Ako nakon godinu dana redovnih, nezaštićenih polnih odnosa ne dolazi do začeća vrijeme je da se obrate ljekaru.
Biljana Zjakić je rođena 1968. godine u Bosanskoj Krupi. Nakon 31 god. boravka u Češkoj, vratila se u Sarajevo. Trenutno je na poziciji IVF koordinatora i menadžera za saradnju i razvoj u Pronatal grupaciji i spada u žene sa bogatim iskustvom na ovom polju.
Biljana Zjakić je žena sa bogatim iskustvom na polju IVF-a Problematika vezana za nemogućnost dobijanja vlastitog potomstva joj je, zbog ličnih iskustava sa sretnim završetkom, veoma bliska i sa velikom ljubavlju obavlja poslove vezane za pomoć parovima i liječenje neplodnosti kao takve. Upravo zbog sve češćih problema sa začećem, razgovarali smo sa Biljanom o njenom putu za potomstvom. U nastavku pročitajte savjete koje je Biljana poručila svim čitateljima koji se suočavaju sa problemom neplodnosti.
U posljednje vrijeme svjedoci smo porasta broja parova koji se bore s neplodnošću. Kakva su Vaša saznanja? Da li su statistike poražavajuće?
Broj parova koji se bore sa neplodnošću je kontinuirano u porastu. Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije jedna od šest odraslih osoba u svijetu se tokom života suoči sa problemom neplodnosti. Ovaj podatak ukazuje na to da je situacija po ovom pitanju prilično ozbiljna.
Koji su najčešći uzroci neplodnosti? Da li je jedan od uzročnika odlaganje trudnoće?
U klinikama se rade analize hormona da bi se mogli utvrditi hormonski disbalansi ukoliko postoje, zatim određene laboratorijske pretrage radi utvrđivanja metaboličkih poremećaja. Jedan od uzroka neplodnosti kod žena je i neprohodnost jajovoda, a naši ljekari rade i ove analize. Što se tiče muške neplodnosti osnovna pretraga je spermiogram. Ukoliko su kod para uredni svi nakazi a ne dolazi do trudnoće u 10 % slučajeva je uzrok nepoznatog porijekla i ovim parovima pružamo psihološku podršku. Kao jedan od ključnih faktora koji doprinose problemu neplodnosti je odlaganje trudnoće. Razlozi odlaganja materinstva mogu biti socijalnog, ekonomskog ili zdravstvenog karaktera. Savremeni način života i egzistenciijalna pitanja sa kojima se suočavaju parovi svakako doprinose odlaganju roditeljstva ali ne treba gubiti iz vida da cijena ove odluke može biti previsoka, posebno za žene. Zahvaljujući metodama reproduktivne medicine poznate kao „social freezing“ žene danas, kao i muškarci, mogu da sačuvaju svoj reproduktivni materijal (jajne ćelije i spermu) te ga koriste tek kada se za to stvore određeni uvjeti – da imaju odgovarajućeg partnera, ekonomsku stabilnost ili su, nakon onkološkog (iz)liječenja, psihički i fizički spremni za roditeljstvo. Važno je istaći da reproduktivna sposobnost žena opada nakon 35. godine života, zato bih Vašim čitateljicama preporučila da ne odlažu trudnoću ako za to zaista nemaju vrlo ozbiljne zdravstvene razloge.
Je li problem češći kod muškaraca ili žena?
Na našim prostorima se malo govori o muškoj neplodnosti. Postoji uvriježeno mišljenje da obično žene imaju problem sa začećem, kako zbog nedovoljne informisanosti tako i zbog balkanskih stereotipa. Veliki broj muškaraca stavlja znak jednakosti između potencije i plodnosti što je potpuno pogrešno, pa u prvoj fazi često i odbija pregled. Ali statistika je i po ovom pitanju neumoljiva. Problem je podjednako prisutan kod oba pola – kod 40% žena i isto toliko muškarca. Ostalih 20% parova ima neotkrivene uzroke steriliteta.
Kada bi se parovi koji pokušavaju dobiti dijete, a to im ne uspijeva, trebali zabrinuti i potražiti stručnu pomoć?
