Pokrenula sam inicijativu da ginekološke intervencije (kao što su npr. kiretaža, pobačaj, aspiracija, epiziotomija) i prirodan porod budu bezbolni uz korištenje analgezije, a što je standardna procedura u zemljama regiona i svijetu.
Jelena Pekić je izabrana zastupnica i potpredsjednica Skupštine Kantona Sarajevo, žena, aktivistica, majka. Jelena je ovih dana pokrenula jednu vrlo zanimljivu priču, a vezana je za korištenje analgezije u cilju bezbolnih ginekoloških intervencija i poroda za žene u Kantonu Sarajevo. To je bio naš povod za razgovor sa Jelenom. U nastavku vam donosimo naš razgovor sa Jelenom.
Vi ste majka dvoje djece. Koliko je roditeljstvo utjecalo na Vas?
Mogu reći da je roditeljstvo mnogo uticalo na razvoj moje ličnosti, u pozitivnom smislu naravno. Roditeljstvo me je učinilo snažnijom, hrabrijom ali i opreznijom. Dosta drugačije gledate na mnoge stvari jer sada u vašem životu postoje još dvije osobe koje neizmjerno volite, o kojima brinete i koje želite izvesti na pravi put. Spoznate da sve ono što juče niste mogli, danas možete, morate i želite. Nevjerovatna je i fizička snaga koju dobijete kada postanete roditelj, posebno u periodu grčeva, temperature, nespavanja, prvih zubića…
Vrlo ste uspješni u svom poslu. Danas obnašate funkciju potpredsjednice Skupštine Kantona Sarajevo. Koliko je taj posao nosi odgovornost za mladu ženu?
Imajući u vidu da odluke za koje glasate na sjednicama Skupštine Kantona Sarajevo direktno utiču na kvalitet života ljudi itekako je velika odgovornost ne samo za mene, već i za sve kolege zastupnike i zastupnice. Dodatni obim poslova koje obavlja rukovodstvo Skupštine u odnosu na ostale zastupnike/ce nosi i dodatni nivo odgovornosti. Kao i svakom poslu koji sam prethodno radila, i poziciji dopredsjedavajuće Skupštine pristupam veoma odgovorno i posvećeno. U rukovodstvu Skupštine su dvije žene i dva muškarca, što je veoma pohvalno i za mene važno, jer duži niz godina i sama aktivno radim na programima upravo osnaživanja žena u politici i aktivnog sudjelovanja u procesima donošenja odluka, širom Bosne i Hercegovine.
Kako uspijevate uskladiti svoje obaveze sa porodičnim?
Uspjevam zahvaljući velikoj podršci cijele moje porodice, prevashodno supruga, te naših roditelja. Jako je puno obaveza i nakon radnog vremena, ali se trudim to što efikasnije organizovati kako bih što više vremena provodila sa porodicom. Velika mana političkog aktivizma su brojni sastanci nakon radnog vremena koji obično dugo traju, konferencije u dane vikenda, česta putovanja, a da pri tome kod nas u BiH, na žalost nije uobičajno da imate prateći sadržaj za djecu kao što je to slučaj u razvijenim evropskim zemljama. Često nemam “praznog hoda”, nezavršeni posao uradim kada djeca odu na spavanje, jer vrijeme koje provodim sa djecom želim da bude kvalitetno i maksimalno posvećeno.
Danas većina žena vodi računa o svom intimnom zdravlju, međutim ponekad su potrebne ginekološke intervencije. Vi ste upravo ovih dana pokrenuli jednu zanimljivu priču. Možete li nam više reći o tome?
Pokrenula sam inicijativu da ginekološke intervencije (kao što su npr. kiretaža, pobačaj, aspiracija, epiziotomija) i prirodan porod budu bezbolni uz korištenje analgezije, a što je standardna procedura u zemljama regiona i svijetu. Porazna je činjenica da žene u 21. vijeku pri zdravstvenim ustanovama u Kantonu Sarajevo ne dobijaju anesteziju (dakle ovdje ne govorimo o lokalnoj anesteziji) prilikom ginekoloških intervencija, koje se zapravo još uvijek rade „na živo.“
Način na koji postupamo sa našim majkama, suprugama, kćerkama za vrijeme poroda je u direktnoj korelaciji sa socijalnim i ekonomskim blagostanjem jedne zajednice, odnosno društva. Evo naprimjer, zamislite majku koja je izgubila dijete u 10. sedmici trudnoće i sada mora proći proceduru koja pored toga što je neugodna, toliko boli da stvara traumu za čitav život, pored traume gubitka djeteta. Sa druge strane, bol kod poroda smatra se jednom od najjačih i najtežih boli koje žene iskuse u svom životu.
Želim istaknuti da je ova inicijativa pokrenuta direktno uz podršku struke tačnije dr. Ivana Kesera, specijaliste anesteziologa i reanimatologa u Općoj bolnici „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu, a zatim i žena koje su sa mnom podijelile svoja bolna iskustva što nije ni malo jednostavno. Zajedno sa kolegicom u Skupštini Kantona Sarajevo, zastupnicom Belmom Kapo, smo odmah istu uputile prema resornom ministarstvu zdravstva u Vladi Kantona Sarajevo.
Nakon što ste pokrenuli datu inicijativu, koji su naredni koraci?
Nakon što smo uputile inicijativu, nismo čekale zakonski rok da se na istu odgovori, nego smo, kolegica Belma i ja, organizovale sastanak sa rukovodstvom Opće bolnice u Sarajevu, gdje smo razgovarali o realizaciji inicijative u datoj zdravstvenoj ustanovi. Zaista moram pohvaliti spremnost menadžmenta bolnice da prirodni porodi budu bezbolni, budući da se trenutno sve ginekološke intervencije izvode uz anesteziju što je značajan napredak u odnosu na prije par godina. Slijedeći korak je da posjetimo i kliniku za ginekologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu. Mi kroz inicijativu tražimo da pitanje anesteziije postane dio pisanih internih procedura bolnice i da postoji pisani trag da je svakoj pacijentici ponuđena mogućnost anestezije.
Ukoliko ova Vaša inicijativa bude realizovana da li možemo očekivati da i viši nivoi usvoje za nivo Federacije kako bi onda imale sve žene bezbolne intervencije?
Budući da sam delegatkinja i u Domu naroda Parlamenta Federacija BiH, ovu inicijativu ću uputiti i prema resornom ministarstvu zdravstva na federalnom nivou kako bi kreirali program koji će biti delegiran svim kantonalnim ministarstvima za bezbolne ginekološke intervencije i prirodne porode u bolnicama. Zaista je diskriminatorno da ovakvu uslugu imamo samo u Kantonu Sarajevo, a ne na nivou cijele Federacije BiH.
Za kraj da li imate neki savjet za naše čitateljke?
Pravo svake žene je da dobije ansteziju prilikom ginekoloških intervencija ili prirodnog poroda. Tražite svoja prava i zahtjevajte anesteziju prilikom odlaska na jednu takvu vrstu intervencije. Potrebna nam je zajednička saradnja i aktivizam uz neizostavnu podršku medija, kako bi ovo pitanje stavili u fokus javnosti o kojem ćemo otvoreno razgovarati i zahtjevati realizaciju u praksi.
Dakle to je naše pravo, a ne privilegija.
