Da li zaista znamo šta je dječija igra?

Igranje nije samo zadovoljstvo koje se pruža djeci nego je to način da djeca uče i  vježbaju nova ponašanja. Djeca stvaraju svoja značenja u igri. Igra je sama po sebi dovoljna i cjelovita.

 

U igri djeca spontano i kreativno istražuju svoju okolinu, glume ono što misle i preuzimaju uloge i razmišljanja drugih. Svakodnevna dječija igra bazira se na unutrašnjoj motivaciji i slobodna je bez nametnutih pravila. Djeca stvaraju svoja značenja u igri. Igra je sama po sebi dovoljna i cjelovita. Motivacija za igru proizilazi iz samog zadovoljstva koje se osjeća u samom procesu igranja. Igranje nije samo zadovoljstvo koje se pruža djeci nego je to način da djeca uče i  vježbaju nova ponašanja. Vaspitno-obrazovni programi nalaze da je igra način učenja kognitivnih, komunikativnih, socijalnih i motornih vještina kao i vještina prilagođavanja. Porodica i nastavnici smatraju da je igra konstruktivan način da se djeca nečim zanimaju i nađu drugove u školi. Igra ima praktičnu svrhu za ljude koji se brinu o njima. Oni koriste igru da bi uspostavili saradnju i interakcijske odnose sa djecom u dnevnim rutinama, da bi upravljali ponašanjem i naučili ih ponašanju.

Djeca sa posebnim potrebama zaostaju u razvoju vještina igranjem i potrebna im je podrška za razvijanjem ponašanja za igru, koja su slična ponašanjima djece njihovog uzrasta. Priroda oštećenja uskraćuje mogućnost učestvovanja u određenoj vrsti igara zto partneri u igri moraju biti kreativni u pronalaženju načina da ih uključe u igru. Razvoj vještina igranja može biti od posebnog značaja za mladu djecu sa posebnim potrebama zato što igra podstiče i odražava socijalne odnose kako sa članovima porodice tako i sa vršnjacima i može da doprinese jedinstvenim načinima inkluzije, Iz ovoga proizilazi da je igra funkcionalno ponašanje koje doprinosi kvalitetu života kako kod djeteta tako i kod porodice. Djeca prva iskustva igre stiču u porodici na taj način da su djeci prvi drugari u igru njihovi roditelji.

Kad nastavnici i vaspitači shvate kako se djeca igraju kod kuće i u sredini u kojoj odrastaju imaju više prilike da omoguće djeci sa kojom rade igranje istih igara i na taj način razvijanje i održavanje igrovnih sposobnosti. isto tako kad roditelji shvate kako se djeca igraju u školi mogu kod kuće podržavati ista igraona ponašanja. Roditelji i nastavnici mogu razmjenjivati informacije sa nastavnicima o dječijoj igri i na taj način zajedno definisati ciljeve i strategije dječije igre.

 

Više na: www.rijekazivota.com

 

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave