Ovo ne znači da majka treba da sebe zanemari (kao što to mnoge majke pretpostave), već upravo suprotno – majka treba da bude dobro da bi bila dobra majka.
Aida Indžić rođena je 1984. u Zenici. Osnovnu školu je završila u Novom Travniku, Opću gimnaziju u Travniku, te diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zenici – odsjek za Engleski jezik i književnost, 2008 godine. Živi u Travniku gdje je udata, te je majka troje djece.
Aida Indžić, supruga, majka i žena koja je posvetila svoj život educiranju žena. Pored porodičnih obaveza koje imaju sve žene i skoro dvije decenije predavanja engleskog jezika u srednjim i osnovnim školama, te nevladinim i humanitarnim udruženjima, Aida se bavi i osnaživanjem žena kroz life coaching. Sa izučavanjem psihologije i principima rada na sebi započela je još kroz srednju školu, nastavila na fakultetu, a aktivno počela da se bavi kada je u isto vrijeme imala dvije bebe i primijetila da joj fali alata za samoregulaciju. Pored toga, pohađala je kurseve o roditeljstvu. Danas, nakon više od 10 godina, posjeduje certifikat za “Strategic Life coaching”, “Mindfulness-based cognitive therapy (MBCT) Practitioner”, kao i “Emotional intelligence (EQ) practitioner”. Svakodnevno pomaže mnogim ženama, posebno majkama da bolje upoznaju sebe, razbiju ograničavajuća uvjerenja i ispune svoja očekivanja. Podučava ih tehnikama samopomoći, upravljanja vremenom, postavljanjem granica, te kako da se usklade sa svojim vrijednostima i budu (naj)bolja verzija sebe. Aida je lice iza profila “bosnian_hanuma.coaching”, kreatorka serijala podcast epizoda “Osnažena žena”, te autorica programa “Osnažena majka”. Trenutno radi na programu “Osnažimo školarca“. U nastavku Vam donosimo naš intervju sa Aidom.
Po zanimanju ste profesorica engleskog jezika koja je svoj poziv posvetila učenju roditelja roditeljstvu. Možete li nam reći kako ste se odlučili da budete edukator u ovako zahtjevnom području kao što je roditeljstvo?
Upravo radeći u školi uvidjela sam kako mi u našoj zemlji zapravo ne znamo puno o roditeljstvu. Svi se trudimo biti bolji roditelji od naših roditelja, kao što su se i naši roditelji trudili biti bolji od svojih, ali ustvari jako malo investiramo u (funkcionalno) znanje.U vremenu kad nam se informacije serviraju pomalo i napadno, vjerujem da su se mnogi roditelji pogubili u procesu. Ne žele da budu strogi, ali kada izgube kotrolu, onda „pucaju po šašovima“.Kada sam dobila svoju djecu, shvatila sam koliko je roditeljstvo teška i ozbiljna stvar i koliko mi, ma koliko se trudili biti bolja verzija roditelja od naših roditelja, ustvari prenosimo iste obrsace, posebno ukoliko nismo pristutni u sadašnjem trenutku tj. djelujemo na autopilotu. I od tada učim, izučavam, padam, dignemm se, pa ponovo učim, primjenjujem, padnem, dignem se, isčitavam, pohađam razne kurseve i edukacije, primjenjujem.. U jednom momentu sam spontano počela da dijelim (ipak sam ja po profesiji učitelj i posao mi je da kompleksne stvari predstavim na jednostavan način) znanje sa prijateljicama uživo, pa online (najviše putem društvenih mreža). Kada su počele žene da se skupljaju na privatnom profilu instagrama, iz želje da zaštitim privatnost svoje porodice, odlučila sam otvoriti novi profil – za svrhe savjetovališta.
Posjedujete certifikat „Mindfulness-based cognitive therapy“. Možete li nam reći više o mindfulnessu više?
Mindfulness bi se preveo kao puna svjesnost, a radi se, ukratko, o skupu tehnika (npr. tehnike disanja i mentalni alati) koje nam omogućuju da upravljamo svojom pažnjom. MBCT (eng. Mindfulness Based Cognitive Therapy) je moderan psihološki tretman razvijen u porodici kognitivo – bihevioralne terapije osmišljena da kultiviše svjesnu pažnju o našem tijelu, emocijama i umu kako bismo živjeli svoj život sa više prisutnosti, zahvalnosti, blagostanja, humanosti i otpornosti na spoljnje utjecaje. Ova terapija nam može pomoći da prepoznamo lutanje pažnje i djelovanje na „autopilotu“ i kako da vratimo pažnju tamo gde želimo da ona bude – sa interesovanjem, strpljenjem i pažnjom. Može nas naučiti da prepoznamo naše obrasce reaktivnosti, kako razviti kod sebe sposobnost da vješto odgovorimo, a ne automatski reagujemo, kako se „odmaknuti”od trenutnog iskustva i time jasnije vidjeli i izabrati adekvatan odgovor.Uz primjenu principa emocionalne inteligencije (Certifikat “Emotional intelligence (EQ) Practitioner”), te alata life coachinga (Certifikat “Strategic Life Coaching Practicioner”), MBCT mi se u praksi pokazao odličan za probleme današnjih žena koje žive brzim tempom života.
Sve majke uvijek daju sve od sebe kako bi bile što bolje majke? Na svojim edukacijama šta savjetujete majkama? Kako se postaje bolja majka?
Svaka majka mora da zna da je ona stub porodice i da raspoloženje i blagostanje članova porodice direktno zavise od njenog raspoloženja. Ovo ne znači da majka treba da sebe zanemari (kao što to mnoge majke pretpostave), već upravo suprotno – majka treba da bude dobro da bi bila dobra majka. Ne možemo naliti iz prazne čaše! Dobra vijest je da se sve može naučiti. Sve kreće od osvještavanja da ne možemo i ne trebamo biti savršene i da potražiti pomoć nije sramota niti slabost. Radom na sebi dolazi do promjene svijesti, a to je ključno!
Ono što žene često ističu kako nemaju dovoljno vremena. Kako to kvalitetno upravljati vremenom?
Upravljanje vremenom je vještina koja se također uči. Smatram da je najbitnije znati poredat prioritete. Ja volim da svoje vrijeme organizujem po „blokovima vremena“, te na osnovu matrice HITNO – BITNO radim TO DO liste (liste obaveza). Ono što je ključno u formiranju svih listi jeste da ih analiziramo krajem dana/sedmice/mjeseca/polugodišta/godine, te korigujemo shodno našim mogućnostima. U protivnom će nas te liste samo frustrirati. Znači, opet se vraćamo na rad na sebi, osluškivanje sebe i svojih potreba, osvještavanje slabosti i mogućnosti, želja i kapaciteta.I najbitnija stvar je znati postavit granice i stati iza njih, tj. ne dozvoliti sebi da ih rušimo radi tuđeg mišljenja jer svaki put kada drugima kažemo „da“ iz pogrešnih razloga, izdale smo same sebe i rekle „ne“ svojim potrebama, pa čak i potrebama svojih bližnjih.
I sami ste majka troje djece. Kako uspijevate sve da izbalansirate?
Moja djeca su bila povod ozbiljnog rada na sebi. U to vrijeme nije bilo psihoterapeuta u mjeri kao danas, niti life coach-eva (a pogotovo ne online), a ići psihologu ili psihijatru u Centar za mentalno zdravlje zato što imate slabu toleranciju na frustraciju ili ne znate pravilno da dišete, bi (tada) bilo apsurdno. Danas je, hvala Bogu, sve drukčije i zaista je lako doći do pomoći u vidu razgovora koji može da nas poduči kako se uskladit sa svojim vrijednostima i biti najbolja verzija sebe. Balansiranje se svodi na ispunjavanje obaveza koje se moraju ispuniti, a potom one koje trebaju, delegiranju obaveza koje ne moram ja uraditi, a onda što ostane vremena je za odmor i relaksaciju. Uvijek gledam da uključim porodicu u sve segmente žiuvota, i što je najvažnije – trudim se biti svjesna svakog trenutka.
