Moju trudnoću bih poželjela svakoj ženi. Predivna, potpuno fiziološka i zdrava trudnoća, sa puno aktivnosti, kvalitetne ishrane i sna.
Irma Bajić je 35-godišnja mama iz Sarajeva. Po struci je magistar inženjerske hemije. Radi u farmaceutskoj kompaniji već 7 godina i uživam u svom poslu. Njen sin Zain nedavno je napunio dvije i pol godine i vrlo je zanimljiv dječak. Prilikom poroda Zain je doživio povredu prilikom koje su oštećeni nervi ruke. U nastavku donosimo razgovor sa beskrvno hrabrom i upornom Zainovom mamom koja je uz podršku dr. Meholjić pomogla svom sinu.
Majka ste jednog djeteta. Možete li nam predstaviti Vašeg mališana?
Majka sam jednog dječaka, Zaina. U januaru je napunio 2.5 godine. Jasan stav o svemu, hektičnost I hrabrost su tri riječi koje opisuju Zaina. Vrlo šarmantno dobije ono što želi, ali često me fascinira njegova taktika koju sprovede da dobije šta zamisli.
Nakon uredne trudnoće imali ste težak porod i desila distocija (zapeće) ramena gdje su povrijeđeni nervi ruke vašeg djeteta, te se dijagnosticirala povreda plexusa brachialisa. Možete li nam detaljnije opisati ovu povredu kako se ona manifestuje?
Moju trudnoću bih poželjela svakoj ženi. Predivna, potpuno fiziološka i zdrava trudnoća, sa puno aktivnosti, kvalitetne ishrane i sna. Kao svaka majka, željno sam iščekivala sina i radovala se tome, obavljala pripreme za njegov dolazak, sređivala sobicu, kupovala stvarčice. Na porodu se dešava komplikacija koja se u medicini naziva ramena distocija. To je nepredvidiva, urgentna akušerska komplikacija koja se dešava kada je karlica majke dovoljno prostrana da se rodi fetalna glavica, ali nedovoljno prostrana da prođu fetalna ramena. Tada je onemogućen prirodan porod. Postoje hvatovi koji se primjenjuju kada dođe do ove komlikacije, te je njihov cilj sigurno porađanje novorođenčeta prije pojave asfiksije zbog kompresije pupkovine. Ramena distocija je jedna od najtežih, teško predvidivih komplikacija, koja ima visok procenat materalnog morbiditeta I fetalnog morbiditeta I mortaliteta. Najčešće ozljede novorođenčeta su ozljede brahijalnog pleksusa Ili prelom klavikule. Brahijalni pleksus je splet nerava koji šalju impulse iz kičme ka regiji ramena, ruke i šake. Povreda nastane u slučaju istezanja, kidanja ili međusobnog komprimovanja ovih nerava. Simptomi variraju u zavisnosti od težine povrede, kao i same lokalizacije povrede. Komplikacije su kontrakture, bol, utrnulost, atrofija mišića, pa čak i trajni invaliditet. Moj porod je dovršen vakum -ekstrakcijom jer je beba već bila u asfiksiji i pristupljeno je urgentnoj reanimaciji. Nakon toga moj sin je hospitalizovan i čekali smo da se uradi niz neuroloških pretraga, gdje smo u konačnici dobili potvrdu da Zain ima povredu brahijalnog pleksusa.
Kako je tekao oporavak tj. koja je terapija za ovu povredu ?
Sa njegovih 13 dana života javljamo se prof.dr Ajši Meholjić, koja je vrlo jasno objasnila ozbiljnost situacije. Njene riječi, da ja kao majka moram biti djetetu terapeut koji će 4x dnevno raditi vježbe svaki dan bez izuzetka, su me na prvu uplašile na smrt. Novopečena majka, koja je upravo prošla porođajnu trauma i nije svjesna svega još uvijek, sada mora raditi vježbe za koje nikada prije nije čula. “Majka, od vas zavisi hoćete li djetetu vratiti funkciju ruke. Plakat će jako i bit će teško i naporno, ali zapamtite, ako želite da se poslije smijete, onda stisnite zube, plačite , ali ne odustajte od vježbi.” To postaje moj život narednih godinu dana, stalne kontrole, vježbe svaki dan 4x dnevno, ne smije biti gladan, ali ni presit. Kad beba spava, ova mama ne spava. Učim o povredi, uključujem se u forume, spajam sa drugim majkama koje su se susrele sa ovim. Izlazak u šetnju bio je ograničen i nerijetko smo trčali kući , jer vježbe se ne propuštaju. Naša draga Sabina i Ivana kao terapeuti za djecu su nam bile velika podrška I pomoć. Naša teta Sabina je kontrolisala moj rad Vojta terapije koju sam sprovodila, a Ivančica kako smo je zvali nježno sprovodila Bobath terapiju kako bismo stigli motorički razvoj. Bili smo jak i uigran tim i beskrajno sam im zahvalna na tome. U međuvremenu sam saznala da u Igalu postoji odličan privatni institut za porođajne povrede- IST CENTAR. U Igalo smo išli 2x, po 21 dan. Sa djecom rade po 3h dnevno, aktivacija ruke, elektrostimulacije, peloidne obloge. Nakon toga odlazimo u Tursku, gdje smo 20 dana vežbali sa Muratom Dildirom- terapeutom koji je specijalista upravo za ove povrede. Vrlo brzo, nakon 2 mjeseca smo počeli da uočavamo napredak u smislu pomjeranja ruke, jačanja , pravilnosti u izvođenju šeme pokreta. Tada je doktorica donijela zaključak da nije u pitanju teška povreda u smislu kidanja nerava, te da je nerv vjerovatno istegnut I da ce EMNG pregled malo kasnije dati informaciju o tome koji tacno nerv je oštećen I u kojoj mjeri. Nakon sprovedene terapije, na kontrolama kod dr Ajše, te nakon urađenog EMNG pregleda, ustanovljeno je da je oporavak odličan, da je nerv blago bio oštećen i definisan je kao blaga aksonalna lezija. Naravno kroz igru ruku forsiramo, funkcija je vraćena, čekamo 3 godine da krenemo sa plivanjem i ostale sportske aktivnosti u skladu s dobi djeteta. Sa majkama iz Srbije, Hrvatske, Turske, Makedonije sam stupila u kontakt I trenutno pišemo svaka svoje iskustvo I način vježbanja, te planiramo da izađe na svjetlo dana jedan priručnik o tome, kao motivacija I olakšica roditeljima da budu istrajni u vježbanju, koliko god teško I strašno izgledalo.
Tokom terapije koristili ste vježbe po Vojti i Bobathu. Možete li nam reći više o ovim vježbama?
Rade se vježbe po Vojti i Bobath terapija. Vojta se zasniva na neuroplastičnosti dječijeg mozga. Vojta terapeut primjenjuje ciljane pritiske na određene tačke tijela.Neuroni odgovaraju na stimulaciju iz okoline međusobnim umrežavanjem I uspostavlja nove veze između zdravih, netaknutih neurona. Vrlo je važan kontinuitet I istrajnost u sprovođenju vježbi.
Vaša poruka našim čitateljima
Prva godina majčinstva nije bila ni blizu kako sam zamišljala da će biti. Majčinstvo sa sobom donosi veliku promjenu , snalaženje u novim situacijama, čak i kada sve protekne u savršenom redu. Mnogo suza, teških momenata, straha i umora je bilo, ali vrijedilo je. Ja sam danas zahvalna majka, vrlo svjesna sta je mogao biti ishod mog poroda, a moj Zain zdrav i veseo dječak. Moram naglasiti da ništa ne bih mogla bez podrške svoje porodice, koji su mi bili najveća potpora u najizazovnijem periodu mog života. Hvala dr. Ajši, našoj Sabini, Ivani..U međuvremenu sam postala tetka predivnog dječaka Dala, koji je bio svjetla tačka u svim tim dešavanjima, opet hrabar I jak na svoj način. Zain i Dal su moj svijet i dvije svijetle tačke u mom životu. Moj moto je: Hrabra majka, hrabro dijete. U našem slučaju je zaista tako.
