Arleta Ćehić: Jako sam sretna kada mi roditelj čestita na uspješnim rezultatima

Najbolja preporuka za balet su dječii ljekari i ortopedi koji mi šalju djecu kako bih im ispravila razne deformacije kičme, ravna stopala itd.

Arleta Ćehić je multidisciplinarna umjetnica koja se decenijama uspješno bavi baletskom pedagogijom, koreografijom, kostimografijom, skulpturom, plesom flamenca, režijom, fotografijom i videominijaturama. Po vokaciji je prof. baletske pedagogije i prof. likovnih umjetnosti – akademska skulptorka . Idejni je tvorac udruženja Let.ba čiji je cilj promocija svih vrsta umjetnosti i umjetnička je direktorica privatne baletske škole Balet Mostar Arabesque, koja postiže svjetske rezultate na prestižnim takmičenjima. Rodjena je 1963 godine u Boru ( SR Srbija) i sa 7 godina pohađala je časove baleta kod nastavnika Borivoja Subotića (Beograd, bal.škola „Lujo Davičo“) i njegove koleginice i prijateljice primabalerine Jovanke Bjegojević.

Od 1991 do 2000. godine živjela je u Hamburhu- SR Njemačka i usavršavala svoje znanje iz domena baleta, likovne umjetnosti i flamenka. Godine 2006 u Mostaru je osnovala privatnu baletsku školu „Balet Mostar Arabesque“, koja bilježi izvanredne rezultate, te je to i jedan od povoda  za naš razgovor sa ovom istaknutom pedagoginjom i višestranom umjetnicom.

Kako ste se odlučili na bavljenje baletom?

 Moj životni put je od malena opredijeljen baš time što sam odrasla u Boru, a da toga dugo nisam bila svjesna. Tata Hrvat iz Kozarske Dubice, mama Srpkinja iz Bijeljine su dobili posao u tom multinacionalnom, multikonfesionalnom, multikulturalnom i jos po mnogo čemu specifičnom rudarskom gradu, koji pulsira 24 sata. Svako ko dodje u Bor, vidno se preplaši svakodnevnim podrhtavanjem tla ( miniranje i priprema terena za sljedecu smjenu rudara) i veoma glasnim  sirenama koje najavljuju  tri radne smjene. S druge strane,  zbog multikulturalnosti,  materijalnog bogatstva grada i velike političke volje za ulaganjem u kulturu i umjetnost 70-ih i 80-ih godina proslog vijeka, svako ko je živio u Boru, bio je u tom smislu privilegovan. Sem dostupnog osnovnog muzičkog i baletskog obrazovanja, teatar i film su bili veoma prisutni. Nije postojala ni jedna nova predstava Ateljea 212, koja ubrzo nije odigrana u Boru, a legendarnog Zorana Radmilovića smo svi doživljavali kao prvog komšiju. Kultnog Radovana III smo znali napamet, a u privatnim razgovorima smo se služili citatima iz raznih teatarskih predstava i to nam je svima bilo normalno. Odrastala sam u kući bez televizora do svoje 15-te godine ( hvala mama!), ali pored bioskopa Zvezda, gdje sam ciljano tri dana unaprijed znala koji ću film, po preporuci filmskih kritičara, pogledati. Sale za vježbanje baleta, ritmičke gimnastike, modernog plesa i folklora su bile tu da popune ostatak vremena poslije škole. Slikanje, crtanje i modeliranje različitih materijala su bili stalno oko mene  prisutni. Mislim da je spoj tih uslova odrastanja odredio moju kasniju multidisciplinarnost i sveobuhvatniji pogled na njih. Ja se zapravo ne bavim baletom, već se balet svih ovih decenija bavi mnome. Moja jedina odluka je uvijek bila da zadovoljim svoju glad za umjetnošću uopšte, a onda sam se na nekim granama od njih i zadržala.

 

 Kako se postaje umjetnikom/com baleta i šta je ono sto biste istakli kao najveću prednost baleta?

Svaka umjetnost vam nudi osnovnu azbuku koju morate savladati da bi ste uopšte sklapali određene rečanice tog vokabulara. Po završenom školovanju bilo koje zvanično priznate umjetnosti ( sam pojam je doživio devalvaciju u zadnje vrijeme, pa je sve umjetnost i svako umjetnik), vi samo imate kredibilitet da ste u zadatom roku sakupili izvjesna znanja i vještine, predviđena određenim programom. Međutim, njeno esencijalno razumijevanje dolazi kasnije, i shodno davanju sebe, življenju i disanju istog, vi taj status sami osvajate.To se neizbježno vidi u vašim rezultatima rada, koji su sublimacija pređenog puta i neminovno isijavaju iz vas.Često dodjemo do one famozne rečenice: „Ili jesi, ili nisi.“ U baletu je to možda najosjetljivije pitanje, jer imamo mlade ljude ( balet se zasniva na mladim, zdravim i psihički izdržljivim mladim ljudima ), koji cijeli svoj mladi život posvete i podrede baletu, a ipak u prezentaciji i filozofckom konceptu nedostaje ono odlučujuće da bi smo dobili savršenu interpretaciju. Smatram da se na tome, spoju fizičkih, mentalnih i duhovnih  sposobnosti treba raditi od malih nogu i da nikada nije prerano, jer sa kompletnim raščlanjivanjem unutrašnjih vektora sila i postavkom tijela en dehors, to isto trebamo raditi i na mentalnom planu, pošto baletska umjetnost itekako daje prostor za pitanja i odgovore u ontološkom i metafizičkom području koja su potrebna i plesačima i publici..

Balet je čudesna teatarska umjetnost: iako su elementi na početku uzimani iz folklorne tradicije srednjevjekovne groteske (maskarade), svojom evolucijom preko melodramatičnih baleta, a pogotovo osnivanjem Kraljevske akademije plesa, etablirao je svoj epitet „klasičan“ u smislu sinonima za vrhunski domet, za  preuzimanje tema i oblika klasične umjetnosti iz antike, i najzad, uključivanje obilježja uravnoteženosti i uzdržanosti koja su zajednička i antičkoj i renesansnoj umjetnosti.

Balet ima korpus kapaciteta da vas cijelog uzme, i da vas u izmjenjenom unutrašnjem i spoljašnjem obliku, opet vrati.

Sem bavljenja baletskom umjetnošću, bili ste dosta uspješni i sa plesom flamenka: 1999 ste u Hamburgu plesali sa Manolom Marinom, izvrsnim flamenko plesačem, koji je široj publici poznat po koreografskim rješenjima za otvaranje Olimpijskih igara u Barseloni 1992. Na Ceremoniji otvaranja Starog mosta 2004 u Mostaru ste plesali Carminu buranu na flamenko način, a Vaše su učeice stizale i do Finalnih svjetskih takmičenja (Španija i Portugal) ovog karakternog plesa. Koje su sličnosti / razlike baletske i flamenko umjetnosti?

U globalnom smislu balet je aristokratski ples koji se opire gravitaciji Zemljine teže i komunicira sa elementom Vazduh. Kao njegov antipod stoji isto tako ponositi i uzvišeni  flamenko, koji je nastao kao vrisak potlačenih i koji komunicira sa elementom Zemlja. Muzičke podloge su im oprečno različite, priprema tijela kao instrumenta za izražavanje najdubljih emocija je takođe različita, ali krajnji rezultat je veoma sličan – i umjetniku i publici pruža jedan vid katarze. Za razliku od baleta, koji zahtijeva mlado i besprijekorno  tijelo, flamenko mogu plesati svi uzrasti, sa tendencijom da, što si stariji, to više isijavaš zrelost unutrašnjih sokova života. Tako imamo fascinantne umjetnike kojima je 60 i više godina, čiji izgled i tjelesna težina nisu bitini, jer se, izazvana pjesmom i muzikom, duša bori da preživi i nadživi sve pojavno i prolazno. Podjednako su teške i beskrajno interesantne.

