Kad roditelj vodi odnos, onda se dijete može prepustiti – biti dijete.
Odgoj je višedimenzionalni proces koji oblikuje naše stavove, vrijednosti, ponašanja i percepciju svijeta oko nas. Ovaj duboko složen i kontinuirani put formiranja ličnosti igra ključnu ulogu u oblikovanju individue, pripremajući je za suočavanje sa životnim izazovima i postizanje punog potencijala. U nastavku o tome piše Glorija Peranić.
Glorija Peranić, edukatorica za odgoj
Danas se sve češće susrećemo s popustljivim odgojem, kao odgovorom na onaj tradicionalni.
Tradicionalni odgoj je zagovarao samo granice i to grubo postavljene granice, bez uvažavanja djeteta, njegovih emocija ili razvojnih faza.
Popustljiv odgoj je suprotnost, odnosno potpuno odsustvo granica, ali nerijetko i odsustvo djetetovih obaveza, poštovanja, odgovornosti ili suočavanja s neugodnim emocijama.
Moderan odgoj teži “zlatnoj sredini”, odnosno, uvažava dijete, njegove emocije i razvojne kapacitete, ali jednako tako i postavljanje zdravih granica, suočavanje djeteta s obvezama, čak i kad im se to ne sviđa.
Granice trebamo prestat izjednačavati sa strogim odgojem, kaznama ili vikanjem.
Granice služe poučavanju. Granice su tu da dijete dobije putokaze koje ponašanje je, a koje nije u redu, ali istovremeno i sigurnost u to da je roditelj taj koji vodi ovaj odnos.
Kad roditelj vodi odnos, onda se dijete može prepustiti – biti dijete.
Iako se na prvu može činiti kao da je djetetu sjajno kad nema granica i kad ono može činiti “što hoće”, dijete na van često “vrišti za granicom” (svojim ponašanjem), dok se iznutra s vremenom počne postavljati pitanje “je li ti uopće stalo?”.
Zašto roditelji izbjegavaju granice?
Često granice izbjegavaju oni roditelji koji su u svom djetinjstvu imali prestroge roditelje, odnosno roditelje koji zanemaruju dio uvažavanja djeteta i granice postavljaju na pogrešan način. Tako u svom roditeljstvu ti isti roditelji imaju potrebu “namiriti” svoje unutarnje dijete.
Ovakvu situaciju možemo prepoznati u čvrstim stavovima poput: “Ja sam kao mala morala… pa makar nek se moje dijete nauživa djetinjstva i igre.” ili “Život je neće mazit, pa barem dok je dijete neka samo uživa”.
Slično prethodnoj grupi, danas nailazimo na sve veći broj roditelja koji ustvari i nemaju problem s granicom, već s djetetovom reakcijom na tu granicu.
Uzmimo za primjer da je dijete u trgovini uzelo igračku koju roditelj ne želi kupiti.
Roditelj postavlja granicu, odnosno pojašnjava djetetu kako je neće kupiti.
Nakon toga dijete iskazuje svoje negodovanje, na način koji zna i može – što uglavnom izgleda kao plakanje, moljakanje iznova, protestiranje lupanjem noge o pod, ili slično.
U tom trenutku dio roditelja odlučuje popustiti, jer:
- ne zna kako je ispravno postupiti
- srami se osude okoline
- ne može se nositi s djetetovim plačem, odnosno neugodnim emocijama (poput tuge).
Kako pronaći “zlatnu sredinu” u odgoju?
Prije svega, nužno je da roditelj poznaje djetetove razvojne faze. To omogućava da znamo što i u kojem periodu od djeteta možemo očekivati, odnosno zašto se pojavljuju određena ponašanja.
O odgoju se uči, kao i o svim drugim ulogama koje imamo u životu.
Vrijeme je da se odmaknemo od starog uvjerenja da svaki roditelj zna odgajati samo zato što je postao roditelj.
Trebamo učiti o djetetovom razvoju, o emocijama, o granicama, o komunikaciji, a to je samo dio posla. Drugi dio je primjena.
Bez obzira na naša znanja, naše reakcije su potaknute i našim prethodnim iskustvima (prvenstveno iz djetinjstva), kao i našim trenutnim stanjem (kako smo, u kakvoj smo fazi, koliko smo zadovoljni, ispunjeni…).
Ukoliko vam je teško pronaći “zlatnu sredinu” u odgoju, možete se voditi ovim isječcima s Video programa “Podrži djetetove emocije”:
- Svaka djetetova emocija je u redu, a nije svako ponašanje u redu.
(U prijevodu: U redu je da si ljut i ne dozvoljavam da me zato udaraš.)
- Suosjećati ne znači popustiti.
(U prijevodu: Može nam biti žao što dijete plače kad ugasimo crtani, možemo ga smirivati, tješiti, razumjeti – to je suosjećanje. Nećemo mu zato što plače ponovno upaliti taj crtani – to bi bilo popuštanje, odnosno odsustvo granica).
Odgoj je vrlo kompleksan i nemoguće ja dati jedinstvenu formulu ili ga opisati u jednom tekstu.
Važno je imati na umu da je odgoj proces i da se o njemu uči.
