Uslijed hroničnog nedostatka medicinskog kadra, domovi zdravlja nemaju mogućnosti organizacije psihofizičke pripreme trudnica za porođaj
Dr.med.sc. Jasmin Hodžić rođen je 01.06.1979. godine u Zenici, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet u Sarajevu upisao je 1998. godine, a diplomirao 2005. godine, te stekao zvanje doktora medicine. Stručni ispit položio je 2006. godine, a specijalistički ispit iz ginekologije i akušerstva položio je 2011. godine u Sarajevu. Subspecijalistički ispit iz Fetalne medicine i obstetricije položio je 2021. godine. Postdiplomski studij Eksperimentalno-laboratorijska medicina na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu upisao je 2007. godine, a magistrirao na temu “Biosinteza nitričnog oksida u normalnoj trudnoći i trudnoći kompliciranoj preeklampsijom” 2013. godine. Akademske 2013/2014.godine, upisao je doktorski studij Biomedicina i zdravstvo na Medicinskom fakultetu u Sarajevu a doktorirao na temu ”Značaj određivanja placentarnog faktora rasta i pulsativnog indeksa uterine arterije u prvom trimestru visoko rizičnih trudnoća kao prediktora preeklampsije”. Autor je većeg broja naučnih i stručnih radova objavljenih u domaćim i stranim naučnim časopisima, te aktivni učesnik brojnih nacionalnih i internacionalnih kongresa i seminara. Član je Udruženja za perinatalnu medicinu Bosne i Hercegovine. Aktivno govori engleski jezik. Oženjen je i otac dvoje djece.
Dr.med.sc. Jasmin Hodžić, specijalista ginekologije i akušerstva pripada generaciji mladih i perspektivnih ginekologa. Upravo to je bio jedna od razloga za naš intervju sa dr. Hodžićem u kojem smo saznali više informacija o redovnim ginekološkim pregledima, pregledima tokom trudnoće, ishrani u trudnoći. U nastavku vam donosimo intervju.
Za početak intervjua nam recite šta je utjecalo na odabir upravo ginekologije kao grane medicine kojom se želite baviti?
U suštini sam jako rano znao da se želim baviti medicinom, a tokom studiranja me ginekologija nije mnogo privlačila. Tek kasnije, dio staža koji sam proveo na ginekološko-akušerskom odjelu, bio je ključni da donesem odluku da se želim baviti baš tom granom medicine. Ono što me prevashodno privuklo je to da se radi o grani medicine koja na jedinstven način spaja internističke i hirurške grane medicine. Radi se o širokom području rada koje kroz planiranje porodice, vođenje trudnoće, vještine vođenja poroda, medicinski potpomognute oplodnje, ali i hirurške vještine dopušta ljekaru da ispolji svo svoje znanje stečeno tokom obrazovanja. Lično smatram da je nadzor i vođenje poroda kruna profesionalnog rada, a mogućnost prisustva rađanju novog života ogromna privilegija i trenutak koji se ne može usporediti niti s jednim drugim doživljajem. Iako se nikada nisam pokajao zbog izbora ginekologije, moram naglasiti da je ona jedna od najstresnijih hirurških grana medicine, pa stoga, mlade kolege i studenti kada me pitaju da li bih ponovo odabrao ginekologiju kao specijalizaciju, često ne dobiju odgovor.
Koliko danas žene vode računa o svom intimnom zdravlju?
Mogu reći da sam pozitivno iznenađen činjenicom i stepenom u kojem se svijest žena o intimnom zdravlju zadnjih nekoliko godina popravlja, izuzmemo li period pandemije COVID-19 kada je ženama bio smanjen pristup ginekološkim uslugama. Uprkos činjenici da je u našoj zemlji veoma mali broj stručnih, organizovanih edukacija, promotivnog materijala i edukativnog sadržaja u sredstvima javnog informisanja, žene sve više dolaze na redovne ginekološke preglede. Mislim da glavne razloge povećanja svijesti žena o reproduktivnom zdravlju možemo naći u činjenici postojanja lahko dostupnih informacija na društvenim mrežama, ali i ekspanziji privatnog zdravstvenog sektora koji ženama olakšava proceduru dolaska na preglede.
