Kvaliteta govora predškolske djece prvenstveno zavisi od osnovne dijagnoze, ali i od socijalne sredine u kojoj djeca odrastaju i njihovih intelektualnih kapaciteta, te se može reći da postoje značajne varijacije.
Jelena Mutić je diplomirani defektolog-master logopedi. Završila je Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu, a praktična znanja je sticala u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju “Prof. dr Cvetko Brajović” i radom u privatnim logopedskim centrima u Beogradu. Zaposlena je JU Centar Sunce ”na mjestu defektologa-nastavnika i nastavlja se privatno baviti logopedijom u sopstvenom logopedskom kabinetu “Lurija”.
Jelena Mutić je po zanimanju diplomirani defektolog-master logoped i Marte meo praktičar. Edukator je konstruktivističke psihoterapije. Osnovne i master akademske studije je završila na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu. Praktična znanja je stjecala putem stručnog staža u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju “Prof. dr Cvetko Brajović” i radom u privatnim logopedskim centrima u Beogradu. Povratkom u Prijedor, odakle je porijeklom, zapošljava se u JU Centar “Sunce” na mjestu defektologa-nastavnika i nastavlja se privatno baviti logopedijom u sopstvenom logopedskom kabinetu “Lurija”. Najdraže oblasti logopedije su joj afazije, poremećaji čitanja i pisanja, kao i mucanje. U radu se koristi raznim tehnikama i logopedskim pomagalima kao što su digitalni logopedski set-Behringer, Soundsory slušalice, logopedske sonde a odnedavno i Talktools instrumenti. Udata je i majka osmomjesečne djevojčice. Sa Jelenom smo razgovarali o problemima razvoja govora kod djece. U nastavku vam donosimo intervju.
Danas djeca sve češće imaju problema sa razvojem govora. Kada je pravo vrijeme za prvu posjetu logopedu?
Pravo vrijeme za prvu posjetu logopedu bi bilo čim roditelj primijeti odstupanja ili kašnjenja u razvoju govora i jezika, dakle, već od 12-18 mjeseci. Ukoliko se dijete na pomenutom uzrastu ne odaziva na poziv imenom, ne koristi gestove (kao što su mahanje za pozdrav, slanje poljupca, i sl.), ne uspostavlja kontakt pogledom, ako ne koristi pokazni gest, ako izostaje prva riječ, ako dijete ne razumije i ne izvršava jednostavne verbalne naloge (donesi patike, uzmi loptu i sl.) dobro je vrijeme da se roditelj obrati stručnjaku za savjet i da se uradi procjena govorno-jezičkih sposobnosti.
Koji su to problemi u govoru na koje ste vi naišli?
Na ovom mjestu važno je napraviti razliku između govornih i jezičkih poremećaja. Govorni poremećaji su, uslovno rečeno, oni koji se odnose na ono kako čujemo govor (na produkciju), pa bi tu spadali artikulacioni poremećaji, poremećaji u ritmu i tempu govora-mucanje, neurogeni poremećaji kao što su dizartrije (slabost ili nepreciznost jedne ili više govornih komponenata: respiracije, fonacije, rezonancije, artikulacije i prozodije) i govorna apraksija. S druge strane, u jezičke poremećaje ubrajali bi se oni koji zahvataju jedan ili više jezičkih nivoa (fonologiju, leksiku- nivo riječi, gramatiku-morfologija i sintaksa, semantiku-nivo značenja i pragmatiku-upotreba jezika). Dakle, jezički poremećaji su opsežniji i utiču kako na razumijevanje, tako i na produkciju, pisano izražavanje, ali i upotrebu govora u komunikacione svrhe. U svom radu sam se susretala i sa jednim i sa drugim. Nažalost, jezički poremećaji su znatno češći, pa se u posljednje vrijeme javlja sve više djece sa razvojnom disfazijom (receptivnom i ekspresivnom), sa artikulaciono-fonološkim poremećajima i teškoćama u savladavanju školskih vještina (čitanja, pisanja, računanja).
Kada ustanovite neki problem u govoru kod djeteta, na koji način kreće terapija?