Zaista je izuzetno važno da parovi na vrijeme sagledaju svoju situaciju. Ako nakon godinu dana redovnih, nezaštićenih polnih odnosa ne dolazi do začeća vrijeme je da se obrate ljekaru, u najboljem slučaju specijalisti reproduktivne medicine. Uzrok neplodnosti se uglavnom otkriva vrlo jednostavnim pregledima, često se i liječi jednostavnijim metodama. Ako ne dolazi do začeća i ako se par obrati ljekaru specijalisti, to ne znači da će nužno morati na vantjelesnu oplodnju. Određeni zdravstveni problemi se mogu riješiti uz pomoć odgovarajuće terapije. Imam običaj da kažem parovima da ne slušaju savjete – kao što su „Mladi ste, ima vremena“, “ Zašto žurite, biće djece!“. Slušajući nestručne savjete neki parovi ostanu bez potomstva zato što ne krenu na vrijeme sa procesom liječenja ili vantjelesne oplodnje.
I sami ste prošli postupak IVF-a uspješno. Možete li podijeliti svoje iskustvo sa našim čitateljima?
Moja borba da se ostvarim kao majka je trajala 8 godina. Malo mi je neprijatno kada priznam da se ne sjećam broja spontanih pobačaja do 12 TT, jer su ožiljke na mojoj duši i srcu ostavili prijevremeni porodi nezrelih ili mrtvih beba. Moju zadnju trudnoću sa sretnim krajem sam doslovno preležala 5 mjeseci na ginekološkom odjelu bolnice u Češkoj jer je moj ginekolog bio siguran da će doći do prijevremenog poroda. Tokom tih 5 mjeseci boravka u bolnici uglavnom sam bila smirena, spremna da podnesem sve i uradim sve samo da konačno uspijem. Zadnjih 40 dana me nisu puštali ni u toalet, nisam uopšte smjela ustajati iz kreveta. Imala sam u nekim danima krizu zbog misli da mi nije suđeno da budem majka, beznadje, strah…Čudna je bila i moja molitva iz tog vremena: „Dragi Bože, ako opet rodim prije vremena, neka to bude radni dan!“ Bilo je prije vremena ali je bio i radni dan. Ponedjeljak. U rađaoni je bilo kao u košnici. Ginekolozi, neonatolozi, sestre, babice. Inkubator je bio spreman. Ali ja se najviše sjećam njenog plača i riječi ljekara: „Dobro je, curica je, ružičasta je!“ Moj mirisni paketić od 1500 gr. sada ima 27 godina, završila je medicinu i na specijalizaciji je ginekologije. Zamislite! Ma život je čudo!
Dakle, iskustva sa IVF nemam u smislu da sam se morala podvrgnuti vantjelesnoj oplodnji, ali indirektna iskustva imam sa stotinama pacijenata kojima sam u sklopu svog zaposlenja koordinirala IVF, bila uz njih kao prevodilac, kao karika izmedju njih i ljekara. Želim da naglasim da pacijente, prije svega, iskreno razumijem i zbog toga sam spremna da im pružim svu neophodnu podršku u njihovoj borbi ili tokom IVF postupka.
Koliko je ovaj postupak isrcpljujući za roditelje?
To je zaista individualno ali za većinu žena postupak je iscrpljujući u pravom smislu te riječi. Psihološka podrška parovima je neophodna, a naše klinike pacijentima omogućavaju da koriste usluge psihologa koji je dio IVF tima. Zbog toga, kao i mnogih drugih faktora, izbor klinike za liječenje neplodnosti je od izuzetnog značaja za pacijente. Najznačajniji cilj je rođenje zdravog djeteta, a uspjeh u velikoj mjeri zavisi i od povjerenja između pacijenata i ljekara.
Da li imate saznanja koliko se u BiH godišnje izvrši IVF postupaka?
Iako u BiH radi i posluje veliki broj klinika samo dvije klinike redovno izvještavaju ESHRE o broju IVF postupaka (Evropsko udruženje za ljudsku reprodukciju i embriologiju), a to su naša banjalučka klinika i Zavod iz Tuzle. Ostale klinike, nažalost, to ne rade. Državni registar o obavljenim procedurama u Bosni i Hercegovini ne postoji, pa je u suštini nemoguće dobiti tačan podatak. Naravno da to nije dobro.
