Gluhoća i nagluhost  kod djece

Gluhoća i nagluhost  kod djece

Program ranog otkrivanja oštećenja sluha kod novorođenih beba ima neprocjenjiv značaj  jer omogućava pravovremneo lječenje i adekvatan terapijski izbor

Piše: Primarijus mr sci.Gordana Šukalo, dr med.spec. otorinolaringologije

FONO MEDIC slušni aparati & spec. ORL ambulanta Banja Luka

 

Kratka biografija

 

Rođena je 1966. g u Splitu gdje je završila osnovnu i srednju školu, zatim Mediciniski fakultet Univerziteta u Zagrebu, Studij u Splitu gdje je diplomirala 1990.  2000. godine na Institutu za otorinolaringologiju i maksilofacijalnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije u Beogradu uspješno položila specijalistički ispit i dobila zvanje specijalista otorinolaringologije. Januara 2009. završila prvi Internacionalni kurs iz ultrazvuka vrata za otorinolaringologe na VMA u Beogradu.

Postdiplomske studije završila odbranom magistarskog rada pod naslovom „Upoređivanje rezultata lječenja sekretornog otitisa različitim hirurškim metodama“ i stekla zvanje magistra medicinskih nauka u Beogradu, jula mjeseca 2010.godine.

Trenutno zaposlena u ZU Spec. ORL ambulanta „FONO MEDIC“ Banja Luka.

U našoj zdravstvenoj ustanovi pružamo veliki broj usluga iz domena uha, grla i nosa koristeći najsavremeniju tehnologiju i metode, na zadovoljstvo velikog broja naših klijenata. U našoj specijalizovanoj prodavnici možete pronaći veliki izbor digitalnih slušnih aparata za djecu i odrasle renomiranih švajcarskih proizvođača. Sa švacjarskim inženjeringom, preciznom tehnologijom i našom posvećenošću i individualnoj usluzi mi težimo da prevaziđemo očekivanja naših klijnata.

 

Prema procjeni Svjetske  zdravstvene organizacije (WHO) u 2020. godini  će na svijetu biti oko 58 milona gluvih osoba  u uzrastu starijem od tri godine. Na sreću, gotovo dvije trećine od ovog broja pripada tzv. “staračkim nagluvostima“, vezanim za proces fiziološkog propadanja, slabljenja senzorne osjetljivosti i slušne percepcije. Troje od 1000 novorođene djece pogođeno je oštećenjem sluha, a jedno dubokom kongenitalnom gluvoćom na nivou opšte populacije, a u populaciji djece koja su boravila u jedinicama intenzivne njege  ta učestalost iznosi čak jedno na pedesetoro takve djece.

U našoj zemlji se sprovodi sistematski, organizovani  neonatalni skrining oštećenja sluha u porodilištima. Program  ranog otkrivanja oštećenja sluha kod novorođenih beba ima neprocjenjiv značaj  jer omogućava  pravovremneo lječenje i adekvatan  terapijski izbor.

Gluve i nagluve osobe imaju mnoge socijalne, profesionalne, emocionalne i zdarvstvene probleme. S obzirom na uzroke, koji dovode do nagluvosti i gluvoće danas nam na raspolaganju stoji mnogo načina  da se ovaj značajan nedostatak spriječi, liječi  ili kad već postoji pristupa se rehabilitaciji na različite načine i to u što ranijoj dobi, već od 6. mjeseca života.

S obzirom da je govor najvažnija od svih ljudskih komunikacija izuzetno je važno prepoznati nagluvost i gluvoću u dječjem uzrastu. Dijete koje se rodi nagluvo ili gluvo, odnosno sva djeca koja do uzrasta od dvije godine ne čuju neće nikada naučiti jezik niti će progovoriti. Ona će imati sve probleme čitavog svog života koje sa sobom nosi gluvonijemost. Ovakve ličnosti su ugrožene emocionalno, socijalno, profesionalno, kao i intelektualno.

Na sreću, potpuna gluvoća je veoma  rijetka, ali nagluvost lakšeg ili težeg stepena se daleko češče dijagnostikuje. Ako se nagluvost na vrijeme otkrije, a to znači već pri rođenju primjenom specifičnih aparata za skrining testitranje, uz pomoć različitih rehibilitacionih postupaka, ovakvo dijete može normano da se razvija. Uz slušnu i govornu rehabilitaciju često se određuje i nošenje slušnih aparata te je u izuzetnim slučajevima potrebno  upućivanje djeteta u posebne škole za gluve i nagluve osobe.

Primjenom posebne metode elektroencefalografije, tzv. evociranim akustičnim potencijalima moguće je postaviti relativno preciznu dijagnozu stepena oštećenja sluha, koja se odgovarajućim slušnim aparatima može korigovati na zadovoljavajući način već od 6. mjeseca života.

„Čekati da „dijete poraste“ kako bi mu se ispitao sluh je metoda koja već odavno pripada dalekoj prošlosti i mora se zaboraviti, jer je pogrešna, štetna i ostavlja invalidnost  koja se docnije veoma teško i nepotpuno može poporaviti.“

Premda je poznat veliki broj uzročnih faktora nagluvosti i gluvoće u dječjoj dobi, kod približno jedne trećine nagluve djece nije poznat uzrok ovom poremećaju. U svakom slučaju, nasljedni faktor može imati ulogu kao i razne virusne ili bakterisjake infekcije u toku trudnoće ili neposredno nakon poroda, a drugi urođeni deformiteti mogu biti udruženi sa ovim poremećajem.

S obzirom na uzrast pacijenata koji se nekad relativno kasno jave ili budu dovedeni na pregled od strane roditelja ili staratelja, ne iznenađuje činjenica da čak i veoma obrazovani roditelji kasno primjete da dijete ne čuje. Djeca veoma mnogo koriste drugo čulo-vid, kojim djelimično kompenziraju nagluvost. Ona vide izraz roditelja, prema njemu se upravljaju i reaguju. No međutim, neartikulisani glasovi, kod novorođenčeta se zbog specifične vezanosti roditelja za svoje dijete vrlo često tumače kao „govor“. Ipak, postoje znaci prema kojima se može posumljati u ovaj težak poremećaj, a to su:

 

  • dijete ne reaguje na zvuke čiji je izvor van vidnog polja ;
  • ne okreće glavu ka jačim ili neuobičajenim zvucima iz okoline ;
  • ne reaguje niti na drugi način (strah-plač);
  • ono ne reaguje smijehom na glas majke niti se okreće na njezin glas;
  • dijete nema emocionalnih reakcija i nije svjesno svoje okoline;
  • djeteov glas je nekontrolisan.

 

Svi napred navedeni – indirektni  znaci se mogu primjetiti već u doba od  trećeg do petog mjeseca života. Docnije dijete nema eholaliju, to jest ne ponavlja riječi ili fraze koje je netko drugi iz njegove okoline rekao što inače predstavlja normalnu fazu u razvoju govora svakog djeteta.

Ovdje je važno naglasiti roditeljima da je, nedostatak govora kasni znak nagluvosti i otkriva se tek u drugoj godini života, a katkada i kasnije. Iznenađujuće da i danas, veoma veliki broj osoba, čak i ljekara, za nedostatak govora okrivljuje „kratku resicu ispod jezika“ koja praktično NIKADA nije uzrok ovog poremećaja.

Ne smije se čekati uzrast kada dijete normalno progovori da se postavi dijagnoza. Gluvoća se mora tražiti i nju se uvijek mora misliti, kad postoje tzv. rizik faktori kao što su­:

 

  • bolest majke u trudnoći;
  • uzimanje lijekova u trudnoći;
  • težak porođaj;
  • produžena žutica novorođenčeta;
  • asfiksija na rođenju;

 

Prvi put se sluh može ispitati već prvih dana po rođenju primjenom neonatalnog skrininga i ako dijete “ne prođe“ na tom testu onda se primjenjuju evocirani potencijali kao što smo naprijed već opisali.

Na vrijeme (što ranije, najbolje već unutar prvih šest mjeseci života) otkrivena nagluvost kod djece se može korigovati slušnim aparatima, čime im se omogučava da normalno razviju govor, i inteligenciju, i da se docnije uključe u normalan socijalni život, bez emocionalnih ispada.

Naravno, ovo nikako ne znači  da se rehabilitacija ne može započeti i kasnije. Ona je uvijek moguća, ali su efekti u obrnutoj proporciji sa uzrastom. To znači, što se kasnije otkrije rehabilitacija je lošija, a rezultati u svakom pogledu slabiji.

 

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave