Zašto bebe vole igru skrivača

Zašto bebe vole igru skrivača

Jedno od nas sakrije oči, a zatim ih polako otkriva. To uzrokuje bebin smijeh, što nas dovodi do smijeha. Onda to ponovimo. I opet. I opet.

Igra skrivača nikad ne stari. Svi smo rođeni sa jedinstvenim ličnostima, u jedinstvenim situacijama i s jedinstvenim genima. Pa zašto bebe širom svijeta neprestano ponovno otkrivaju igru skrivača?

Bebe ne čitaju knjige i ne znaju toliko ljudi, pa je iznenađujuća trajnost i kulturna univerzalnost skrivača. Puka navika ili moda, igra nam može pomoći pokazati nam temelje na kojima je izgrađena misao odraslog čovjeka.

Rana teorija zašto bebe uživaju u igri skrivača je da se iznenade kad se stvari vrate nakon što ih ne vidi. Ovo možda ne zvuči kao dobra osnova za smijeh ni vama ni meni s našim odraslim mozgovima, ali da biste shvatili šalu morate shvatiti da bebe to ne razumiju. Rađaju se zbunjene i postepeno moraju naučiti razumjeti ono što se oko njih događa.

Švicarski razvojni psiholog Jean Piaget nazvao je ovaj princip ‘trajnošću predmeta’ i sugerisao da su bebe prve dvije godine svog života provele razrađujući ga. I naravno te dvije godine su glavno vrijeme za igru. Ovako gledana, igra nije samo šala, već pomaže bebama da testiraju i ponovo testiraju princip postojanja: da stvari postoje čak i kad ih ne možete vidjeti.

Možda je evolucija to popravila tako da bebe same uživaju u igri skrivača, jer se pokazalo korisnim u kognitivnom razvoju, ali sumnjamo. Događa se nešto dublje od pukog obrazovanja.

High angle view of a baby boy covering his eyes playfully

Element iznenađenja

Peekaboo koristi temeljnu strukturu svih dobrih šala – iznenađenje, uravnoteženo s očekivanjima. Istraživači Gerrod Parrott i Henry Gleitman to su pokazali na testovima koji su uključivali grupu šestero, sedmo i osmomjesečne djece. Većinu vremena igra skrivača odvija se normalno, no ponekad se odrasla osoba sakrila i pojavila kao druga odrasla osoba ili se sakrila i pojavila na drugom mjestu. Nezavisni promatrači ocijenili su video snimke novorođenčadi koliko su se bebe smješkale i smijale.

Na ovim “trik pokušajima” bebe su se manje smiješile i smijale, iako je ishod bio iznenađujući. Štaviše, razlika između njihovog uživanja u normalnoj igri i trik-igri povećavala se s godinama (s tim što su bebe stare osam mjeseci najmanje uživale u trikovima). Istraživači ovo tumače tako da se igra oslanja na mogućnost predviđanja ishoda. Kako bebe stare, njihova predviđanja postaju sve jača, a nesklad s onim šta se zapravo događa postaje sve veći – sve manje im je smiješno.

Konačna tajna trajne popularnosti igre skrivača je ta što zapravo nije riječ o jednoj igri. Kako beba stari, njegov roditelj omogućava igri da se prilagodi novim sposobnostima beba, omogućavajući i odraslima i bebama da uživaju u sličnoj igri, ali na različite načine. Kako beba stari, može uživati ​​u sakrivanju i ponovnom pojavljivanju odrasle osobe, ali nakon godinu dana ili malo više mogu preuzeti kontrolu sakrivanjem i ponovnim pojavljivanjem. Srećom mi odrasli toliko uživamo u njihovom smijehu da nas ponavljanje igre ništa ne košta, a i sami uživamo u beskonačnim rundama igre.