Majčino mlijeko se smatra „tečnim zlatom“ jer njegov sastav prati razvojne potrebe bebe, mikrobiološki je ispravno, idealne je temperature i uvijek je spremno.
Piše: dr. Nataša Dragutinović, specijalista pedijatrije, gastroenterolog,
Dr. Nataša Dragutinović je od 2007. Godine zaposlena na Univerzitetskoj dječijoj klinici. Od dolaska na kliniku, usavršavala se u pravcu dječije gastroenterologije, endoskopije, hepatologije i nutricije. Specijalističke akademske studije iz gastroenterologije završila 2013. godine. Kao pedijatar, od 2015. godine radi na Odjeljenju gastroenterologije Univerzitetske dječije kinike. Usavršavala se u inostranim centrima iz oblasti dječije hepatologije i transplantacije jetre (Italija, Bergamo) i kliničke nutricije (Francuska, Lion). Predsjedava asocijacijom CEPLA (Central Europian Pediatriac Liver Association) i član je Upravnog odbora Udruženja Srbije za celijakiju. Autor brojnih stručnih publikacija i predavač na mnogobrojnim stručnim skupovima iz oblasti dječije gastroenterolgije, hepatologije i nutricije.
Dojenje je višestruko značajno, kako za bebu tako i za majku. Pored toga što se dojenjem obezbjeđuje optimalna hrana i zaštita od brojnih infekcija, pruža se i nježnost, toplina, osjećaj zaštićenosti i stalna socijalna stimulacija, neophodna za normalan psihički razvoj djeteta. O značaju i prednostima dojenja za časopis Roditelj piše dr. Nataša Dragutinović, specijalista pedijatrije, gastroenterolog,
Period novorođenčeta i dojenčeta karakteriše intenzivan rast i razvoj. Kako su potrebe velike, a rezerve male, pravilna i balansirana ishrana je jedan od ključnih faktora za dobro napredovanje bebe. Istraživanja su pokazala da je nedovoljna i nepravilna ishrana u ovom delikatnom periodu imati brojne neželjene posljedice na zdravlje djeteta, kako u ranom tako i u kasnijem životu. Posljednjih pet decenija XX vijeka obilježila je ishrana dojenčadi adaptiranim mliječnim formulama. Tek početkom XXI vijeka dolazi do promjene i postepeno se vraća kulturi dojenja. Dojenje je višestruko značajno, kako za bebu tako i za majku. Pored toga što se dojenjem obezbjeđuje optimalna hrana i zaštita od brojnih infekcija, pruža se i nježnost, toplina, osjećaj zaštićenosti i stalna socijalna stimulacija, neophodna za normalan psihički razvoj djeteta. Majčino mlijeko se smatra „tečnim zlatom“ jer njegov sastav prati razvojne potrebe bebe, mikrobiološki je ispravno, idealne je temperature i uvijek je spremno.
Tako će mlijeko koje se stvara prvih dana po bebinom rođenju (kolostrum) biti bogato proteinima, imunoglobulinima i antitijelima, upravo jer je njegova najbitnija uloga da obezbijedi bebi zaštitu od infekcija. Prelazno mlijeko, koje se stvara između 4. i 14. dana, će imati veću količinu ugljenih hidrata i masti, dok će količina proteina postepeno opadati, a sa ciljem da se bebi obezbijedi energija. Krajem prvog mjeseca života, dolazi do stvaranja zrelog mlijeka, koje svojim sastavom zadovoljava sve potrebe dojenčeta. Izuzetno je važno objasniti da je na početku podoja prvo mlijeko, koje sadrži više vode i proteina a manje masti, a da je zadnje mlijeko bogatije mastima. Za pravilan razvoj, potrebno je da beba popije i prvo i zadnje mlijeko, jer će prvo mlijeko obezbjediti potrebe za proteinima, a zadnje mlijeko potrebe za energijom. Zato je važno da prilikom podoja beba prvo u potpunosti isprazni jednu dojku, pa da mu se, ukoliko je još gladno, ponudi druga dojka. Prijevremeno prekidanje podoja, ili prerano prebacivanje bebe sa jedne na drugu dojku, može biti razlog nedovoljnog napredovanja bebe.
Majčino mlijeko u svom sastavu ima vodu, proteine, ugljene hidrate, masti, vitamine, minerale i komponente imunog sistema.
Vode u majčinom mlijeku ima najviše. Zdravoj bebi koja posisa dovoljnu količinu mlijeka nije potreban dodatni unos tečnosti. Ukoliko je žedno, na primjer u ljetnjim periodima ili kada je uvedena nemliječna ishrana, dojenčetu se između obroka može ponuditi voda ili prirodni sok.
