Za neku je djecu odgađanje odlaska u vrtić zapravo od koristi.
Kada djeca imaju rođendan prije 1. septembra, u vrtić ih se šalje s pet godina. Za neku je djecu to odlična odluka, spremna su mentalno i emocionalnu da budu u školskom okruženju i da uče u vrtiću. Ali neka djeca nisu još dovoljno zrela da bi bila u takvom okruženju. Iz tog razloga, odgađanje slanja djeteta u vrtić i prednosti istog postaju tema razgovora.
Evo zašto kasniji početak može biti od koristi.
Djeca koja krenu ranije mogu imati veće samopoštovanje
Samopoštovanje je karakteristika koja bi već mogla biti dio djetetovog života do 5. godine. Kao takva, manja djeca mogla bi imati emocionalnu reakciju na to da li su uspješni u školi ili ne. Ako djeca primijete da razumiju ono što uče u vrtiću, veća je vjerovatnoća da će imati više samopoštovanja od djece koja misle da je koncept teško razumjeti. Ako se postavi dobar temelj za učenje dok su djeca mala, to će im biti od koristi kasnije. Kad se to desi, djeca su bolji studenti i imaju veće samopoštovanje.
Smanjuje se nivo nepažnje
Djeca koja kasnije polaze imaju bolje vještine i bolju pažnju u više navrata. Iz tog razloga, nekad je bolje sačekati godinu i onda ih poslati u vrtić. To će im pomoći i u studentskim danima. Ako im pružite još jednu godinu, mogu izgraditi vještine koncentracije, i njihov se fokus dramatično povećava. Kad se to desi, ne samo da će biti bolji u vrtiću, već će imati i temelj za obrazovanje koji je neophodan za uspjeh budućih ocjena.
Djeca bi mogla biti sigurnija
Neka su djeca prirodni ekstroverti i samim tim sigurniji od druge djece. Djeca koja se bore s komunikacijom s bilo kim van porodice mogla bi imati ‘ok’ performans u vrtiću, ali u sebi društveno patiti. Ako roditelj misli da bi dijete moglo ostati kod kuće još jednu godinu, onda ostanak ima smisla. Djeci se pruža mogućnost da budu dio drugih aktivnosti još jednu godinu, što im pomaže da se odvoje do roditelja kad dođe vrijeme za vrtić i školu.
Mogu se smanjiti nivoi hiperaktivnosti
Djeca bolje prate nastavu ako su mirna i sjede u klupi. Na isti način, ako je dijete nemirno i ima potrebu da se ustaje teško će se fokusirati na nastavu, remetit će drugu djecu i neće gotovo ništa naučiti.
Bolja emocionalna samoregulacija
Za manju djecu bi moglo biti teško da se regulišu u školskom okruženju. Čak i ako je to moguće, čini se da im je teško mirno sjediti i uraditi ono što im se kaže. Starija djeca su bolja u ovome, pogotovo u učinionici. Znači li to da manja djeca nemaju samoregulacije? Ne. To znači da dijete treba više raditi na toj vještini, zbog čega je još jedna godina kod kuće idealna za pripremu.
