Slobodnog vremena za mene je sve manje ali trudim se provesti ga sa suprugom i sinom, sa obitelji, u prirodi ili kući.
Dr. Ana Damjanović je specijalista ginekologije i porodništva. Radi u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru. Iza Ane je 10 godina staža u zdravstvu. Manji dio je provela u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a veći dio na Klinici za ginekologiju i porodništvo. Završava postdiplomski studij Biomedicina i zdravstvo, od nedavno je postala asistentica na Katedri za ginekologiju i porodništvo pri Medicinskom fakultetu u Mostaru. Posebno je aktivna u sudjelovanju na brojnim znanstveno-istraživačkim skupovima i simpozijima. Kako nam je istakla trudi se uskladiti svoj privatni i poslovni život, biti prisutna i u jednom i u drugom. Majka je jednog dječaka koji je nedavno proslavio prvi rođendan. Sa Anom smo razgovarali o pozivu ginekologa, važnosti ginekoloških pregleda kao i usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza jedne mame ljekara. U nastavku donosimo naš razgovor.
Za početak nam recite kada ste se odlučili za poziv ljekara tj. za poziv specijaliste ginekologije?
Za poziv liječnice odlučila sam se tek u srednjoj školi. Nije to bilo nešto što sam sanjala od djetinjstva. Čak što više, polagala sam prijemni i na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu i na Medicinskom u Mostaru. Na kraju sam se ipak odlučila za medicinu i nikad nisam požalila. A da želim biti ginekolog, to sam znala odmah na početku studija. Vidjeti prvi porođaj za mene je bilo nevjerojatno iskustvo prožeto emocijama. Vidjela sam te lijepe strane poziva i nikad nisam površno o tome razmišljala. Sudjelovanje u rađanju novog života je neprocjenjivo.
Pacijentice imaju samo riječi hvala za Vas i Vaš rad i profesionalnost. Na koji način sve to postižete?
Hvala na lijepim riječima i iskreno se nadam da je tako. Svakodnevno ulažem puno truda u rad i komunikaciju. Raditi s ljudima je uvijek izazovno. Posebno u ovako osjetljivom području, što na perinatologiji, što na ginekologiji. Pacijenticama nije lako ni ispričati sve što ih muči, a još teže im pada sami pregled. Ogoljene su tijelom i dušom. Zato smatram da je jako bitan pristup ginekologa, ako je on neprimjeren, nerijetko pacijentica doživljava traumu i stvara averziju. Nije lako biti toliko profesionalan da budete shvaćeni kao autoritet, a i toliko pristupačan da pacijentica osjeti empatiju. Ali vjerujem da se trud uvijek prepozna i cijeni.
Naš časopis čitaju trudnice, mame, ali i mlade žene koje planiraju trudnoću. Kada partneri planiraju trudnoću koje preglede je neophodno napraviti tj. na koji način treba pripremiti svoj organizam za trudnoću?
To je dobro pitanje jer se zaista tijelo za trudnoću priprema ranije. U aktualnom ciklusu ovulira jajna stanica koja je regrutirana prije 2-3 mjeseca. Njezina kvaliteta ovisi između ostalog i o životnim navikama u tom razdoblju i onom koje mu prethodi. Tako da bih pažnju skrenula na važnost životnih navika, budući da partneri mogu direktno utjecati na njih – balansirana prehrana, uredan BMI, prestanak pušenja i konzumacije alkohola i sl. Sa ginekološke strane, svakoj ženi preporučujem da prije trudnoće napravi pregled i PAPA test, te uvede aktivnu folnu kiselinu. Ukoliko nakon godinu dana nezaštićenih odnosa nije došlo do začeća započinje se obrada. Kod žena starijih od 35 godina ne čekamo dulje od 6 mjeseci.
Kako bi ste opisali proces trudnoće i porođaja? Koji su najvažniji aspekti koje trudnice trebaju razumjeti?
Trudnoća je u pravom smislu riječi – drugo stanje. Sve je normalno, fiziološki, nije bolest, nije patologija, jednostavno je drugačije. I to potpuno drugačije. Trudnice se mijenjaju i psihički i fizički i pripremaju svjesno i nesvjesno za porođaj i majčinstvo. Prije toga treba razviti svijest o tome da sve što radimo i prije i tijekom trudnoće može se odraziti na zdravlje našeg djeteta. Ali bez pritiska. Ponašajte se normalno, uobičajeno, sa malo većom dozom opreza i brigom za sebe. Bitno je slušati svoje tijelo i naravno – ginekologa.