Proteini su osnovna gradivna materija i apsolutno su neophodni za normalan rast i razvoj bebe. Količina i sastav proteina u potpunosti je prilagođen radu digestivnog trakta, ali i bubrega bebe. S druge strane, obezbijedite optimalnu količinu esencijalnih aminokiselina, potrebnih za razvoj bebinog mozga.
Masti su najvažniji izvor energije za dojenče. Količina i vrsta masti u mlijeku zavisi od ishrane dojilje. Majčino mlijeko je bogato ω-3 i ω-6 masnim kiselinama, kao i drugim polinezasićenim masnim kiselinama, neophodnim za pravilan i dobar razvoj bebinog mozga. Istraživanja su pokazala da adolescenti i odrasle osobe koje su dojene, imaju viši IQ za 2 do 3 boda u odnosu na osobe koje nisu dojene. Kako se u majčinom mlijeku nalazi i lipaza, enzim koji je neophodan za apsorpciju masti, iskoristljivost masti iz majčinog mlijeka je 90 –95%, dok je iskoristljivost masti iz adaptirane mliječne formule oko 60% (značajno manje).
Glavni ugljenihidrat majčinog mleka je laktoza. Laktoza ima brojne pozitivne učinke za bebu:
olakšava apsorpciju kalcijuma
obezbjeđuje galaktopeptide, neophodne za optimalan razvoj mozga
obezbjeđuje sredinu za razvoj dobrih bakterija u bebinom crijevu, a koje su bitne za normalan razvoj bebinog imunog sistema
Količina minerala, kao i njihov odnos, proporcionalan je brzini rasta bebe. Majčino mlijeko sadrži oko 0.2% minerala, dok kravlje mlijeko sadrži 0.7%. Ova količina u kravljem mlijeku optimalna je za potrebe teleta, dok je za bebu prevelika i značajno opterećuje njene bubrege. Ukoliko se dojenče hrani kravljim mlekom koje nije modifikovano ili nije pravilno razređeno, postoji rizik da mu se ozbiljno ugrozi zdravlje.
Oligoelementi:
- Gvožđa ima malo u majčinom mlijeku. Ukoliko porodilja nije imala anemiju tokom trudnoće, rezerve u bebinom organizmu su dovoljne za prvih 6 mjeseci života. Nakon 6. mjeseca života, ukoliko beba sisa, treba započeti unos hrane bogate gvožđem (meso,žumance) ili uključiti preparate gvožđa.
- Količina fluora u majčinom mlijeku zavisi od količine fluora u vodi koju pije dojilja. Ukoliko ga dojilja ne uzima u dovoljnoj količina, treba ga dodati u ishranu dojenčeta. Fluor je važan za zaštitu zuba od karijesa.
Vitamini:
- Humano mlijeko je siromašno vitaminom D, pa je neophodno da se dojenčetu redovno daje, u vidu kapi jednom dnevno 400 IJ.
- Vitamin K, neophodan za dobro zgrušavanje krvi, može nedostajati u majčinom mlijeku. Kako bi se spriječile ozbiljne komplikacije usljed njegovog nedostatka, svakoj bebi se odmah po rođenju u porodilištu da vitamin K.
- Ostali vitamini, uključujudi i vitamin C, se nalaze u dovoljnim količinama u majčinom mlijeku, ukoliko dojilja ima pravilnu i balansiranu ishranu.
Uloga humanog mlijeka u sprečavanju brojnih infekcija je od neizrecive vrijednosti. Studije su pokazale da dojene bebe imaju značajno manji broj upala srednjeg uha, infekcija gornjih i donjih disajnih puteva i infekcija crijeva u odnosu na bebe koje nisu dojene. Iako su današnje adaptirane formule po svom nutritivnom sastavu vrlo slične sastavu humanog mlijeka, ova imunološka komponenta majčinog mlijeka je i dalje nedostižna za farmaceutsku industriju. Kako se pored živih ćelija imunog sistema, u humanom mlijeku nalazi i veliki broj proteina, enzima i antitijela, bitnih za odbranu od infekcija, stari narodi su sa pravom majčino mlijeko zvali “bijela krv”. Stvaranje i izlučivanje mlijeka je pod strogom kontrolom dva hormona: prolaktina i oksitocina. Faktori spoljašnje sredine kao što su stres, hladnoća, iscrpljenost, bol, pušenje, alkohol mogu nepovoljno uticati na proces stvaranja i otpuštanja mlijeka iz dojki. Stvaranje mlijeka u prvim danima života je oko 50 ml dnevno. Od 4. do 14. dana ta količina se postepeno povećava sa 50 ml na oko 500 ml dnevno. Do kraja prvog mjeseca dnevno se stvori oko 1000 ml mlijeka. Od izuzetne je važnosti da majke znaju ove pojedinosti, kako bi se prevazišao strah da nema dovoljno mlijeka i izbeglo nepotrebno uvođenje adaptirane formule. Kako