Kako bi logoped mogao odrediti tačnu dijagnozu, potrebni su mu nalazi i drugih stručnjaka kao što su neurolog, otorinolaringolog, psiholog i slično, a precizno postavljena dijagnoza je neophodna kako bismo odredili ispravan terapijski pristup.
Intervju: Almila Peco, magistrica logopedije
Amila Peco je magistrica logopedije. Preddiplomski i diplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Nakon završetka studija radila je kao pripravnik logoped u Centru za djecu i omladinu s posebnim potrebama ‘’Los Rosales’’ nakon čega je položila i stručni ispit. Nakon pripravničkog staža stekla je bogato radno iskustvo u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju „Vladimir Nazor“ gdje je radila s djecom predškolske i osnovnoškolske dobi s različitim komunikacijskim i jezičko-govornim teškoćama. Pružila joj se prilika za rad u Mobilnom stručnom timu za pružanje podrške inkluzivnom obrazovanju i to u Subtimu za srednje škole Kantona Sarajevo, u matičnoj Elektrotehničkoj školi za energetiku. Nakon toga je u Osnovnoj školi ’Stari Ilijaš’’ dodatno obogatila stečena znanja i iskustva. Trenutno radi u Međunarodnoj osnovnoj školi Mostar.
Živimo u vremenu u kojem djeca, pa čak i one najranije dobi, provode ogromnu količinu vremena pred ekranima, što jako loše utiče na razvoj njihove komunikacije, jezika i govora s obzirom na to da su prve godine života ključne u tom razvoju. Koliko sve to djeluje na razvoj govora kod djece razgovarali smo sa magisticom logopedije Amilom Peco. U nastavku vam donosimo intervju.
Za početak, recite nam ko je Amila privatno, a ko poslovno?
Privatno sam osoba koja jako voli čitati, putovati, boraviti u prirodi, upoznavati nove ljude i družiti se. U poslu sam veliki perfekcionist. Sve što radim mora biti detaljno i temeljito. Imam sreću da radim ono što istinski volim pa vjerovatno zbog toga toliko uživam i imam motivaciju, ali i inspiraciju za nove poslovne ideje. Ipak, moja najveća motivacija su ostvareni rezultati i uspješno završene logopedske terapije. Mislim da ovo zapravo i nije pravi posao već životni poziv. Ponosni izraz lica djeteta i zadovoljni osmijeh roditelja nemaju cijenu.
Kada se rodila ljubav prema logopediji?
Za ovaj životni poziv odlučila sam se još u srednjoj školi. Naime, nakon što blizak član moje porodice zbog svog zdravstvenog stanja više nije mogao govoriti, odlučila sam upisati Studij logopedije kako bih mu pomogla da ponovo govori. Ne samo njemu, nego i svim ostalim osobama koje imaju jezičko-govorne poteškoće. Ovaj posao sam vremenom istinski zavoljela i svakim danom me sve više nadahnjuje i čini sretnom.
Kako je tekao Vaš put obrazovanja?
Nakon završene Gimnazije Mostar upisala sam preddiplomski Studij logopedije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, nakon kojeg sam završila i diplomski Studij i stekla zvanje magistrice logopedije. Još na samom početku Studija počela sam prisustvovati brojnim konferencijama, seminarima, edukacijama. Na kraju diplomskog Studija bila sam i aktivan učesnik na naučno-stručnim simpozijima. Naime, u sklopu izrade svog diplomskog rada, istražila sam kako su pandemija COVID-a 19 i epidemiološke mjere utjecale na osobe koje mucaju a obzirom da takvog istraživanja još nije bilo nigdje u svijetu, pobuđen je interes javnosti i akademske zajednice, pa sam istraživanje predstavila na različitim simpozijima, kao i TV stanicama. Tako da sam vrlo rano, pored kliničkog, zavoljela i naučni rad.
Nakon obrazovanja, recite nam gdje ste sve radili i kakva su Vam bila iskustva?
Još za vrijeme studentskih dana kroz volonterski rad u Centru za djecu i omladinu ”Los Rosales” u Mostaru počela sam sticati prva praktična znanja i iskustva pored prakse na fakultetu. Nakon završenog pripravničkog staža i položenog stručnog ispita, te završetka diplomskog Studija i sticanja diplome magistrice logopedije, imala sam čast dobiti prvi posao u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju ”Vladimir Nazor” u Sarajevu gdje sam stekla zaista neprocjenjivo znanje i iskustvo. Zatim mi se pružila prilika za rad u Mobilnom stručnom timu za pružanje podrške inkluzivnom obrazovanju KS (Subtimu za srednje škole) gdje sam bila jedini logoped za sve srednje škole kantona Sarajevo. Tu sam osim dodatnih znanja u struci, stekla i dobre organizacijske i društvene vještine i kompetencije. Naime, kao logoped ispred MST-a sarađivala sam s čak 15 škola, ogromnim brojem profesora, asistenata, roditelja, ministarstvom, učestvovala u izradi i evaluaciji individualno prilagođenih, te individualiziranih edukacijskih programa itd. Iako je to je bio najizazovniji period u mom dosadašnjem radu zbog opsežnosti i dinamike posla, naučila sam zaista puno o inkluzivnom obrazovanju i stekla jedno bogato radno iskustvo. Nakon toga sam radila i u osnovnoj školi ”Stari Ilijaš”, a danas radim u rodnom Mostaru u Međunarodnoj osnovnoj školi.
