Povećanje zabrinutosti, manjak komunikacije, manjak povjerenja i imamo manjak cjepnog obuhvata.
Dr.mr.sc. Borko Rajič rođen je 1. augusta 1982. u Stocu. U rodnom je gradu pohađao osnovnu školu, a srednju medicinsku završio je u Mostaru gdje je na Medicinskom fakultetu diplomirao, magistrirao i specijalizirao pedijatriju. Stručno se usavršavao u Zavodu za molekularnu medicinu i biotehnologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci, KB-u Split, zagrebačkoj Općoj bolnici Sveti Duh te KBC-u Zagreb, Dječjoj klinici Rebro, gdje je obavio dio pedijatrijske specijalizacije.
Dr. Borko Rajič, specijalista je pedijatrije i pripada generaciji mladih ljekara koji rade na Klinici za dječje bolesti KB-a Mosta. Za doktora Rajiča mnogo roditelji imaju samo riječi hvale. To je bio između ostalog jedan od razloga našeg razgovora sa doktorom. U nastavku pročitajte ovaj zanimljivi razgovor gdje smo posebno razgovarali o značaju imunizacije.
Zbog čega se neki roditelji danas odlučuju da ne vakcinišu djecu?
Pa roditelji su zabrinuti, pad je povjerenja u sve pa tako i u liječnike i posljedično cjepiva. Kada ste zabrinuti i nečega se bojite treba vam netko kome vjerujete, ali svi nemaju tu osobu u svom pedijatru. Pedijatri su nekada zbog opterećenosti i teški za komunikaciju, a to doprinosi nepovjerenju. Uglavnom povećanje zabrinutosti, manjak komunikacije, manjak povjerenja i imamo manjak cjepnog obuhvata.
Kakva je situacija kada je u pitanju procijepljenost u Mostaru gdje vi radite?
Pa situacija u cijeloj BiH je slična, imam osjećaj da su ruralna područja bolja, a da u gradovima, obzirom na veći broj stanovništva, veće opterećenje sustava i manju mogućnost komunikacije pedijatra roditelj stanje lošije. Što je bolja komunikacija, što pedijatri imaju više posla i što se bolje prati stanje procijepljenosti i obuhvat je bolji.
Spomenuli smo veliki kašalj koji su simptomi velikog kašlja?
Pa simptomi su kašalj, koji se javlja u napadima (rafalima), najčešće bez temperature, koji traje čak i do dva tjedna. Od opasnijih simptoma imamo leukocitozu, koja može biti do razine hiperleukocitarnog simptoma te eventualne napade. Uglavnom to je bolest koja je obično blaga, ali može biti i jako komplicirana, srećom u malom postotku.
Naspram toga, koje su moguće posljedice velikog kašlja?
Pa najteže posljedice mogu biti strašne, mi smo imali dvoje djece koje su ostali sa trajnim neurološkim deficitima (jedno čak nepokretno) kao posljedicu hripavca iznimne leukocitoze i posljedičnih ugrušaka te ishemije. Uglavnom obzirom na to da laku prevenciju, mogućnost takvih komplikacija izgleda još kompliciranija.
Trebaju li se i kako pedijatri više angažirati u promociji važnosti vakcinacije i sigurnosti i efikasnosti vakcina?
Naravno da trebaju. Ja shvaćam roditelje, oni su zabrinuti, ali posao pedijatra je da ih razuvjeri. Ne možete nekoga uvjeriti u nešto ako i sami imate sumnje. A sumnje postoje zbog manjka znanja. Dakle dobro educiran pedijatar koji zna vrlo lako će uliti povjerenje roditeljima i riješiti sve probleme.
Šta konkretno poručujete roditeljima o važnosti redovne imunizacije djece?
Imunizacija je važna, komplikacije imunizacije su gotovo neznatne, a dobrobit je višestruka. Ja uvijek kažem procijepljenost u Švedskoj, Danskoj i Japanu je 95%, procijepljenost u Albaniji, Africi je niska, pitanje je gdje želite biti? Šta savjetujete roditeljima čija djeca nisu vakcinisana ili su nepotpuno vakcinisana zbog panedemije COVID – 19: kako da nadoknade propuštene vakcine, odnosno, doze? Savjetujem im da se jave u najbliži cjepni centar gdje će im dati plan za “catch up ” vakcinaciju i to je to.