Nedavno ste u Zenici održali predavanje za trudnice o temi poroda. Koliko su žene danas posvećene educiranju o porodu i trudnoći?
Kada govorimo o edukaciji trudnica o porodu, moram reći da nažalost naše trudnice nemaju adekvatno organizirane programe psihofizičke pripreme za porođaj. Usljed hroničnog nedostatka medicinskog kadra, domovi zdravlja nemaju mogućnosti organizacije psihofizičke pripreme trudnica za porođaj, te su one prinuđene da se pripremaju putem društvenih mreža, u direktnoj komunikaciji sa drugim ženama koje su prošle kroz to iskustvo ili u onom kratkom vremenskom periodu koji provedu na redovnim antenatalnim pregledima.
Šta savjetujete trudnicama kada je u pitanju ishrana tokom trudnoće?
Ishrana trudnice predstavlja jedan od najvažnijih elemenata koji su potrebnu za jednu zdravu trudnoću. Mnogo puta možete čuti preporuku kako trudnica mora jesti za dvoje, ali danas nam je poznato da trudnica ne mora jesti više nego u bilo koje drugo doba svog života. Ono što je važno jeste da kvaliteta hrane koju uzima mora biti adekvatan. Stoga možemo reći da ishrana u trudnoći treba da bude količinski dovoljna i kvalitetna, ne samo radi održavanja života i rada trudnice nego i radi obezbjeđenja normalnog rasta i razvoja ploda. Važno je napomenuti i to da prekomjerni prirast težine u trudnoći utječe na težinu ploda kao i na eventualne smetnje tokom poroda. Zbog svega navedenog, ljekar kontroliše i notira težinu trudnica prilikom svakog pregleda. Preporuke su da u početku trudnoće povećanje težine ne treba da pređe pola kilograma mjesečno, odnosno za tri mjeseca ne smije da bude više od kilogram i po. U drugom trimestru, povećanje težine treba da bude oko 4,5 kg tj. mjesečno po 1,5 kg. Tjelesna težina nastavlja da se povećava u posljednjim mjesecima trudnoće, kada se plod, ali i plodova voda i posteljica, relativno brzo uvećavaju. U posljednja tri mjeseca, tjelesna masa trudnica se uveća za oko 6 kg ili 2 kg mjesečno (500g sedmično). Cjelokupno povećanje tjelesne mase od početka do kraja trudnoće treba da iznosi oko 11,5 kilograma. Ja svoje pacijentice savjetujem da se od početka trudnoće druže sa istom kućnom vagom i da budu iskrene prema sebi. Namirnice koje sugeriram da trudnice zaborave u trudnoći su: masna, sušena i usoljena mesa, slatkiši i kolači, kikiriki, čips, kokice, začinjena hrana i alkokolna pića. Preporučujem: povrće (kuhano i svježe-salate), mlijeko, jogurt, mladi sir, kiselo mlijeko, meso (piletina, riba, džigerica, teletina) i to bolje kuhano nego prženo, žumance, žitarice i crni hljeb. Obavezno skrenem pažnju na umjerenu konzumaciju voća jer sam primijetio da je prekomjeran unos voća i voćnih sokova u zadnje vrijeme jedan od glavnih uzroka gojaznosti kod trudnica.
Da li je tokom trudnoće neophodna suplementacija?
Američko udruženje ginekologa i akušera (ACOG) preporučuje da sve trudnice uzimaju suplemente – vitamine i minerale tokom cijele trudnoće. Međutim uzimanje vitaminskih nadopuna tokom trudnoće predmet je oprečnih rasprava u znanstvenim krugovima. Jedini konsenzus koji je postignut jeste upotreba folne kiseline, kao i željeza. Zbog bitne uloge dijeljenja stanica i formiranja određenih struktura, savjetuje se da sve žene, 12 sedmica prije planiranja trudnoće uz prehranu bogatu folatima koriste i dodatke prehrani, koji sadrže 400 mikrograma folne kiseline. Istraživanja ukazuju da unos folne kiseline prije i tokom rane faze trudnoće može smanjiti rizik od oštećenja neuralne cijevi kod fetusa u razvoju. Moram reći da niti jedna vitaminska nadopuna, bez obzira koliko je kompletna, ne može zamijeniti dobru prehranu. Veoma je važno znati da većina vitamina i minerala koje uzimate dolazi iz hrane zato što je to najdjelotvorniji način upotrebe hranjivih tvari.
Veliki broj trudnica danas je fizički aktivan. Do kada je preporučeno da trudnice vježbaju?
Ako je trudnoća uredna i nema komplikacija, svakako se preporučuje redovno vježbanje. Tjelesna aktivnost, relaksacija i pravilno disanje važan su faktor u razdoblju trudnoće i nakon poroda i trebaju biti dio svakodnevnog života. Naravno, potrebno je prilagoditi vježbe za svaku pojedinačnu trudnicu jer svaka žena je drugačija i proživljava trudnoću na poseban način. Brojna istraživanja su pokazala da redovno vježbanje u trudnoći može smanjiti tegobe kao što su: oticanje nogu, oticanje i/ili utrnulost ruku, teže pokretanje i slabost u mišićima, poteškoće s probavom, usporeni metabolizam, zatvor/opstipacija, grčevi u nogama, otežano zadržavanje mokraće, problemi u spolnom odnosu, mučnine, umor, smanjena energija i poletnost. Vježbanjem će se tijelo lakše prilagoditi povećanju tjelesne težine, brže se vratiti u formu nakon poroda, pripremiti mišići na pojačani napor, san biti kvalitetniji, manja bol u leđima, glavobolja manje intenzivna. Vježbe koje preporučujem svim trudnicama su: plivanje, lagano trčanje, šetnja, vožnja biciklom, vježbe u vodi, joga, te Kegelove vježbe i organizovane vježbe. Obavezno je zagrijati se prije vježbanja. Kada me trudnice pitaju koliko intenzivno i do kada mogu vježbati, moj dogovor je da je najvažnije slušati svoje tijelo.
Kada krene porod trudnice se obično uspaniče. Ponekad se radi i o lažnim trudovima. Koji je Vaš savjet trudnicama? Da li kada osjete prvu bol treba da dođu u porodilište?
Istina, kada krene porod trudnice se obično uspaniče. Javi se strah da će se poroditi u autu ili liftu, ali vrlo su male šanse za to. U većini slučajeva događa se da trudnica prerano stigne u bolnicu, a da se trudovi uspore ili sasvim zaustave. U potrazi za konkretnom “formulom” kada je pravo vrijeme za odlazak u rodilište, često savjetujemo tzv. pravilo 411. Naravno, svaki porod je priča za sebe tako da ovu formulu moramo uzmati s rezervom. Formula 411 glasi: kad se kontrakcije ustale na otprilike 4 minute razmaka, traju punu 1 minutu i ostaju u tom razmaku barem 1 sat, vrijeme je za odlazak u rodilište. 411 je samo smjernica koji će trudnicama pomoći da se orijentišu u kojoj fazi poroda se nalaze. Porod nas često nauči da pravila nema, neke žene će od početka imati ovakav uzorak trudova, pa se postavlja pitanje kako se tada ponašati. Ako trudnica počne krvariti, vidi obojenu (mekonijsku) plodnu vodu ili jednostavno ima loš osjećaj, preporučujemo da trudnica odmah ode u rodilište i provjeri da li je sve uredu. Trudnicama često savjetujem da ne zanemaruju svoju intuiciju i osjećaj sigurnosti. Za neke je sigurnost ostati kod kuće do posljednjeg trenutka, za druge otići u rodilište čim shvate da je porod započeo. Što se trudnica sigurnije i opuštenije osjeća, vaće su šanse da će porod lakše napredovati.
Za kraj, imate li neki savjet za trudnice tj. buduće majke?
Moj savjet trudnicama i budućim majkama bi bio da uživaju u svakom trenutku trudnoće jer trudnoća je normalna pojava, a ne bolest. Od samog začeća, u vašem organizmu se dešava jedno veliko čudo, čudo života. Zato uživajte u svakoj sekundi svoje trudnoće i radujte se susretu sa vašom bebom kada druga životna priča počinje. Ne slušajte priče o teškim porođajima. Svaki je porođaj priča za sebe i zato se nemojte opterećivati nepotrebnim strahovima.