Danas djeca sve češće imaju problema sa razvojem govora. Kada je pravo vrijeme za prvu posjetu logopedu?
Ukoliko se uoči bilo kakvo kašnjenje u urednom komunikacijskom, jezičkom, govornom razvoju najvažnije je reagovati odmah i potražiti pomoć logopeda. Nikada nije prerano za javljanje logopedu. Možda je dijete potrebno samo malo potaknuti i ono će ubrzo stići vršnjake, a možda je problem ozbiljniji i tada ste na pravom mjestu u pravo vrijeme. Logopedu se može obratiti i onda kada je roditelj samo nesiguran i želi provjeriti da li je s razvojem njegovog djeteta sve u redu. Prevencija je uvijek dobra opcija. U svakom slučaju, ključno je obratiti se stručnjaku na vrijeme. Logoped je stručna osoba koja će utvrditi da li zaista ima razloga za zabrinutost i adekvatnom terapijom odgovoriti potrebama svakog djeteta.
Koji su to problemi u govoru na koje ste vi naišli?
U dosadašnjem radu susretala sam se s različitim komunikacijskim, jezičkim i govornim teškoćama, od artikulacijskih poremećaja, mucanja, razvojnog jezičkog poremećaja, specifičnih teškoća učenja (disleksija, disgrafija, diskalkulija), dječje govorne apraksije do poremećaja iz spektra autizma, socijalno-pragmatičkog poremećaja, selektivnog mutizma itd. Obzirom da sam radila s velikim brojem djece svih uzrasta imala sam priliku susresti se s velikim brojem različitih teškoća. Moram naglasiti da se u zadnje vrijeme sve više susrećem s ekranizmom ili tzv. ”digitalnim autizmom” gdje dijete zapravo zbog pretjerane izloženosti ekranima u ranoj dobi kad je mozak najosjetljiviji na pozitivne i negativne uticaje kasni u jezičko-govornom razvoju iako je genetski imao sve preduvjete za uredan razvoj.
Kada ustanovite neki problem u govoru kod djeteta na koji način kreće terapija?
Nakon što se uzmu anamenstički podaci i obavi detaljna dijagnostika, odrede se kratkoročni i dugoročni ciljevi i napravi plan terapije u saradnji s roditeljem. Za svaki logopedski tretman se pravi posebna priprema i izrađuju materijali prilagođeni svakom djetetu u skladu s postavljenim ciljevima. Važno je naglasiti kako ti ciljevi moraju biti jasno definisani i moraju se redovno evaluirati.
Kada logoped prepozna da postoji neki drugi problem u razvoju govora, a da nije nužno vezan sa govornim aparatom, gdje se upućuje dijete?
Logopedskoj terapiji prethodi detaljna dijagnostika. Kako bi logoped mogao odrediti tačnu dijagnozu, potrebni su mu nalazi i drugih stručnjaka kao što su neurolog, otorinolaringolog, psiholog itd. a precizno postavljena dijagnoza je neophodna kako bismo odredili ispravan terapijski pristup.
Koliko su računari, tableti i telefoni utjecali na razvoj govora kod mališana?
