Da bismo znali odakle nastaje agresivno ponašanje i nasilje, te kako ga prevenirati, moramo shvatiti njihovo porijeklo i način manifestovanja.
Piše: Elma Kapić, psiholog
Biografija: Elma Kapić je rođena 1985. godine u Mostaru, gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja upisuje četverogodišnji studij Psihologije na Nastavničkom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, te je 2012. godine stekla zvanje diplomiranog psihologa. Prvo radno iskustvo u struci stekla je u bankarskom sektoru kao industrijski (poslovni) psiholog, gdje se svakodnevno bavi brendiranjem firme i regrutovanjem novih radnika kao i edukovanjem radnika u razvoju karijere.
Pored poslovnog angažmana volonter je u domu za djecu bez roditeljskog staranja i u SOS dječijem selu. Članica je USPIT (udruženje za sistemsku praksu i terapiju) udruženja u Mostaru. Trenutno završava edukaciju za Porodičnog savjetnika. Od značajnih edukacija završila je Bazični trening Emotivno fokusirane terapije kao i trening Neverbalne komunikacije i Korištenja psihologijskih testova inteligencije i ličnosti u svrhu procjene potencijalnih kandidata.
U posljednje vrijeme svjedoci smo čestih objava o vršnjačkom nasilju putem različitih medija (društvene mreže, portali, televizija,…) i to obično u trenutku kada situacija eskalira.
Istina je da smo u današnje vrijeme više upućeni o događajima i pod utjecajem raznih objava vezano za vršnjačko nasilje i agresivno ponašanje kako kod djece tako i odraslih zbog dostupnosti informacija, ali je ono oduvijek prisutno u društvu i vječita tema raznih radova sociologa, psihologa i pedagoga.
Agresivnost i agresivno ponašanje kao društveno neprihvatljiv oblik ponašanja nailazi na negodovanje društva i pomoć se preusmjerava na žrtve umjesto da se pomogne i osobama koje ispoljavaju takvo ponašanje.
Da bismo znali odakle nastaje agresivno ponašanje i nasilje, te kako ga prevenirati, moramo shvatiti njihovo porijeklo i način manifestovanja.
Poremećaj u ponašanju spada u u grupu eksternaliziranih poremećaja čiji su simptomi (agresija, krađa, nasilno ponašanje, laganje, markiranje,…) već na prvi pogled lako uočljivi. Simptomi koje manifestuje osoba s ovim poremećajem su okrenuti prema/ protiv drugih. Osnovno obilježje poremećaja u ponašanju ogleda se u nekontrolisanom ponašanju. Poremećaj u ponašanju može nastati prije i poslije 10- te godine, s tim da je teža klinička slika ukoliko se javi ranije. Ova pojava je 5:1 u korist dječaka. Različiti teorijski modeli polaze od različitih uzroka nastanka i to od biološkog, psihodinamskog, kognitivno- bihevijoralnog i sistemsko teorijskog.
U ovom dijelu bih posebno istakla osnovnu pretpostavku sistemske porodične teorije koja se odnosi na to da je porodična disfunkcija ključna karika u poremećaju ponašanja i da je porodica ključ u tretmanu djece s poremećajem ponašanja.
Vrlo često se poistovjećuje pojam agresivnosti i nasilja, ali u suštini postoje razlike između njih u načinu manifestovanja. Razlika je izražena u različitom stepenu neopravdanosti u ponašanju. Kod agresivnog ponašanja neopravdanost štete se podrazumijeva, a kod nasilnog ponašanja se ona naglašava. Obje pojave u sebi nose unutrašnju napetost i razdražljivost, način za postizanje nekog cilja važnog za dijete, osjećaja odbačenosti i osjećaja nedostatka roditeljske pažnje, imitacija agresivnog ponašanja roditelja, okoline i medija.
Nasilje kao poremećaj ponašanja ima duboke korijene u historiji gdje se pokušavalo neverbalnim načinom doći do nadmoći, ali se tek odnedavno ozbiljno počelo baviti njim jer nasilje u novije vrijeme poprima i nove oblike i razmjere i jako je teško izboriti se s istim.
U današnje vrijeme možemo prepoznati pet vrsta nasilja: fizičko nasilje (najlakše uočljivo), psihičko nasilje (najteže uočljivo), emocionalno, seksualno, te nasilje putem interneta ili online nasilje.
Postoje četiri karakteristična profila unutar vršnjačkog nasilja, a to su: djeca koja se nasilno ponašaju (često i istim ili jačim intenzitetom, usmjerena na jednu osobu ili grupu), djeca koja su izložena nasilju, djeca koja doživljavaju nasilje ali ga i sama čine, te djeca koja ni na koji način ne učestvuju u vršnjačkom nasilju.
Kako primjetiti kada su djeca žrtve nasilja? Postoje različiti manifesti osim fizičkih posljedica nasilja. Djeca mogu na indirektan način da ukažu na svoje stanje kao što su: slabljenje apetita, česti bolovi u stomaku i mučnina pred odlazak u školu, popuštanje u učenju, povlačenje u sebe, nisko samopoštovanje, promjena raspoloženja bez nekog razloga, noćne more i odbijanje razgovora s roditeljima i nastavnicima o temi odnosa s vršnjacima.
Kako primjetiti djecu koja vrše nasilje? Djeca koja vrše nasilje često su i sama bila izložena nasilju, bilo u školi, porodici ili u širem okruženju. Imaju lošiju pažnju i koncentraciju, često ometaju školske aktivnosti, opčinjeni su nasilnim filmovima, imaju malo prijatelja, te su često neprihvaćena u društvu zbog svog ponašanja.
Obje pojave i nasilnika i žrtve trebaju pomoć kako ne bi imale trajne posljedice u odrastanju i odraslom dobu. Više od dvije trećine onih koji manifestuju tri ili više simptoma poremećaja ponašanja u djetinjstvu a da se s njima nije radilo na suzbijanju istih, imaju neku disfunkcionalnost u odraslom dobu. Ukoliko se radi o vršnjačkom nasilju koje se obično događa u školi, tada je potrebno da se uključe nastavnici, roditelji i učenici u cijeloj školi. Takav pristup nazivamo sistemski. Dok rad s pojedincem žrtvom ili nasilnikom nazivamo individualni.
Istraživanja su pokazala da je najvažnija i ujedno najefikasnika rana prevencija, rad s roditeljima tek rođenog djeteta ili prevencija već u predškolskom periodu. Potreba ranog uočavanja poremećaja u ponašanju djece i mladih i tretiranje istih stvara mogućnost smanjenja broja nasilnog ponašanja. Terapijski tretman na koji se može bazirati cijela porodica djeteta koje je nasilno ili djeteta koje ispoljava simptome pretpljenog nasilja je Sistemska porodična terapija. U terapiju se uključuje što više članova nuklearne porodice i promjena na jednom članu se odražava na promjenu unutar cijelog sistema te se nakon niza tretmana porodica osnažuje kako bi svaku promjenu ili prijetnju naučili da lakše prebrode ili savladaju.
Visoka razina kvalitete života u porodici i u odgojno- obrazovnim ustanovama temelj su zdravog i cjelovitog razvoja djeteta.
Sila je oružje slabih, nenasilje je oružje jakih!
(Mahatma Gandhi)