Vi ste umjetnička direktorica Balet Mostar Arabesque. Šta Vas je motivisalo za pokretanje škole?

Prije 17 godina sam u M:C: Pavarotti počela sa davanjem časova iz klasičnog baleta i flamenka. I jedno i drugo je bilo veoma egzotično za Mostar  i bila sam prezadovoljna odazivom djece za baletom i omladine za flamenkom..Ubrzo sam uvidjela ogromnu potražnju za klasičnim baletom, te osnovala Balet Mostar Arabesque (BMA) sa nekoliko odjeljenja djece različitog uzrasta koja su educirana u domenu klasičnog baleta, savremenog i karakternog plesa. Vremenom se sam način moga pristupa mijenjao i zadnjih nekoliko godina smo prisutni ne samo na regionalnim, već i na evropskim i svjetskim takmičenjima. Udruženje gradjana  Let.ba čiji je cilj promocija svih vrsta umjetnosti, umnogome pomaže razvoju i opstanku baleta, na čemu sam posebno zahvalna. BMA posjeduje značajan fundus kvalitetnih kostima, što rasterećuje roditelje i čini balet još pristupačnijim.

Koliko balet utječe na lijepo oblikovanje tijela kod djece?

Oblikovanje tijela baletskim vokabularom se dešava na nekoliko nivoa: svaka vježba, ako se pravilno radi, doprinosi razvoju određenih dijelova tijela, koji se na taj način osvješćuju en dehor postavkom ( na kojoj se zasniva balet), koordinacijom,  elastičnošću i snagom . Vježbe se rade uz klasičnu muziku, tako da tijelo biva dodatno oplemenjeno, ali je to i izazov, jer se u određenom vremenskom okviru na zadati takt, treba egzaktno uraditi od profesora data vježba, ne samo ritmički, već i po svom karakteru. I upravo to razumijavanje šta i kako radimo, čini klasični balet komplikovanim, ali i nezamjenljivo lijepim. Najbolja preporuka za balet su dječiji ljekari i ortopedi koji mi šalju djecu kako bih im ispravila razne deformacije kičme, ravna stopala itd. Osjećam se sretnom i ispunjenom kada mi roditelj čestita na uspješnim rezultatima povodom toga.

Volite li svoj posao?

Da. I pedagoški i stvaralački. Kroz pedagogiju dobijam satisfakciju kada uočim da sam određeno dijete probudila, ispravila i osvjestila u baletskom smislu. Najteže mi je raditi sa najmlađom djecom (od 4 godine pa naviše), jer je tu najveća borba za osvajanjem fokusa i neophodne discipline. Međutim, to je odlična priprema za kasniji balet i od nje ne odustajem. U tim grupama sam „propozorica“ ( Elin) i „prekoforica“  (Kiara) , što je nemjerljivo sa bilo čime. Savršeno je tačno da nije znanje Znanje imati, već je znanje Znanje dati. U tom smislu mi je drago kada roditelji primjete da imam angažman i strpljenje za svačiji individualni proces usvajanja. Sa starijima mi je nešto lakše, jer komuniciramo na razini kako iskoristiti unutrašnju snagu već usvojenog pokreta i njegovu logiku, te kako bolje razumjeti svoje tijelo .

U stvaralačkom, koreografskom smislu takođe imam prostor i naravno da mi inponira kada neko van granica BiH primjeti da su mi koreografije dobro strukturirane, logične i autentične.

Balerine iz Vaše škole učestvuju i donose medalje sa svjetskih takmičenja. Možete li nam navesti koja su to takmičenja?

