Mi smo tu da vas pratimo, motivišemo, okrenemo kurs kad neka loša energija ili raspoloženje nastupe, da vam u svakom momentu objasnimo u kojoj smo trenutno fazi poroda.
Dr. Enio Kapetanović je specijalista ginekologije i akušerstva. Zaposlen u Kantonalnoj bolnici „Dr. Safet Mujić“ u Mostaru.
Enio Kapetanović je doktor medicine, specijalista ginekologije i akušerstva. Relativno mlad je postao ginekolog i dio je iskusnog ginekološkog tima u Kantonalnoj bolnici „dr. Safet Mujić“ u Mostaru. Sa dr Kapetanovićem smo razgovarali o njegovim počecima, o profesionalnom usavršavanju, porodičnom životu. U nastavku donosimo Vaš intervju sa dr Kapetanovićem.
Za početak našeg razgovora nam recite kada ste se odlučili za poziv ljekara?
Ne krije se nikakva posebna priča iza moje odluke da postanem ljekar i upišem medicinu. Rastao sam u kući gdje se o pacijentima, dijagnozama, medicini pričalo za stolom uz ručak ili kafu, te je sve to nekako bio meni blizak svijet, lijep svijet. Naravno, bio sam potpuno svjestan i mana tog poziva, ograničenja, odricanja. Tako da je nekako bilo prirodno, kad sam završio sa srednjoškolskim obrazovanjem, da kažem, pa želim i ja da sam dio tog svijeta. Osjećao sam da mogu biti dorastao zadatku, da sam spreman za taj izazov.
Šta je bilo presudno u odabiru specijalizacije iz oblasti ginekologije?
Iz nekog razloga većinu svojih studija sam maštao o tome da budem ortoped. Ginekologija me i nije toliko privlačila, možda zato što mi konkretno vježbe i predavanja iz tog predmeta nisu budili neko naročito interesovanje. I tada na scenu nastupa moja šefica i mentorica, mr.sc.dr Alma Vila Humačkić, koja me zauvijek spriječila u naumu da radim oko kostiju. Naime, na ljetnoj praksi sam se javio da odradim to što trebam, da se „provrtim“ po odjelu, dobijem jeftino potpis pa da uživam u zasluženom ljetnom odmoru. Nešto što je trebalo trajati dvije sedmice, preraslo je u moje odlaske na taj odjel preko mjesec dana. Uporno i vrijedno, sa enormnim interesovanjem i rastućom strašću, dolazio sam i popodnevima i vikendom. Ta je žena stvarno htjela da mi pokaže ljepotu i dinamiku ginekologije, svo šarenilo polja na kojima možeš pomoći pacijenticama. Vidio sam da je ginekolog zanimljiva mikstura interniste i hirurga, da reguliše hormone a pri tome operiše karcinome te sam se stvarno radovao prilici da i ja jednog dana budem taj.
U svom radu ste posvećeni zdravlju žena. A koliko su žene posvećene intimnom zdravlju?
Mislim da postoji jedna uzlazna putanja ženske brige prema intimnom zdravlju. Žene su danas svjesnije potrebe redovnih pregleda, screening testova, potrebe da preveniraju razvoj velikih problema. Većina naših dijagnoza ima poprilično uspješne načine liječenja ako se otkriju na vrijeme. Sve manje mi se dešava da mi pacijentica kaže da je posljednji put bila kod ginekologa kad je rađala prije 13 godina. Da li je na nivou na kojem bih ja htio? I ne baš. Ima prostora za još jaču kampanju osvještavanja žena, kroz medije, kroz društvene mreže. Majke mogu još i više uticati na kćerke, prijateljice i kolegice jedna na drugu, muževi bi mogli čak i više biti uporni u potsticanju supruga na pregled. Dakako, mi ginekolozi trebamo dodatno vremena uložiti u obrazlaganju značaja brige o intimnom zdravlju, pronaći moduse da dopremo do još više žena kroz različite platforme.
