Niti jedna posjeta logopedu nije prerana, njome samo možete svoje dijete usmjeriti u pravom smjeru time što ćete dobiti pravovremene informacije i moguće započeti tretman te dobro iskoristiti rano djetetovo razdoblje (do treće godine) za učenje i usvajanje novih znanja
Ivana Talić magistrica logopedije
Ivana Talić rođena je 1.11.1993. godine u Mostaru. Ivana je magistrica logopedije. Preddiplomski i diplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Nakon završetka studija radila je kao pripravnik logoped u Dječjim vrtićima grada Mostara, a po završetku pripravničkog staža i polaganja stručnog ispita, u Multietničkom i inkluzivnom vrtiću ”Sunčani most”, Mostar, kao dio Mobilnog stručnog tima za djecu s teškoćama u razvoju, ali i za djecu vrtićke dobi sa različitim komunikacijskim, jezičnim ili govornim teškoćama, koja pohađaju spomenutu predškolsku ustanovu.
Recite nam više o sebi?
Nakon školovanja i rada u mom rodnom gradu, život me odveo u Dalmaciju, točnije Šibenik, gdje sam sada zaposlena kao Stručni suradnik- logoped, u Dječjim gradskim vrtićima ”Šibenska maslina”, gdje uz sebe imam stručni tim koji čine psihologinja, pedagoginja i zdravstvena voditeljica.
Kada i kako se rodila ljubav prema ovome poslu?
Studij logopedije je zapravo bio jedini logičan slijed u mom obrazovanju i daljnjem životu, jer sam cijeli svoj život okružena djecom, volim dječju razigranost, neusiljenost i iskrenost, pa me i samu u dubini duše ostavljaju jednim velikim djetetom, a taj dio sebe nikada ne želim izgubiti.
Kako je tekao vaš put obrazovanja?
Osnovnu školu ”Petra Bakule” i srednju školu gimnaziju ”fra Grge Martića” sam pohađala i završila u Mostaru. Nakon toga upisujem studij na Sveučilištu Hercegovina, međutim, tu se nisam osjećala kao svoj na svome te stoga upisujem kao prva generacija studij logopedije na Sveučilištu u Mostaru, i tu započinje izgradnja života kakvog imam sada.
Za uspjeh, koliko je bitna ljubav prema ovome poslu?
Mislim da je ljubav u ovome poslu najveći pokretač. Ako za ovaj posao nemaš ljubavi – vjerojatno nisi rođen za njega. Jednostavno je, djetetu pružaš ljubav, usmjeravaš ga, učiš, a dijete vraća na svoj jedinstven način, usvajanjem znanja i uzvraćanjem ljubavi -a tu je ključ svega.
Kada i zašto posjetiti logopeda?
Logopeda trebate posjetiti kada primijetite neka odstupanja u razvoju svog djeteta, odnosno, čini vam se (ili jednostavno osjećate) da bi kod vašeg djeteta nešto u razvoju trebalo teći drugačije. Smatram da bi se roditelje trebalo više osvještavati na uredan rani razvoj kod djece i kako on teče, kako bi roditelji prema okvirnim zadanim miljokazima bili u mogućnosti pratiti razvoj svog djeteta (ali ne slijepo pratiti, jer svako dijete je individua za sebe, i ima svoj tijek razvoja i učenja – stoga miljokazi i jesu okvirni), te otkriti potencijalna odstupanja. Niti jedna posjeta logopedu nije prerana, njome samo možete svoje dijete usmjeriti u pravom smjeru time što ćete dobiti pravovremene informacije i moguće započeti tretman te dobro iskoristiti rano djetetovo razdoblje (do treće godine) za učenje i usvajanje novih znanja!
Koji su najčešći problemi u govoru kod djece?
Najčešće poteškoće u govoru kod djece su artikulacijske teškoće, posebice kada govorimo o djeci vrtićke i rane školske dobi. Artikulacijske teškoće predstavljaju teškoće izgovora pojedinih glasova ili skupine glasova. Ukoliko nema motoričkih ili nekih dodatnih odstupanja, uz logopedsko vođenje i usmjeravanje, te uz dosta vježbe kod kuće te teškoće su itekako otklonjive i rješive.
Koliko računari, tableti i telefoni utječu na razvoj govora kod mališana?
Nažalost, danas smo svjedoci sve većeg i češćeg korištenja mobitela, tableta i kompjutera, odnosno generalno ekrana, kako kod odraslih, tako i kod djece. Većina nas jako često ima mobitele u rukama, što djeca vide, kopiraju i time ulaze u svijet tehnologije. Istraživanja pokazuju da djeca u dobi od 2 godine u prosjeku provode 2h ispred ekrana svakodnevno, a također pokazuju i da svakih pola sata korištenja ekrana povećavaju rizik od nastanka jezično- govornih teškoća za čak 49%! Problem zapravo leži u tome što djeca korištenjem ekrana smanjuju doticaj sa vanjskim svijetom, interakcijama lice u lice, igrom, socijalizacijom sa ostalom djecom ili vršnjacima te to što djeca pasivno sjede ispred ekrana i konzumiraju ponuđeno sa istih. Time se komunikacijske potrebe djeteta znatno smanjuju i slabije razvijaju, kao i govor i jezik, jer kako je već ranije spomenuto, djeca uče kroz slušanje, imitiranje i interakciju sa ljudima oko sebe, a provodeći vrijeme pred ekranima, to vrijeme se znatno reducira.
Poruka za mame
Drage mame (i tate), provodite vrijeme sa svojim djetetom, idite u šetnje, razgovarajte sa njime, reducirajte vrijeme provedeno ispred ekrana, time osim što će dijete učiti više i razvijati se, izgraditi ćete bolji međusobni odnos! I vjerujte sebi! Ako primijetite odstupanja, potražite pomoć i imajte strpljenja.