 Balet je teatarska umjetnost i svu svoju raskoš doživljava upravo u teatru. Međutim, ako želimo zadržati balet, moramo se prilagoditi i naći neku sredinu.Sva djeca su željna takmičenja, diploma i medalja, a još kad u svojoj okolini imaju prijateljice koje samo hodaju po festivalima kojih ima na pretek i gdje su svi skoro prva mjesta, onda dolazi do ozbiljnog problema kako zadržati dijete na „dosadnom“ baletu. Stoga sam prije nekoliko godina počela voditi djecu po određenim takmičenjima. Uvijek mi je najvažnije ko sudi, jer upravo sudije određuju i kredibilitet samog takmičenja. U tom smislu smo u julu prošle godine u Finalu International Dance Talent Competition Italy 2022 osvojili nevjerovatno Prvo mjesto duo Contemporary (Lana Kožul i Nika Banović) i prestižno treče mjesto u kategoriji Ensemble Contemporary . Veoma sam ponosna ovim rezultatom, najprije što dolazi od respektabilnog svjetskog žirija sa dignitetom koji daje armaturu kompletnom takmičenju. Ako imamo na umu da smo stale rame uz rame sa djecom i omladinom koja svakodnevno imaju časove i ogromnu podršku države iz koje dolaze, onda je naš uspjeh frapantan. I na kraju, znači mi da su moje autorske koreografije od ovakvog žirija prepoznate i najvišom ocjenom vrednovane. Na finalnom takmičenju Dance World Cup 2021. u Telfordu, Engleska, naše najmlađe balerinice ( do 9 godina) su  u kategoriji Balet Ensemble osvojile fantastično treće mjesto. Ova finalna takmičenja traju po nekoliko dana i okupljaju preko 1.000 takmičara sa svih kontinenata.

U domenu likovne umjetnosti –skulpture, takođe ste prilično aktivni. U prošloj godini ste izlagali u Saturation point Gallery u  Londonu, te u Cultural Space Instituto Cervantes, Sao Paolo u Brazilu. Gdje ste još izlagali svoje radove i šta Vas privlači u domenu skulpture?

Moja bojazan je uvijek prisutna da balet ili flamenko ne preuzmu primat nad skulpturom, pa se trudim da taj moj trougao ostane jednakostraničan. Izlagara sam na prestižnom Salon Realites Nouveles u Parizu (2017,2018,2019) u Grenoblu (2021), Americi (New Haven i Sacramento 2017 i 2018 ), Holandiji (2013 i 2017), Njemačkoj (2013), Poljskoj (2021) i BiH. Interesuje me geometrijski apstraktni minimalizam u svojim čistim oblicima i formama. Od materijala me fascinira staro željezo sa svojom bojom i teksturom, kamen i drvo. Trudim se da dramaturgija i kontekst mojih skulptura ima ispravnu tonalnost, koja određuje njihovu skladnost u polariziranju prostora.

Da li ste zadovoljni životom u Mostaru?

 Da, volim  Mostar. Kroz posao poznajem dosta ljudi iz svih dijelova grada i njegove okoline i tu duboko tematiziranu podijeljenost lično ne osječam. Možda zbog toga što su BMA koncerti „Naša djeca plešu klasični balet“ od samog početka koncipirani tako da ih i bukvalno počinjem: „Sa svih strana Mostara – istok, zapad, sjever, jug- doletjele su nam Bijele i Crne labudice da skupa na jednoj bini plešemo, dijelimo i umnožavamo ljubav. “Volim našu kuću u kojoj imam dovoljno prostora za sve moje umjetnosti.

 Čega se plašite?

 Ljudske gluposti, neznanja…

Šta Vas raduje?

Kreativnost, optimizam, moć znanja.

Neostvarena želja?

 Svješću ovo pitanje na domen baleta: moja misija od samog početka stvaranja BMA je demokratizacija baleta i njegovo približavanje što većem broju djece. Mostar zaslužuje da političke strukture imaju drugačiji odnos prema baletskoj umjetnosti u smislu puno većeg materijalnog podržavanja, jer naša djeca to zacijelo zaslužuju.

Za kraj da li imate neku poruku za roditelje koji bi željeli da upišu svoju djecu u školu baleta?

Naravno! Postoji ona izreka: Nisam dovoljno bogata, da bih mogla kupovati jeftine stvari“. Materijalna i vremenska investicija dovođenja svog djeteta na klasični balet je već u samoj ideji ogromni dobitak!

 

POVEZANI ČLANCI

Zadnje objave