Radite kao ginekolog, akušer u Kantonalnoj bolnici “dr. Safet Mujić“ u Mostaru. Često trudnice imaju bojazan od toga da ne urane na porod ili zakasne. Koje je prvo vrijeme za dolazak u porodilište? Da li je to kada se osjeti prva bol ili?
Naravno da ta bojazan postoji kod žena. Viđamo je svaki dan, pa i kod žena koje recimo rađaju treći put, kod kojih imamo neku preasumpciju da se sjećaju kada je pravo vrijeme za javiti se u bolnicu. Naravno na našem timu je da im na njihovim redovnim pregledima objasnimo kad je to pravi trenutak za doći u bolnicu. Ženama se apsolutno mora približiti razlika između pripremnih i pravih kontrakcija. Materica je mišić koji će malo trenirati svoje sposobnosti prije nego krene pravi porod. Trudnice će osjetiti neregularne kontrakcije koje neće trajati dugo, koje će se ponavljati svako 30-ak minuta, pa će prestati. S vremenom se taj razmak između kontrakcija smanjuje i one bivaju sve jače. Neko najjednostavnije pravilo koje predstavim pacijenticama je „pravilo 5-1-1“. Kada vam se bolovi jave u razmacima od 5 minuta, traju oko 1 minuta i to se sve dešava barem 1 sat, to bi okvirno bilo pravo vrijeme za javiti se u bolnicu.
Koliko je važno da trudnica prati upute svog doktora i babice na porodu?
Zadatak babice i ljekara je da trudnicu provedu kroz rollercoster poroda. Mi smo tu da vas pratimo, motivišemo, okrenemo kurs kad neka loša energija ili raspoloženje nastupe, da vam u svakom momentu objasnimo u kojoj smo trenutno fazi poroda i šta je naredno što nas očekuje. Mi smo tu i da vas ohrabrimo, da vam kažemo da je s Vama i Vašom bebom sve uredu, da apsolutno niste jedini i da ste potpuno opremljeni svim alatima da prođete kroz to. Isto tako, mi smo ti koji će vam u svakom momentu objasniti sitne trikove i olakšice u izdržavanju boli, bržem i lakšem otvaranju. Naravno, apsolutno trebamo prepoznati i situacije u kojima nam ne ide kako želimo i reagovati u korist Vas i Vašeg novorođenčeta. Mi smo ljudi koji rade taj posao iz dana u dan, poznajemo posao i uvijek smo na Vašoj strani. Tako da je od apsolutnog značaja da nam vjerujete i da pratite naše upute.
Kako se bliži termin porod trudnice su sve nervoznije, posebno ako je riječ o prvom porodu. Na koji način najbolje možemo pomoći trudnici koja ima stran do poroda?
Strah od poroda je prirodan. Strah od nepoznatog je potpuno razumljiv. Pogotovo ako postoji stigma nečega izrazito teškog, neizdržljivog. Kako smanjiti strah? Tako što će se pronaći način da cijela tematika poroda postane poznata. Timovi ljekara i babica koji rade na vođenju trudnoće moraju stalno edukovati o porodu, o fazama poroda, pričati ženama o prirodnosti tog fenomena, fiziologiji i mehanizmima. Trebamo uvijek uložiti dodatne minute da stojimo pacijentici na raspolaganju da odgovorimo na sva pitanja koja ih tište, na sve dileme koje imaju. Isto tako potičem i žene da nemaju strah i stid od pitanja, ne postoje glupa pitanja i strahovi. Škole za trudnice, konferencije za trudnice su još jedan fenomenalan način za edukaciju pacijentica, njihovu psihofizičku pripremu i sveukupnu redukciju straha od nečeg nepoznatog – od poroda.
Pored toga što ste uspješan ljekar vi ste suprug i otac. Koliko posao ljekara utječe na porodični život? Kako uspijevate izbalansirati sve obaveze?