Autorica ste podcasta epizoda „Osnažena žena“. Kako izgleda jedna osnažena žena?
Osnažena žena je ona koja se odvaži raditi na sebi i ne prihvati biti bespomoćna. Ona koja odbije da bude ukalupljena i ne nasjedne na kukanja i tračanje, već se hrabro upusti u plovidbu okeanom samospoznaje. Žena koja upozna svoje mane, ali i osvijesti svoje vrline i potencijale, te radi na promjeni svijesti, na taj način osnažujući i svoje potomke. Osnažena žena zna da ne može i ne treba biti perfektna, ali treba da bude u miru sa sobom jer je uvijek radi ono što je najbolje za nju i njenu porodicu. Ona se ne opterećuje prošlošću koju ne može promijeniti i ima puno vjere u budućnost, pa joj hrli sa uzbuđenjem, a ne strahom. Uz sve to, ona ŽIVI u sadašnjem trenutku gdje život jedino i jeste. Spremna je pomoći uvijek i svima, ali isto tako ima čvrste i jasne granice za stvari i ljude koji ne zaslužuju njenu pažnju. Nju ne grize savijest jer uvijek rsadi najbolje što zna i nikada sa pola srca. Osnažena žena nema potrebu da se svidi drugima pod svaku cijenu, jer zna da svi žive u svojoj realnosti i da nečija percepcija nje ne utječe na njenu istinsku vrijednost. Ona je autentična i nikada ne glumi, ne manipuliše i ne skriva se iza lažnog osmijeha. Osnažena žena nema potrebu umanjiti nekoga da bi se ona osjećala većom!
Mnoge mame često nakon poroda imaju postporođajnu depresiju. Kako pomoći samoj sebi u tom trenutku?
Iako je majčinstvo prirodna uloga za žene, danas, uz sve savjete sa svih strana, dosta majki se izgubi u procesu. Osjećaju se loše zbog toga što se osjećaju loše. Osjećaju se loše jer su na neki način izgubile sebe, a dobile ogromnu obavezu koja nije kao kad smo se igrali „beba“, jer dijete ne možeš ostaviti u kutiju za igračke kao lutku.Ono što bih ja uradila da mogu vratiti vrijeme jeste povezala se sobom bolje prije dolaska bebe i vjerovala svojoj intuiciji više. Tako bih bila sigurnija u sebe i ne bih paničarila na svaki bebin plač. Također bih smanjila očekivanja od sebe i prihvatila novonastalu situaciju u kojoj nemam kotrolu nad svime. Osvijestila bih prolaznost vremena, pa bi me to tješilo u neprospavanim noćima, a opominjalo da uživam u svakodnevnim sitnicama. DISALA BIH. Ma koliko banalno zvučalo, češće bih duboko disala umjesto što bih puštala da me preplavljuju emocije.Ne bih se stidila da potražim ili makar prihvatim povremeno pomoć u vidu pospremanja kuće, brige o bebi, spremanja hrane, ali i u vidu psihološke podrške. Obezbijedila bih vrijeme za self-care jer je briga o sebi važna kako za tijelo i um, tako i za dušu i srce.Zato je važno da žena prije nego li se ostvari kao majka, postane najbolja verzija sebe i prvo zacijeli svoje unutrašnje dijete jer će u protivnom biti puno reaktivna na spoljne utjecaje, a samim tim će svoje traume prenositi u majčinstvo, pa i na dijete.
Za kraj koja je Vaša poruka za sve roditelje?