Da bi se otpočelo sa terapijom, potrebno je uraditi opsežnu dijagnostiku govorno-jezičkog statusa i na osnovu rezultata, napraviti plan tretmana. Kada su u pitanju djeca starijeg uzrasta (predškolci i školska djeca), procjenjuje se kvalitet spontanog govora, artikulacije (izgovora glasova), zatim fonoloških sposobnosti, procjenjuju se sposobnosti analize i sinteze na nivou riječi i rečenice, zatim građa i pokretljivost govornih organa, razvijenost rječnika, gramatike, kao i neposredno i odloženo verbalno pamćenje, te grafomotoričke vještine; potom se kreće u tretman onih oblasti koje nisu na odgovarajućem nivou za uzrast. Procjena mlađe djece vrši se uzimanjem anamnestičkih podataka od roditelja (staratelja) i posmatranjem djeteta tokom spontane igre. Tretman male djece sprovodim kroz vođenu igru, na podu, dok se tretman starijih sprovodi kombinovanjem igre i raznih drugih ciljanih aktivnosti.
Na osnovu Vašeg iskustva, koliko dobro govore djeca predškolskog uzrasta?
Kvaliteta govora predškolske djece prvenstveno zavisi od osnovne dijagnoze, ali i od socijalne sredine u kojoj djeca odrastaju i njihovih intelektualnih kapaciteta, te se može reći da postoje značajne varijacije. Međutim, ukoliko govorimo o kvalitetu govora tipičnih predškolaca, može se primijetiti da postoji sve veći broj djece sa artikulaciono-fonološkim poremećajima, koji značajno utiču na kvalitet izgovora i razumljivost govora djeteta, ali i na potonje usvajanje školskih vještina (čitanja i pisanja).
Kako roditelji mogu da potiču razvoj govora kod svoje djece?
Najbolji način podsticanja govorno – jezičkih sposobnosti jeste kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme. Dakle, uključivanje djeteta u svakodnevne aktivnosti porodice- spremanje jela, postavljanje i sklanjanje stola, odlazak u prodavnicu, prirodu, jednostavni poslovi prilagođeni uzrastu-obrada bašte, cvijećnjaka i sl. Tokom svih navedenih aktivnosti roditelj treba da se obraća djetetu jednostavnim rečenicama koje slijede datu aktivnost, treba da koriste dosta gestova i drugih oblika neverbalne komunikacije kako bi motivisali dijete na govor, da pri govoru variraju u melodiji i intonaciji, da se glupiraju i igraju. Treba da ohrabruju dijete verbalnim pohvalama i osmjehom, to nikako ne treba da budu materijalne stvari-slatkiši i razni drugi pokloni, treba da dozvole djetetu da se okuša (i pogriješi) u raznim radnjama. Na primjer, to može biti priprema kolača, pri čemu se sa mlađom djecom može raditi na razumijevanju, imenovanju i finoj motorici kroz aktivnosti kao što su miješanje brašna, sipanje vode, miješanje i razvijanje tijesta, pravljenje raznih oblika, gdje se istovremeno stimulišu taktilni, vizuelni i perciptivni sistemi, koordinacija oko-ruka, zatim pažnja, pamćenje, vremenski slijed, odnosno, sve ono što je potrebno za usvajanje školskih vještina; sa starijom djecom pri istoj aktivnosti mogu se provježbavati vještine čitanja i razumijevanja teksta, zatim matematičke sposobnosti, uče se strpljenju i poštovanju određenog slijeda, zatim se radi i na egzekutivnim-izvršnim funkcijama (planiranju, započinjanju, sprovođenju i terminaciji aktivnosti), kao i pronalaženju alternativnih rješenja-dakle na divergentnom mišljenju i mašti, pažnji (zajedničkoj i podjeljenoj) što su sve neophodne vještine za samostalan život, a uče se kroz igru i uz djeci najvažnije osobe-roditelje.
Za kraj, imate li neku poruku za roditelje?
Provodite vrijeme i bavite se svojom djecom, pratite njihova interesovanja i sklonosti, dozvolite im da osjete da su uspjeli u nečemu, nemojte sve da radite za njih, tako im ne pomažete. Dozvolite da osjete i neuspjeh, emocije koje ga prate i proradite ih zajedno uz razumijevanje i prihvatanje. Ako primijetite bilo kakva razvojna odstupanja, javite se stručnjaku za savjet i vodstvo kroz proces.