je najbolji stimulus za proizvodnju mlijeka sisanje (odnosno nadražaj bradavice ustima i jezikom djeteta), u prvim danima života se savjetuje češće stavljanje bebe na dojku. Što djete više sisa i bolje isprazni dojku, stvori se više mlijeka. Po rođenju, i prvih nekoliko nedelja života beba se doji na zahtjev, što najčešće iznosi 10 do 12 puta dnevno. Koliko god je dojenje prirodna stvar, nekada može biti izvor velikog stresa i frustracija. Potrebno je vrijeme da se uspostavi laktacija (stvaranje mlijeka). U ovom periodu je jako bitna podrška supružnika, strpljenje, balansirana ishrana, dovoljan unos tečnosti, ali i dobra i posvećena patronažna sestra. Po uspostavljanju laktacije, podoji su uglavnom na 3 do 4 sata. U prvim danima nakon porođaja, dojka može biti nabrekla, pa je otpuštanje mlijeka iz dojke sporije. Dešava se da beba sisa i po 2 minuta, pa da se tek tada pojavi mlijeko. Ova faza se može ublažiti ukoliko se prije podoja na dojke stave tople obloge, ukoliko se dojke i bradavice nježno izmasiraju ili se ručno istisne manja količina mlijeka. Refleks otpuštanja mlijeka se najčešće normalizuje nakon nekoliko dana, pa ga u kasnijem periodu može izazvati gledanje bebe, miris bebe, ili njen plač. Najčešća briga roditelja kada beba sisa je da li je pojela dovoljno mlijeka. Za razliku od hranjenja flašicom, kod dojene bebe nemamo uvid u količinu uzetog mlijeka. Redovnim praćenjem tijelesne težine djeteta može se dobro procjeniti da li je unos hrane dovoljan. Ako je dijete zadovoljno, dobro spava, između perioda sna je živahno, ima 5–6 mokrih pelena na dan i urin je svjetao, i na nedeljnom i mjesečnom nivou dobro napreduje u tjelesnoj težini, tada dobija dovoljno hrane. Broj i izgled stolica nisu pouzdani za procjenu uhranjenosti. Dojena beba može imati stolicu nakon svakog podoja, ili po jednu stolicu nakon nekoliko dana. Pojava “zelene stolice” kod bebe koja dobro napreduje i koja je zadovljna, nije “stolica gladi”. Ona je samo posljedica nešto bržeg prolazka kroz crijeva, i kao takva nije razlog za brigu roditelja. Jedan od načina da se proceni količina posisanog mlijeka je da se beba izmjeri prije i nakon podoja. Ovaj pristup može pomoći, ali podaci nisu uvijek pouzdani. Drugi način je da se nakon podoja beba ponudi flašicom. Ukoliko je sita, beba će najčešće odbiti flašicu. Ipak, dešava se da iako je popila dovoljnu količinu mlijeka, beba popije dodatnu količinu vode ili adaptirane formule. Bitno je istaći da obje metode mogu izazvati dodatnu zabrinutost i strah majke, i obeshrabriti je za dalje dojenje, pa ne treba insistirati na njihovoj stalnoj primjeni. U prva tri mjeseca normalno je da beba napreduje nedjeljno oko 175g, odnosno 20 –30 g dnevno. Sa 6 mjeseci dojenče udvostruči, a sa 12 mjeseci utrostruči težinu sa rođenja. Ukoliko beba ne napreduje dobro, najlakše je da se uvede adaptirana mliječna fomrula, ali to i nije najbolja opcija. Prije uvođenja formule, potrebno je detaljno razmotriti da li je tehnika dojenja dobra, da li postoje neki problem kod majke (umor, uplašanost, nepravilna ishrana, način života) ili pak kod bebe. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, preporučuje se isključivo prirodna ishrana do navršenih 4, odnosno 6 mjeseci života. Od navršene 17. nedelje života treba započeti sa unosom nemliječne hrane. Dužina dojenja zavisiće i od majke i od djeteta, ali preporuka je da ona bude do 12, odnosno 24. mjeseca života djeteta. Važno je znati da dojenje ima brojne pozitivne efekte i na zdravlje dojilje, brži oporavak materice, ubrzavanje metabolizma i smanjenje depoa masnog tkiva stečenih za vrijeme trudnoće i smanjenje rizika za razvoj karcinoma dojke. Danas, broj adaptiranih mliječnih formula je veliki, dojenje predstavlja jednu od mogućih opcija. Dojenje je izbor, najbolji za Vaše potomstvo. Na taj način biće pružena hrana, ali i nježnost, toplina i zaštita koje će dati dobru osnovu za pun razvoj djetetovog fizičkog, intelektualnog, emocionalnog i socijalnog potencijala.
