Dislalija

 Dijete od tri godine bi trebalo pravilno izgovarati veći broj glasova, a postoje kronološke norme do kojih bi dijete trebalo razviti pravilnu artikulaciju. Ukoliko se pogrešna artikulacija nastavi i nakon određenih normi potrebno je početi liječenje u saradnji sa stručnjacima

 

piše: dipl. defektolog – logoped Irma Nuhić

 

Organski poremećaji su oni uzrokovani anomalijom u građi govornih organa, a funkcionalni poremećaji su oni kod kojih je građa organa urednog razvoja, ali se artikulatori krivo upotrebljavaju i dolazi do poremećaja funkcije

 

Pregled anatomske strukture i pokretljivosti artikulacijskog aparata je od krucijalne važnosti za stvaranje pravilnog izgovora, stoga roditeljima savjetujemo da što ranije uključe vježbice za  artikulacijsku dinamiku      

 

Liječenje dislalije provodi se odstranjenjem uzroka poremećaja govora ako je to moguće

 

Dislalija (dyslalia) je naziv za poremećaj izgovora. Označava nepreciznu ili pogrešnu artikulaciju (izgovor glasova), a može se očitovati kao izostavljanje nekog glasa (omissio), njegova zamjena nekim drugim glasom (supstitutio), iskrivljen izgovor određenih glasova (distorsio) te dodavanje glasova nekim riječima ili skupina glasova (additio). Smatra se kako razvoj govora traje čak do 9. godine, kada se govor definitivno automatizira. Međutim, već bi dijete od tri godine trebalo pravilno izgovarati veći broj glasova. Postoje kronološke norme do kojih dijete treba razviti pravilnu artikulaciju. Ako pogrešna artikulacija traje i nakon određenih normi, što se dijagnosticira u suradnji sa specijalistom otorinolaringologom za područje fonijatrije, potrebno je početi liječenje.

Uzroci artikulacijskih poremećaja

 

Svi uzroci artikulacijskih poremećaja dijele se na organske i funkcionalne. Organski poremećaji su oni uzrokovani anomalijom u građi govornih organa, a funkcionalni poremećaji su oni kod kojih je građa organa urednog razvoja, ali se artikulatori krivo upotrebljavaju i dolazi do poremećaja funkcije. Organski uzroci su rascjepi, nazalnost, odstupanje u građi artikulatora, gubici sluha. Ostali uzroci su nespretnost artikulatora, loš fonematski sluh, loš govorni uzor, infantilni govor, zapuštenost, roditeljski perfekcionizam, bilingvizam, zaostajanje u intelektualnom razvoju i dr.

Vrste poremećaja izgovora
Najučestaliji artikulacijski poremećaji su:

Sigmatizam se u našem sustavu odnosi na neispravan izgovor glasova s, z, c; š, ž, č, ; ć, đ. Glasovi iz skupine sigmatizma mogu biti zamijenjeni i drugim glasovima. Najčešće su zamjene sa glasovima t i d. Zamjene za t i d vezane su za mlađu djecu i rijetke su poslije treće godine.
Rotacizam se odnosi samo na poremećen izgovor glasa r.
Lambdacizam obuhvaća neispravan izgovor glasova l i lj.
Kapacizam i gamacizam su nazivi za poremećaje glasova k i g. Ova dva glasa samo u iznimnim situacijama bivaju izostavljena i tada se najčešće radi o poremećaju organskog podrijetla. Najčešće su ti glasovi supstituirani/zamijenjeni s glasovima t i d. Poremećen izgovor glasova k i g ne bi se smio tolerirati poslije treće godine.
Tetacizam i deltacizam nazivi su za poremećen izgovor glasova t i d. Riječ je o prvim glasovima i iznimno su rijetko poremećeni. Omisija se javlja samo uz teška organska oštećenje.
Tetizam se odnosi na poremećaj izgovora kada veći broj suglasnika prelazi u t, odnosno d. Naime, dijete i ovdje poštuje zvučnost i bezvučnost. Tetizam je karakterističan za zaostali razvoj govora.
Etacizam je naziv za poremećaj samoglasnika e, koji je ujedno i jedini samoglasnik koji može biti poremećen u sklopu tzv. funkcionalnih dislalija. Etacizam upućuje na moguća blaga oštećenja središnjeg živčanog sustava koja se manifestiraju u govoru.

Stupnjevi poremećaja izgovora
Postoje tri oblika neispravnog izgovora glasova:
Omisija – izostavljanje glasova u riječi (npr. slatko-satko, mačka-maka…) što je normalno za djecu do 3 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati.
Supstitucija – zamjena glasova drugim glasom (npr. Luka-Juka, riba-wiba…) što je normalno za djecu do 4 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati
Distorzija – iskrivljeni izgovor nekog glasa.

 

Elementi logopedskog ispitivanja

 

  1. Uzimanje anamnestičkih podataka
  2. Spontani razgovor s djetetom u svrhu određivanja općeg stanja govora (ekspresije i razumijevanja)
  3. Ispitivanje kvalitete izgovora
  4. Ispitivanje fonematskog sluha i fonematske percepcije
  5. Ispitivanje govornog disanja i glasa
  6. Ispitivanje razvijenosti rječnika i gramatike
  7. Ispitivanje fine motorike
  8. Postavljanje diferencijalne dijagnoze

Pregled anatomske strukture i pokretljivosti artikulacijskog aparata je od krucijalne važnosti za stvaranje pravilnog izgovora, stoga roditeljima savjetujemo da što ranije uključe vježbice za  artikulacijsku dinamiku (npr. obliži usnice, pokušaj dodirnuti jezikom nos, bradu, cokći jezikom, osmjehni se i pokaži zube…). Značajna pomoć za jačanje mišićne strukture govornih organa je električna četkica kojom se vrši stimulacija unutrašnjih i vanjskih govornih organa (obrazi, nepce, jezik…).

Liječenje

Liječenje dislalije provodi se odstranjenjem uzroka poremećaja govora ako je to moguće (npr. kirurška korekcija rascjepa nepca, čeljusti, usnica). Ako se uzrok ne može odstraniti ili nije poznat, liječenje se sastoji prvenstveno od govornih vježbi.

616090f85e2f1b20026fa3575228653funiqueidsprechenlernen