Kakvo je stanje u zemljama regiona kada je u pitanju IVF postupak? Da li se otišlo korak dalje u odnosu na BIH? Koliko država participira u ovim iznimno skupim postupcima?
S obzirom da naša grupacija ima svoje centre u regionu, situacija nam je dobro poznata. Za sada je najpovoljnija situacija u Srbiji koja je načinila iskorak u odnosu na ostale zemlje zato što je zakonski omogućila VTO sa doniranim polnim ćelijama. Ograničavajuća starosna dob za žene je povećana na 45 godina, a Fond zdravstvenog osiguranja finansira neograničen broj postupaka. Situacija u Hrvatskoj je takođe bolja nego u BiH zato što pacijentima, pod određenim uvjetima, Fond zdravstvenog osiguranja pokriva troškove VTO u inostranstvu. Mi nažalost kaskamo za svojim susjedima. U FBiH pravo na liječenje na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja imaju žene do navršene 42. godine i to tri pokušaja intrauterine inseminacije i pet pokušaja vantjelesne oplodnje, uz obavezu da dva pokušaja budu u prirodnom ciklusu. U nekim slučajevima i iz opravdanih zdravstvenih razloga mogu dobiti saglasnost i žene nakon navršene 42. godine, u skladu sa konkretnim smjernicama zakona. U entitetu RS Fond zdravstvenog osiguranja snosi troškove za tri IVF postupka. Zanimljivo je da neke opštine izdvajaju sredstva iz budžeta za finansiranje IVF postupaka i to je za svaku pohvalu jer IVF uključuje i skupe procedure koje parovi često nisu u mogućnosti da sami finansiraju, posebno ako se odluče za veći broj postupaka.
Da li se u BIH dovoljno govori o ovom problemu?
Iskreno, u BiH se o ovoj temi još uvijek nedovoljno govori, iako postoji sve više pojedinaca koji otvoreno pričaju o problemima neplodnosti kroz prizmu vlastitog iskustva. To ohrabrujuće djeluje na parove koji se susreću sa istim problemom i pomaže im da shvate na koji način treba da pristupe procesu liječenja i šta ih čeka na tom putu. Treba imati u vidu da donosioci odluka, odnosno vladajuće političke partije u našem slučaju, najčešće pod pritiskom javnosti mijenjaju zakonske odluke u korist građana. Zbog toga je poželjno da postoji kritična masa ljudi koji su spremni da javno govore o problemu neplodnosti, pa ako hoćete i problemu nataliteta u Bosni i Hercegovini, kao i da mediji izvještavaju o ovom pitanju. U tom kontekstu hvala Vam što ste prepoznali značaj ove teme za naše društvo. Natalitet u BiH je u drastičnom padu, a moj utisak je da mladi ljudi i dalje odlaze iz BiH u potrazi za boljom perspektivom. Dakle, gubimo na oba fronta – nizak natalitet, a mladi odlaze. Pa, šta je smisao i čemu uopšte težimo mi kao društvo? Zašto dozvoljavamo da nam zdrave žene – buduće majke, pate u tišini svog doma jer nemaju finansijske mogućnosti da prevaziđu svoj problem sa otežanim začećem? To nije samo njihov problem već i problem cijelog društva u BiH.
Za kraj da li imate neki savjet za roditelje koji imaju probleme sa potomstvom?
Najvažnije je da ne odugovlače sa liječenjem, da ne odlažu prvi odlazak specijalisti. Ako bilo kome treba neki savjet ili podrška, tu sam. Imala sam neopisivu sreću da, nakon svih mojih privatnih brodoloma, uplovim u mirnu luku i počnem da radim posao koji ne doživljavam kao obavezu već svoju misiju, što me dodatno motiviše. I da, ono najvažnije: Nema odustajanja! Sve dok to objektivne okolnosti dozvoljavaju, od te sreće se ne smije odustati !!!