Treba vremena da porodica i ginekolog shvate da je biti ginekolog više od profesije, to je poziv. Svi se moraju naviknuti na duge sate u bolnici, na pripravnosti u kojima u sitne sate ustajete iz kreveta i ostavljate svoje najdraže, kako bi dali taj svoj sitni doprinos nekome u nevolji. Daleko od toga da je to lahko, ali kad imate veliku podršku svog mikrokosmosa, sve je daleko podnošljivije. Moj je metod jednostavan, moj je metod trud. Uložim daleko više snage nego što nekad imam. Poslije neprospavane i teške noći u dežurstvu, budem presretan kad odemo s porodicom u šetnju ili radimo neke druge kćerkici zabavne stvari zajedno. Nikad ne provodim vrijeme na kauču uz tv, znam da je slobodno vrijeme najvrjednija moneta i ne volim ga trošiti uzalud. Zna biti iscrpno, ali izrazito je nagrađujući osjećaj kada vidite osmijehe na licima svojih najmilijih.
Vaša djevojčica je nedavno napunila godinu dana. Možete li nam je malo predstaviti?
To je najzanimljivije biće koje sam ikad upoznao (uzeti u obzir da nosim naočale sa subjektivnim tonom jednog zaljubljenog tate). Izrazito energična, damarli djevojčica, nevjerovatnog šarma i enormnog dijapazona fora za privući pažnju. Već je jako stabilna na nogama i uglavnom smo potpuno iscijeđeni nakon dana trčanja za njom. Strašno voli prirodu, brati cvjetiće, dirati životinje i oponašati zvukove koje oni proizvode. Zna i pokoju riječ, ali je već apsolvirala neverbalnu komunikaciju koja joj omogućava da dobije sve što želi. Nije previše mazna, na momente vam udijeli zagrljaj i poljubac, ali vas i ostavi da dugo nakon toga uživate u njemu, jer naredni neće baš skoro doći. Uživamo gledati psihomotorni razvoj, način na koji opservira svijet oko sebe, kako imitira naše ponašanje, kako pronalazi zanimljive načine da radi zijan a da prođe neopažena. I naravno da bih ovo pitanje odgovarao satima, ali biće dovoljno…
Da li ste bili prisutni na porodu Vaše supruge? I da li predlažete očevima da isto to urade?
Da, ja sam jedan od onih koji su prisustvovali porodu svoje supruge. Sa jednom izvjesnom razlikom, porodio sam je. To je bilo nestvarno iskustvo. Enormna odgovornost i sreća u isto vrijeme. Doživjeti momenat u kojem ta mala smiješna curica plače, a da se supruga konačno riješila svih teškoća i nasmijala poslije svega je iskustvo koje me promijenilo i privatno i profesionalno. Hvala mojoj ekipi sa posla, što je dala podršku, koja je stajala iza mojih leđa da u svakom momentu uskoče ako ne budem mogao emotivno iznijeti taj porod. Apsolutno preporučujem muževima da prisustvuju porodu. Vrijednost leži u tome što toliko mnogo nekih sitnica joj možete olakšati dok je u aktivnoj fazi, dodati joj vode, pomoći joj oko kose ili spavaćice, tuširati je, izmasirati joj leđa. Podići joj moral, kada joj se doima da joj ne ide dobro. Biti joj psihološki i emotivni oslonac, poznato lice. A prednost tog iskustva je da ćete vidjeti kolika je žena u cijelom tom događaju, kakvo je to biće, koliko je jaka i koliko je spremna da podnese za Vašu porodicu, za sreću Vaše porodice.
Za kraj imate li neku poruku za sve trudnice?
Moja poruka je da uživate u trudnoći. To je jedna lijepa, fiziološka faza Vašeg života. Žena ima superherojske sposobnosti u trudnoći. Trudite se da ste što opušteniji, da znate što više o tome što vam se događa, prođite kroz adekvatan trening za porod. Nemojte se plašiti, ta trudnoća bi vam trebala unijeti samo najljepše uspomene i vrijednosti u život. Izaberite adekvatan ginekološki tim koji će voditi brigu o vašem psihofizičkom zdravlju, vjerujte im, dopustite da vas dovedu do željenog cilja.
