Autizam je neurobiološki razvojni poremećaj koji se javlja u ranom djetinjstvu, obično prije treće godine života. Iako se simptomi autizma i njihova ozbiljnost razlikuju, svi oblici utječu na djetetovu sposobnost komunikacije i interakcije s drugima.
Prema vremenu nastajanja, autizam možemo podijeliti na primarni isekundarni. Primarni se obično manifestira unutar prvih mjeseci života, dok se sekundarni obično primjećuje oko druge godine života.
Autizmu najsličniji poremećaj jeAspergerov sindrom, ujedno i jedan od nekoliko poremećaja autističnog spektra. Djeca koja pate od Aspergerovog sindroma imaju normalnu ili iznadprosječnu inteligenciju, ali im nedostaje vještina neverbalne komunikacije, fizički su nespretna i ne pokazuju empatiju. Istraživanja podupiru činjenicu da je Aspergerov sindrom rezultat genetske osnove. Poremećaj nema poseban način liječenja.
Broj djece s dijagnozom autizma je u stalnom porastu. Definicija autizmase znatno proširila, tako da danas autizmom često nazivamo i stanja koja ranije nisu bila dijagnosticirana kao autizam.
Krajem osamdesetih i početkom devedesetih, autizam je napokon došao pod povećalo javnosti i politike te su se u Americi i svijetu počeli donositi zakoni kojima se omogućava financiranje sredstava za pomoć u školovanju i životu djeci s dijagnosticiranim autizmom.
Premda su obrasci ponašanja autistične djece istraživani bezbroj puta, vrlo malo toga se može zaključiti o svijetu u kojem oni žive. Stoga, slobodno možemo reći da je autizam jedno veliko prostranstvo neznanja, unatoč brojnim istraživanjima koja su ipak urodila plodom kada je jedna grana u pitanju, a to je – terapija.
Iako ne postoji lijek za autizam, intenzivno, vrlo rano liječenje može napraviti veliku razliku u kvaliteti života mnoge djece s ovim poremećajem.