Danas se jedan broj trudnica odlučuje na carski rez. Šta može biti indikacija da se radi carski rez?
Carski rez je operacija kao i svaka druga, zato bi bilo dobro da indikaciju za njega postavlja liječnik, a ne da se radi na zahtjev pacijentice. Koliko god se činilo lakše, zapravo nije. Puno je teže i kratkoročno i dugoročno. Rodilja osjeća bolove barem 10 dana nakon zahvata, a pri tome su bolovi manji problem od drugih mogućih. Uspostava dojenja, zlatni sat, mikrobiom novorođenčeta, fizička snaga i pokretljivost, manje komplikacija i lakši oporavak su neprocjenjive prednosti vaginalnog porođaja. Naravno, srećom da postoji mogućnost carskog reza za manji broj slučajeva kad je porođaj prirodnim putem otežan i kompliciran. Carski rez bi bilo opravdano napraviti u slučaju zastoja porođaja, disproporcije djeteta i porođajnog kanala, abrupcije posteljice, eklampsije, nakon nekih operacija u abdomenu, pri poprečnom položaju djeteta, pri stavu zatkom kod prvorodilja itd.
Nakon poroda vrlo su važni redovni ginekološki pregledi. Kada porodilja treba da dođe na pregled nakon poroda i kada je sljedeći naredni pregled?
Ako je sve prošlo dobro kontrolni pregled se planira za 4-6 tjedana. Naravno, ukoliko se pojave neki simptomi koji bi upućivali na postpartalne komplikacije treba se javiti ranije. Neki od simptoma i znakova bi bili – bol, crvenilo, gnoj, iscjedak sa primjesama i neugodnim mirisom, obilno krvarenje, ugrušci, bol i crvenilo dojki uz visoku temperaturu. Nakon porođaja važno je uraditi PAPA test ukoliko on nije rađen neposredno prije ili početkom trudnoće. Sljedeći pregledi se rade uobičajeno – jednom godišnje, a u slučaju potrebe i češće.
Koji su ključni savjeti koje biste dali ženama u vezi sa očuvanjem reproduktivnog zdravlja?
Ključan savjet za očuvanje reproduktivnog zdravlja za mene bi bio rad na prevenciji, odnosno prevencija. Godišnji pregled i PAPA test su nešto što bi svaka žena iz poštovanja prema sebi i svom zdravlju trebala napraviti. Osim toga mislim da bi bilo dobro djelovati i puno ranije, npr. organizirati seksualni odgoj za srednjoškolce i uvesti cjepivo za HPV u redovni kalendar cijepljenja. Time bi si zasigurno osigurali bolju budućnost.
I sami ste majka, možete li nam reći na koji način uspijevate uskladiti svoje obaveze one privatne sa onim poslovnim?
Da, majka sam, još uvijek svježa i još učim to usklađivanje. Nedavno sam se vratila na posao, nije lako ali bitna je dobra potpora i organizacija. Kad kažem potpora prvenstveno mislim na svoju majku koja mi oduvijek olakšava život pa tako i sada ali i na svog supruga koji je velika podrška. Oboma im velika hvala. Majčinstvo mi je najveći izazov do sada ali i najljepše iskustvo koje proživljavam.
Koliko je važna uloga partnera u održavanju dobre harmonije i da žena-majka-poslovna žena uspije da uskladi sve svoje obaveze?
Mislim da se bez podrške partnera ne bi bilo moguće ostvariti kao majka – poslovna žena ili bi barem bilo još više teško. Na moju sreću ili nesreću, moj suprug je pedijatar. S jedne strane razumije odgovornost koju naš posao nosi, težinu dežurstava i potrebu za odmorom. S druge strane i sam ima jako puno obaveza pa smo zapravo jedno drugom podrška. A da bi oboje sve to uspijevali imamo obitelji koje uskaču i preuzimaju ulogu dadilje. Nekad i kućne spremačice (smijeh).
Za kraj imate li neku poruku za naše čitatelje?
Nastavite brinuti o svom zdravlju, sjetite se da nikome nije ugodan ginekološki pregled ali ga činimo iz odgovornosti prema sebi i svojim najmilijima. Mnoge dijagnoze možemo spriječiti.