Izazovi roditeljstva su svaki dan, iz faze u fazu, ali to je period koji se ne vraća i treba ga iskoristiti na najbolji mogući način.
Amila Lačević Ćoralić je rođena 1982. u Sarajevu gdje nakon osnovne škole pohađa I gimnaziju a potom i Odsjek Žurnalistika na Fakultetu političkih nauka. Od 14. godine pa narednih 12 totalno je zaljubljena u radio i provodi ih na RSG radiju gdje ima sreću proći kroz sve faze radijskog novinarstva i voditeljskog posla, učiti od najboljih, steći ogromno iskustvo i neka životna prijateljstva a od 2008. radi na poziciji portparola u Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija.
Biti mama dječaku od dvije godine je putovanje ispunjeno radosti, otkrića i bezgranične ljubavi. U ovom životnom poglavlju, svaki dan donosi nove avanture i prilike za rast, kako za vašeg malog dječaka tako i za vas kao majku. Biti mama dječaku od dvije godine znači biti svjedokom njegove radoznalosti i brzog razvoja.
Amila u dvije rečenice je…
Ventil i zabavu pronalazim na instagramu družeći se sa mnoštvom predivnih žena koje sam imala sreću na taj način “upoznati”. U braku skoro deset godina i mama dječaka koji ce u avgustu napuniti dvije godinice.
Kako organizujete svoj dan, obzirom da imate malenog dječaka i radite?
Teško. Šalu po strani da je lako nije ali već smo se prilično uhodali obzirom da sam se na posao vratila početkom godine. Sreća je ogromna što imamo divnu tetu čuvalicu i ozbiljnu ljubav između nje i Isaka što sve čini puno lakšim. Uglavnom trpi moj san ali nadoknadim s vremena na vrijeme. Dan izgleda tako da nakon jutarnjeg maženja Isak doručkuje dok se mi spremamo za posao, onda ide ritual ispraćanja i pozdravljanja, mahanja kroz prozor.. nakon posla svo vrijeme je posvećeno samo njemu, tih nekoliko sati do njegovog odlaska na spavanje zaista se trudim da provedemo kvalitetno i da mu pružim nepodjeljenu pažnju. Kad zaspi ja obavim sve što trebam, što čeka ili treba pripremiti za sutra.
Mama ste i ono sto možemo vidjeti prateći vas na instagramu Isak oduzimu cijelu vašu pažnju. Kako prolazite faze koje su u najmanju ruku interesantne u odgoju djeteta?
Vjerujem kao i sve druge mame.. pričam sa bliskim ženama, sa svojom Insta ekipom koja ima iskustva, googlam i odusevljavam se tim malim ljudima i tome kako je zapravo nevjerovatan napredak koji oni postižu u ovim prvim godinama života. Uvijek pokušavam imati na umu da su to sve prirodne razvojne faze i da i oni isto kao i mi imaju i svoj karakter, volju, raspoloženje, loše i dobre dane. Kako koja faza prođe tako se odmah i zaboravi jer eto iza ćoška sljedeće, pa ono što je nedavno bilo izazovno zamijeni nešto drugo a onda idemo ispočetka.
Koje su najvažnije vrijednosti koje želite prenijeti svome dječaku?
Suprug i ja se zaista trudimo biti dobri primjeri jer sam davno nekad negdje pročitala da djeca možda neće uvijek uraditi ono sto im kažete ali će sigurno uraditi ono što su vidjela da vi radite. Vjerujem da su djeca ogledalo roditelja i da će dijete odrastajući u okruženju u kojemu se propagiraju međusobna tolerancija i poštivanje, pouzdanost, rad, trud, poštenje sigurno upiti te vrijednosti. Trudimo se pružiti mu okruženje puno ljubavi, smijeha, razumijevanja jer vjerujem da sve odatle polazi. Najjači potencijal roditeljstva je sklad i povezanost roditelja. Želim da bude osoba koja će imati izgrađen sistem vrijednosti koji će mu omogućiti da navečer može mirne savjesti zaspati i bez problema sebe u ogledalu gledati.
Koji mali rituali su Vam važni sa dječakom?
Može zvučati smiješno ali mi nekako od starta od svega pravimo male rituale, prilagođavamo ih dobi i interesima kako vrijeme prolazi ali sve je razlog i povod za igru, uživanje, smijeh.. ali evo recimo od posebnog su nam zadovoljstva jutarnja maženja koja vikendom traju u nedogled, ispraćanje nas dvoje na posao uz obavezne poljupce i volimo te, večernje kupanje – budemo sve troje obično okupani, priča za laku noć, on bira temu pa je nekad o Kempinci (crvenkapica) nekad o bebici, nekad tatici.. nakon priče naš zagrljaj u kojem on utone u san..
Da ne zapostavimo i vas, koja zadovoljstva sebi uspijete priuštiti obzirom na majčinstvo?
Ja sam Isaka jedva čekala skoro sedam godina a rodila u 39. godini, tako da od tog momenta zaista najveće zadovoljstvo nalazim u vremenu koje provodim s njim. Naravno da uživam u onim ženskim trenucima tipa odlaska frizeru, na manikir i slično.. u kafi sa prijateljicom, čaši vina sa suprugom ali poželim ga i žurim mu nazad gdje god da sam.
Koji su planovi za naredni period, kako ćete provesti ljeto, i šta biste porucili mamama dvogodišnjaka?.
Planovi su da se krajem jula preselimo u našu porodičnu kuću, u naše malo morsko misto i tome se jako radujem, takoreći odbrojavam dane. Nadam se da ćemo uživati i raduje me što ćemo se ove godine već brčkati ozbiljnije i duže, prošle smo bili preoprezni. A vjerujem biće i poderanih koljena ali sve su to ljepote djetinjstva koje smo svi prošli. Poručila bih im da se naoružaju strpljenjem, nekad broje do 10, nekad i do 100 ali da ni u jednom momentu ne zaborave da su njima njihovi razlozi za uzrujanost, bez obzira koliko nama izgledali nevažno, zaista bitni. Da validiraju njihove emocije i ne nipodaštavaju njihovu ozbiljnost. Trenutno ima momenata kad mi je u isto vrijeme neodoljiv, najslađi ikada i nepodnošljiv. Ali kao za sve drugo, oni su samo jednom mali a vrijeme tako brzo prolazi..
