Igra omogućava djeci da istražuju, razvijaju vještine i otkrivaju svijet oko sebe na način koji im je prirodan.
Doris Dimitrijević, intervju
Uvod: Doris Dimitrijević je mama djevojčice i dječaka (10 i 5 godina), supruga. Po zanimanju je master učitelj. Studije je završila na Učiteljskom fakultetu u Beogradu. Rođena je na moru, u Splitu, a odrasla pored Dunava, u Beogradu, gdje je do 2019. godine živjela i radila u osnovnim školama kao učitelj na zamjeni. 2019. godine se selimo za Njemačku i počinjemo sve ispočetka. Svira amaterski gitaru, obožavam da pjevam, pišem i komponuje. U slobodno vrijeme piše i za djecu, a važne pjesme od nju su (za sada) dobile Mame i Tate. Stranicu na Instagramu „Čarobno odrastanje“ je otvorila kako bih više bila u kontaktu sa našim ljudima, mamama, koleginicama i kolegama, i kako bih dio sebe, svog stvaralaštva, iskustva i znanja dijelila sa njima. Trenutno radi u inkluzivnom vrtiću u Njemačkoj i završavam dodatno školovanje za vaspitača.
Kada ste se odlučili za poziv vaspitača?
Pozivi ponekad nas biraju. Moram priznati da mi izbor fakulteta u tom mladom uzrastu nije bio lak. Bilo je lutanja, želja i za studiranjem Medicine, Molekularne biologije, Dramskih umetnosti. Uz maminu pomoć, podršku i predlog stigosmo i do ideje o Učiteljskom fakultetu. Fakultetu koji je u najvećoj meri predstavljao sve ono što sam ja. Svestrana. Volim kreativnost, muziku, glumu, podučavanje, psihologiju, rad sa decom, a to sve mi je Učiteljski fakultet pružio.
Koje su prednosti ovog posla?
Deca! Nepresušna inspiracija. Život. Jer to oni zaista i jesu. Toliko svakodnevno učim od njih, da se ponekad zaista iznenadim, osvestim, trgnem, zapitam i u tim situacijama dosta i o sebi (na)učim. Deca često imaju šta da nam kažu i pokažu… samo kad odlučimo da ih slušamo tj. čujemo i vidimo.
Koliko je važno učenje kroz igru?
Igra je posao deteta. Dečiji proces učenja je često najefikasniji kroz igru, jer igra omogućava deci da istražuju, razvijaju veštine i otkrivaju svet oko sebe na način koji im je prirodan. Benefiti učenja kroz igru su veliki. Neki od njih su: sama igra izaziva veliku radost kod dece; učenje putem pokušaja i pogrešaka i samostalnog, aktivnog dolaska do određenog rešenja; razvoj socijalne interakcije; igrajući se deca uče i razvijaju važne veštine koje će nastaviti da koriste i unapređuju i kasnije, tokom celog života. Ne zaboravimo i važnost slobodne (neometajuće) igre i nas odraslih kao posmatrača.
Na koji način djeca najlakše uče, koje su to igre koje mogu biti vrlo zanimljive djeci?
Prilike za igru i učenje su u svakodnevnom životu svuda oko nas. Ponekad mi roditelji kažu kako ne umeju takve situacije da prepoznaju ili im „ne pada ništa na pamet“. Tada pustite dete da „vodi“, da pokaže. Roditelj aktivno posmatra, a potom se, po potrebi, i uključuje u igru. Npr. ukoliko je dete uzrasta oko 12 meseci otkrilo otvaranje i zatvaranje fioke u kuhinji, ne treba mu braniti tu aktivnost, već je prilagoditi detetu. Omogućite da otvaranje i zatvaranje te fioke bude bezbedno, da su u fioci predmeti koji ne mogu povrediti dete, a koje dete može slobodno da uzima, istražuje i sl. Ne plašite se isprobavanja. Podstičite prirodna interesovanja deteta. Posmatrajte.
Svakako su tu i igre koje su često vrlo zanimljive deci i koje takođe podržavaju njihov razvoj: različite igre koje podstiču motoričke veštine, prostorno razumevanje, kreativnost, logičko razmišljanje (slagalice, ređalice, igre konstrukcije različitim predmetima), društvene igre prilagođene uzrastu, igranje uloga (kod doktora, u prodavnici, kod frizera i sl.), igre napolju (podsticanje i razvoj motoričkih veština, fizičkog zdravlja, socijalizacije, istraživanje prirode), čitanje i igre rečima (bogaćenje vokabulara, razvoje jezičkih veština itd.), umetnost (crtanje, slikanje, izrada figura od plastelina i drugi umetnički zadaci podstiču kreativnost i pomažu u razvoju finih motoričkih veština), muzičke igre (sviranje jednostavnih instrumenata, pevanje, plesanje podstiču auditivno razumevanje, ritam i izražavanje emocija).
