nedelja).