Anita Marisavljević Pajić: Jako je važno da djeca jedu kuhanu hranu od prvog dana

Zbog ubrzanog tempa života razumijem i roditelje koji ne mogu svakodnevno da kuhaju.

Anita Marisavljević Pajić rođena je 1988. godine. Živi u Beogradu. Završila je srednju ugostiteljsku školu, smjer kulinarski tehničar. Također je završila fakultet za Odnose s javnošću i menadžment. 

Anita Marisavljević Pajić spojila je svoje dvije velike ljubavi kulinarstvo i odnose s javnošću te redovno na svojim društvenim mrežama dijeli fotografije ukusnih jela spremljenih s mnogo ljubavi. Anita posljednjih 10 godina radi kao dadilja. Ona je majka četverogodišnjem dječaka Vukana. Sa Anitom smo razgovarali o ishrani i zdravom spravljanju obroka. U nastavku vam donosimo intervju.

Anita vi ste majka dječaka Vukana. Možete li nam ga malo predstaviti?

Vukan je jedan jako aktivan i radoznao dječak. On također ide u vrtić, i jako voli svoje drugare i da se druži sa njima. Trenutno su mi od igračaka zanimljive Nindža Kornjače, super junaci, ali definitivno najviše voli da provodi vrijeme napolju, ili sa mnom dok obavljam kućne poslove. 

Na društvenim mrežama ste poznati kao neko ko redovno dijeli recepte ukusnih jela. Kada se javila ljubav prema kuhanju?

Ljubav prema kuhanju se javila u djetinjstvu, provodeći vreme u kuhinji sa mojom mamom, zatim se pošle proširila u srednjoj školi, a sada uživam u pripremi hrane najviše za svoju porodicu i prijatelje.

Koliko je važno da djeca jedu kuhanu hranu?

Po meni je jako važno da djeca jedu kuhanu hranu od prvog dana. Vukan je od prvog obroka jeo samo kuhano, zato sada nemamo problem sa hranom, sve voli da jede.  Ali nažalost, zbog ubrzanog tempa života razumijem i roditelje koji možda nemaju vremena za svakodnevno kuhanje. 

Šta Vaša porodica najviše voli da im spremate?

Pa to su definitivno slana jela, ali ništa manje ne zaostaju ni slatkiši. Od slanih su to sve varijacije krompira i mesa, tortilje i palačinke na razne načine. A od slatkiša definitivno čokoladni slatkiši.

Prema Vašem mišljenju kakvi obroci treba da budu za djecu?

Moje lično mišljenje je da obroci za djecu treba da budu raznoliki, da djeci treba dati sve da probaju, u određenim količinama, i bez prevelikog forsiranja.

Je li važno uključiti djecu u spremanje obroka?

Naravno, djeci je uvijek zanimljivo da provode vreme u kuhinji, pomažući roditeljima. Iz ličnog iskustva, tijesto se pokazalo kao nešto sa čime djeca uživaju da se igraju i eksperimentišu. 

Možete li sa našim čitateljima podijeliti neke zanimljive recepte?

Evo par recepata koji su u našoj porodici među omiljenima. 

Potaž od bundeve 

300-400 gr rendana ili sječena bundeva

3 šargarepe

2 krompira

2 luka

3 čehna bijelog luka

100ml pavlake za kuhanje

so, biber

Bundevu, isjeckanu šargarepu i luk, i krompir, stavite u lonac sa 1,5 litara vode i lagano skuhajte. Kuhajte 20-25 minuta, samo toliko da vam se krompir skuha.  Kada je povrće skukano, ocijedi se pola vode iz šerpe u kojoj je ostalo kuhano povrće. Uzmete štapni mikser i propasirate povrće da dobijete gustu masu. Dodajete po potrebi vodu od kuhanog povrća, koju ste prethodno izdvojili, da dobijete željenu gustinu. Možete po želji dodati komade krutona ili komadiće začinjenog dvopeka, ili kockice sira u potaž od bundeve, da bi dobili punije jelo i cijeli obrok. 

Kolač sa višnjama 

3 jaja 

5 kašika šećera

5 kašika brašna 

1 šolja ulja

1 prašak za pecivo

200g višanja

Priprema: 

Jaja umutiti pjenasto, zatim dodati šećer. Mutiti još par minuta, zatim dodati brašno, prasak za pecivo i ulje. Sve lijepo umutiti da nema grudica. Kalup obložiti papirom za pečenje, sipati umućenu smjesu. Po vrhu poredati očišćenje višnje. Ne morate ih vi “gurati” u patišpanj, same će upasti tokom pečenja.  U zagrijanoj rerni na 200 stepeni ubaciti kolač, ostaviti da se peče 10 -ak minuta, a zatim ga prekriti vlažnim papirom za pečenje i ostaviti još 20ak minuta da se ispeče. Kada se ohladi, posuti šećerom u prahu i uživati.

Za kraj da li imate neku poruku za naše čitateljke?

Poruka za sve čitatelje je da uživate sa djecom, nekada im dozvolite i neke nestašluke, uključite djecu u pripremu obroka i samo osluškujte svoje srce i osjećaj, ipak niko od Vas ne zna bolje sta je dobro za Vaše dijete.