Nažalost, kao što sam prethodno istakla, u svom radu se sve više susrećem s djecom s teškoćama u komunikaciji, jeziku i govoru upravo zbog ekrana i statistike su zaista zabrinjavajuće. Živimo u vremenu u kojem djeca, pa čak i one najranije dobi, provode ogromnu količinu vremena pred ekranima, što jako loše utiče na razvoj njihove komunikacije, jezika i govora obzirom da su prve godine života ključne u tom razvoju. U tim ključnim momentima važno je da dijete bude izloženo poticajnoj okolini koja će ostvarivati komunikaciju s njim i poticati ga da ulazi u interakcije. Dječji mozak je tad osjetljiviji na pozitivne, ali i na negativne uticaje više nego što će biti ikada u životu. Ekrani (tv, mobiteli itd.) mogu stati na put tom razvoju upravo zato što ne uključuju igru i vrijednu interakciju s roditeljima i drugim osobama koja potiče učenje i uredan razvoj. U prvim kontaktima s ekranom, dijete pokušava uspostaviti komunikaciju sa sadržajem u njemu ali to što je na ekranu mu ne daje nikakvu povratnu informaciju i odgovor na pokušaj komunikacije i dijete se tad počinje zatvarati u sebe. Dijete uz ekran ne nauči komunicirati, pa se onda i njegov mozak uvježba za isključivanje pa često imamo slučaj da djeca pretjerano izložena ekranima ne gledaju i ne doživljavaju drugu djecu i osobe, povlače se u sebe, što se naziva i tzv. ”digitalnim autizmom”. Mozak se usklađuje sa sadržajem kojem je izložen. Ako ga stavite ispred ekrana, uvježbavat će se u svojim isključivanjima, pa se onda dijete bez ikakvih neuroloških oštećenja ne razvija u skladu s dobi. Ja često govorim o ovoj temi i uvijek spomenem metaforu s kućom kako bih slikovito dočarala ono o čemu pričam. Naime, ako imate materijal za kuću, ona se neće sama izgraditi. Taj materijal može propasti. Tako je i sa zdravim ćelijama u mozgu, one su tek materijal koji se može iskoristiti za uredan razvoj ali nisu dovoljne same od sebe, mogu propasti i nužan je podražaj iz okoline. Novija istraživanja su čak pokazala da pretjerano gledanje ekrana mijenja strukturu dječjeg mozga na negativan način. Rezultati su pokazali da što je duže dijete izloženo ekranima promjene u mozgu su dublje. Zbog svega navedenog bih apelovala na roditelje da potpuno sklone ekrane u prvim godinama djetetovog života i stvore jednu poticajnu okolinu tako što će izlagati djecu jeziku, pričati u svakodnevnim životnim situacijama kao što su npr. hranjenje i oblačenje, igrati se s njima, pjevati im, čitati itd. Okolina treba reagovati na svaku djetetovu poruku, bila ona poslana s određenom namjerom ili ne. Tako ostvarujemo komunikaciju s djetetom i potičemo ga da ulazi u interakcije. Naravno, u ranoj dobi, taj govor treba biti jasniji, više visine glasa, sporiji, s dužim stankama. Treba koristiti kraće i jednostavnije riječi, usmjerene na ovdje i sada.
Na osnovu Vašeg iskustva koliko dobro govore djeca predškolskog uzrasta?
Kroz svoj rad susretala sam se s većim brojem djece predškolskog uzrasta s poremećajima izgovora (upravo ono s čim se logopedsko zanimanje najčešće povezuje) kao što je npr. neispravan izgovor glasa ”r”, zatim različitim poremećajma jezika, ali ono što me posebno iznenadilo je ogroman broj djece s nerazvijenim predvještinama čitanja i pisanja koje su neophodne za školu. Mnoga djeca ne mogu prepoznati rimu, proizvesti je, rastaviti riječ na slogove, prepoznati prvi i zadnji glas u riječi itd. Zato je veoma važno pjevati djeci, udarati ritam, čitati im i čitati zajedno s njima (da dijete zajedno s roditeljem pokazuje prstom na naslov i prati tekst, okreće stranice, imenuje slike), igrati igrice kao što su prepoznavanje rime, traženje riječi koje počinju na isti glas itd.
Koliko su roditelji bitni u tom procesu tj. da li treba da vježbaju govor sa djecom kod kuće?
Roditelji su veoma bitni. Samo uz obostrani rad mogu se postići željeni rezultati. Naime, dijete kod logopeda bude jednom, dva ili tri puta sedmično, a s roditeljem provodi ostatak vremena, pa je pored samog tretmana veoma važno savjetovati i osnažiti roditelje da sve ono što mi tih dva, tri puta sedmično radimo tokom tretmana, oni provode kroz kuće u svakodnevnim životnim situacijama.
Danas radite u Mostaru. Kako roditelji mogu doći do Vas ukoliko im je potrebna pomoć logopeda?
Roditelji me, ukoliko im je potreban bilo kakav savjet vezano za komunikacijski, jezički i govorni razvoj djeteta, mogu kontaktirati na broj telefona: 061 956 309 ili putem moje web stranice, te instagram profila: logoped.mostar
Za kraj da li imate neku poruku za Roditelj?
Moja poruka roditeljima je da što više vremena provode sa svojom djecom. Pričajte im, pjevajte, igrajte se s njima. Izlažite ih jeziku i govoru. Čitajte im priče i slikovnice. Stvarajte poticajnu okolinu za uredan komunikacijski, jezički i govorni razvoj. Ukoliko uočite bilo kakvu zabrinutost, obratite se stručnjaku na vrijeme. Na kraju želim izraziti i iskreno zadovoljstvo zbog činjenice da postoji ovakav časopis koji iz broja u broj donosi mnogo korisnih savjeta roditeljima. Čestitke na ideji i velika zahvalnost u moje, ali i ime roditelja kojima je, sasvim sigurno, svaki savjet dobrodošao.