Svjesni smo da brinuti se o djetetu nije isto što i odgajate dijete i da je odgoj mnogo više od hrane, odjeće, pažnje itd. Zato bih svim roditeljima, a posebno majkam poručila da krenu sa odgojem djeteta mnogo prije nego se dijete rodi. To znači da rade na sebi, ali se i edukuju o roditeljstvu. Jako je važno znati odreagovati kad se nađemo u situaciji koja nam izaziva frustraciju. Džaba nam sva fancy kolica i baby oprema ukoliko se izderemo na dijete samo zato što nismo u stanju da se smirimo kada dijete, čiji mozak nije formiran i ne zna da se nosi sa emocijama – prolazi kroz tantrum. Iz tog razloga, kako bih olakšala majkama, sam kreirala program “Osnažena majka” koji pored definicije roditeljstva (obaveze i dužnosti roditelja/djece), obrađuje i razvojne faze djece, potrebe djece i adolescenata, razvoj ključnih vještina i kompetencija, razvijanje EQ i socijalne inteligencija kod djece, ali i važnost uključivanja djece u kućne poslove, odgojne stilovi roditeljstva i njihov utjecaj na razvoj djeteta, postavljanje granica u odgoju, komunikaciji unutar porodice, asertivno ponašanje, te najčešće uzroke psihičkih teškoća kod djece, i ono što je sve vrijeme spominjem: važnost rada na sebi (zašto i kako započeti, koje su tehnike rada na sebi, ali i tehnike samopoći). Pored edukacije koja će mladim roditeljima uliti samopouzdanje i ojačati strukturu njihove ličnosti, savjetovala bih da uvijek budu autentični, jer djeca jako dobro osjete kada nešto nije iskreno. Također bih savjetovala da vježbaju da budu što više zaista prisutni u procesu odrastanja svoje djece. Kada dijete priča i male stvari, da sve ostave i slušaju ih sa pažnjom jer su to za njih velike stvari, da valoriziraju njihov problem jer je taj problem (ma kako se nama činio možda i smiješan), za njih najveći problem u životu do tada, te da budu njihov vjetar u leđa. Ono što je teško u roditeljstvu, a ključno je za odgoj zdravih individua jeste da se djeci postave granice koje će služiti kao okvir izvan kojeg djeca neće moći izlaziti, ali će ih onda iskoristiti kao utočište. Granice po potrebi (u vanrednim okolnostima), mogu biti fleksibilne, ali u protivnom ih se čvrsto drži. To djecu uči strukturi. Naučite ih redu i disciplini, ali im ne sijecite krila, jer oni mogu postići šta god žele ukoliko budu spremni boriti se za to. Nemojte od njih očekivati da ispunjavaju vaše neostvarene snove, ali im pomozite da upoznaju sebe (koju vrstu temeperametna imaju i koju vrstu inteligencije itd.) što će im olakšati pri izboru zanimanja. Pomozite im da razviju svoje vještine, da nauče razumjeti međuljudske odnose, da odaberu dobre uzore. Izgradite im zdrava uvjerenja koja će im služiti na životnom putu, a ne ograničavati u ostvarivanju svog punog potencijala. Ne kupujte njihovu ljubav poklonima i lažnom zaštitom i hvaljenjem pred drugima. Osvijestite da ste samo ljudi i da imate pravo imati i loš dan, pa normalizirajte plakanje, ali ih i naučite kako da se nose sa problemima i emocijama. Odgojite djecu da poštuju sebe i druge i da nikad ne vrednuju sebe na osnovu tuđeg mišljenja, te da budu empatični prema slabijima od sebe. Pohvalite njihov uspjeh, ali ih učite da se radi sebe uvijek potrude i da je uredu da ponekad (očekivani) rezultat izostane. Nipošto nemojte da uspoređujete svoju djecu sa drugom, te nemojte da brinete unaprijed. Budite principijelni i pazite šta šta radite jer djeca vas gledaju više nego što vas slušaju. Ako pogriješite, izvinite se djetetu. Ako ste bili loš roditelj, tražite oprost od djece, ali oprostite i sebi, jer i tada ste radili najbolje što ste znali. Da ste znali bolje, sigurno biste radili bolje. Trudite se biti roditelj kakvog ste vi trebali kada ste bili dijete.Odgojite takve osobe da vas nikada ne trebaju kao odrasle osobe, ali da traže vaše mišljenje i savjet iz poštovanja i ljubavi.I na kraju, osvijestite prolaznost života i uživajte u svakom njihovom zagrljaju mekanim rukicama.