Kako prilagoditi učenje kroz igru uzrastu djeteta?
Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dete. Posmatra ga, prati njegov razvoj, potrebe i interesovanja. U ranom uzrastu ekrane treba svesti na minimum. Dozvoliti detetu da se kroz svakodnevnu igru razvija, uči i savladava nove veštine. Roditeljima je danas dostupna i mnogobrojna literatura koja može da pomogne, ali ponekad i zbuni. Ukoliko ste nesigurni i potrebna vam je podrška ili pomoć, kada je u pitanju razvoj deteta, ne plašite se da pitate za savet ili mišljenje nekoga iz vašeg okruženja, blisku osobu i/ili stručnu osobu. U ranom uzrastu (0-3 godine) deca najčešće istražuju svim čulima te im treba to i omogućiti. U predškolskom uzrastu (3-6 godina) deca vole kreativne igre (bojenje, crtanje, muzičke igre), igre koje podstiču motoričke veštine poput hodanja, trčanja, skakanja, hvatanja, igre brojevima i slovima, slagalice, društvene igre, igre uloga…Ne zaboraviti da se svako dete razvija individualno. Nemojte porediti vaše dete sa drugom decom.
Koliko je važan montessori pristup u učenju?
Aktivnosti u Montessori pristupu često su vezane za stvarni svet i životne veštine, što doprinosi praktičnom učenju i priprema decu za stvarni život. Ovaj pristup ističe samostalnost, slobodu izbora i razvoj prirodne radoznalosti kod dece. Deca imaju mogućnost izbora aktivnosti kroz pripremljeno okruženje. Montessori materijali su prilagođeni uzrastu i razvojnim fazama dece, a deca sa njima rade prema vlastitim interesovanjima i tempu. Kroz slobodu izbora i rad sa materijalima, deca imaju priliku razvijati samokontrolu, disciplinu i samoregulaciju. Roditelji/vaspitači prate individualne potrebe svakog deteta i pružaju podršku gde je to potrebno. Montessori pristup koristi senzorne materijale kako bi podstakao razvoj kroz sva čula. Mnogi pedagozi smatraju da Montessori pristup ima značajan doprinos u podršci celovitom razvoju deteta.
Kako roditelji mogu da kroz igru uče svoju djecu? Koju su vaši savjeti za roditelje?
Uključite se u igru sa svojim detetom. Odaberite igre i aktivnosti koje su primerene uzrastu vaše dece. Prilagodite ih tako da budu izazovne, ali i da odgovaraju njihovim sposobnostima. Pokažite detetu kako se nešto radi. Poštujte ga i ohrabrujte i ponudite što više mogućnosti za praktično, aktivno učenje. Odaberite igračke ili aktivnosti koje podržavaju razvoj motoričkih veština, kreativnosti i kognitivnih sposobnosti. Podstičite decu da što više i češće koriste svoju maštu i ideje. Integrišite učenje u svakodnevne aktivnosti. Na primer, dok kuvate, možete zajedno brojati sastojke ili razgovarati o različitim vrstama hrane, sortirati je i sl. Ovakvih primera je zaista bezbroj. Ne plašite se da budete i vi deca i da zajedno isprobavate mogućnosti za igru. Pričajte priče svojoj deci. Čitajte knjige, pripovedajte događaje ili zajedno stvarajte priče. Podstičite istraživački duh kod dece. To može uključivati posmatranje prirode, istraživanje različitih materijala. Postavljajte deci pitanja koja podstiču razmišljanje. Ohrabrujte ih i da izražavaju svoje mišljenje i ideje. Uvažavajte ih. Neka i oni vama postavljaju pitanja – na koja ćete davati odgovore. Igrajte društvene igre koje odgovaraju uzrastu vaše dece. One su odlične za podsticanje razvoja strateškog razmišljanja, rešavanja problema, socijalnih veština. Uvedite dan u nedelji kada ćete porodično igrati društvene igre. Obezbedite prostor u kojem deca mogu slobodno istraživati i igrati se bez straha od povreda. Sigurno okruženje podstiče slobodu kretanja i radoznalost.Učenje kroz igru treba da se odvija kroz pozitivnu atmosferu. Roditelji igrom doprinose razvoju svih važnih životnih veština kod dece.
Za kraj koja je Vaša poruka roditeljima?
Dragi roditelji, budite PRISUTNI(ji) u dečijim životima i odrastanju. Nemojte da ih umesto vas odgajaju druge osobe i(li) ekrani. Učite ih empatiji, razumevanju i prihvatanju različitosti. Budite oni koji ih prate, ali i puštaju da rašire svoja krila. Budite njihovo „gnezdo“ u koje, kad god požele, mogu da se vrate.