Vrednovati neverbalnu komunikaciju, njezinu kvalitetu i intenzitet te jezično razumijevanje je vrlo važno radi razumijevanja izostanka govora.
Piše: Jelena Veljača Žunko, mag.logoped, FAROL, podrška ranom razvoju
Jelena Veljača Žunko je magistra logopedije, Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Certificirani praktičar za Floortime pristup i Ayres senzornu integraciju te potpomognutu komunikaciju.
Nakon desetogodišnjeg rada u odgojno – obrazovnom sustavu i privatnim kabinetima gdje se najčešće bavila odstupanjima u ranoj komunikaciji i poremećajima spektra autizma, uvidjela je novi smisao i širu svrhu njenoga znanja, iskustva i moći. Jer moć je, moći pomoći djetetu. Svu svoju terapeutsku energiju usmjerava u edukatorsku kako bih dotaknula što veći broj roditelja koji će se na vrijeme educirati, zaigrano provoditi dnevne rutine s djetetom i usvojiti vještine poticanja ranog komunikacijskog i jezično – govornog razvoja. FAROL programi edukacija i supervizije roditelja su njen doprinos prevenciji komunikacijskih i jezično – govornih teškoća, a cilj je smanjiti liste čekanja tako da djeca na listu niti ne dođu.
Razvoj govora kod djece predstavlja osnovu za njihovu komunikaciju, socijalnu interakciju i akademski napredak. Govor je ključni alat koji omogućava djeci da izraze svoje misli, osjećaje i potrebe, stvarajući temelj za uspješno funkcionisanje u svijetu oko sebe. O tome u nastavku piše Jelena Veljača Žunko.
Razvojni miljokazi
Vrlo često se na razvojne točke gleda kao točke u mjestu, a one su sve samo ne jedno mjesto i jedan trenutak. One su odredišta na koja dijete stiže određenim ritmom, brzinom i sredstvom tijekom svog razvojnog putovanja. To putovanje je proces na kojeg se može pozitivno, ali i negativno utjecati.
Neka od popularnih odredišta su prva riječ i prvi korak.
Razlika je u tome što se o mnogočemu zna i razmišlja prije nego li dijete prohoda. Roditelji paze na držanje i nošenje, svjesni su važnosti rotacija i podizanja, sjedenja i puzanja. Nerijetko su rano angažirani i terapeuti kako bi se prohodavanje dogodilo oko prvog rođendana. Nažalost, za uključivanje logopeda u podršku djetetovom progovaranju se čeka drugi rođendan.
Uzrok tome je nedovoljno razvijena svijest o razvoju govora koji započinje puno prije progovaranja, a temelji se na ranoj komunikaciji. Ona je snaga i korijen za razumijevanje jezika i njegovu govornu produkciju.
Roditelji često slušaju komentare iz okoline kako je nepotrebno brinuti se jer je dijete muško, ima člana obitelji koji je kasno progovorio ili jednostavno pravdaju kašnjenje karakterom. Uglavnom se ne razgovara o kvaliteti socijalnog kontakta, neverbalnoj komunikaciji i gestama koje dijete koristi. Uz činjenicu da dijete ne govori, važno je znati pokušava li na druge načine skrenuti pozornost na sebe i vlastite interese, odgovara li na komunikacijske pokušaje odraslih, razumije li verbalne naloge i izvan poznatog konteksta. Vrednovati neverbalnu komunikaciju, njezinu kvalitetu i intenzitet te jezično razumijevanje je vrlo važno radi razumijevanja izostanka govora.
Razvoj rane komunikacije
Kao što biljka raste iz sjemena tako govor raste iz socijalnih interakcija i komunikacije djeteta i roditelja. Sjeme treba plodno tlo, vodu i svjetlo. Dijete treba roditelja. Sjeme nakon sijanja nećemo ostaviti u mraku ili pred ekranom, već ćemo ga zalijevati. Isto vrijedi za dijete.
Od prvog dana bebinog života roditelji prilagođavaju dnevni ritam i stvaraju rutine osluškujući njezine potrebe. U tom malom kozmosu događa se povezivanje, engleskim rječnikom rečeno – zaljubljivanje. Stvara se plodno tlo za razvoj prvih riječi, no one će doći mjesecima kasnije.
Interakcije licem u lice, maminski govor, nježan dodir i melodične pjesmice su prvi intuitivni postupci roditelja. Beba se ponaša u skladu s unutarnjim stanjem, ne znajući da pritom može utjecati na okolinu, a roditelji na ta ponašanja odgovaraju kao da su namjerna. Takva odgovorljivost daje osjećaj sigurnosti za dijete i osnažuje daljnji razvoj komunikacije.
Nakon što dijete prijeđe polovicu prve godine svog velikog putovanja otvaraju se nova vrata. Ono povezuje mogućnost motoričkog djelovanja na predmet s mogućnostima socijalnog djelovanja na druge. Svoja ponašanja usmjerava, očekuje odgovor, promatra što se u okolini događa i posljedično tome mijenja svoje akcije. Koristi se različitim neverbalnim sredstvima, početno pogledom, mimikom, a kroz vrijeme i gestama. Paralelno od okoline dobiva mnogo jezičnog inputa kojeg vezuje za predmete i situacije. Postepeno osluškuje, vokalizira, brblja i imitira. Roditelj pokušaje posebno nagrađuje emocionalnom podrškom, a dijete u komunikaciji uživa.
Uloga roditelja
Svaka situacija u kojoj dijete uživa s roditeljem, prostor je za rast i razvoj na svim razinama: socio – emocionalnim, kognitivnim i jezično – govornim.
Zato govorimo o zalijevanju. Roditelji su oni koji će svakodnevno kroz odnos privrženosti, u poznatom okruženju, prateći djetetov interes najbolje poticati razvoj govora. Vještine socijalne komunikacije će rasti, učestalost djetetovog iniciranja i odgovaranja će se povećati, a samim time osiguravati više prostora za usvajanje novih riječi koje će dijete kasnije i producirati.
Ono što povremeno nedostaje kod roditelja, a uočeno je kroz praksu su ideje, vrijeme i generalno svijest da dijete može puno više od onoga što se od njega očekuje. Ono čega je u posljednje vrijeme previše jesu ekrani, ali to je tek priča za sebe i zaslužuje posebnu pažnju.
Iz tog razloga nastaju preventivni programi koji ne služe tome da roditelja zastraše već informiraju i motiviraju da preuzme odgovornost za razvoj vlastitog djeteta. Mnogo lakše je biti roditelj koji je krenuo na vrijeme nego roditelj koji s nečim kasni. Odnosno, za dijete je bolje kada podršku dobije na vrijeme nego s odgodom.
