Samoutješne navike kod djece

Samoutješne navike kod djece

Sisanje palca, ljuljane tijela i druge samoutješne navike često zabrinjavaju roditelje

 

Od ranog djetinstva mnogo ljudi imaju neke samoutješne navike kao što su igranje s vrhom olovke, igranje s prstima, igranje s ušnim resicama ili igranje s kosom.  Uzrok ovih navika ostaje nepoznat. Njihova ponavljajuća priroda nagovještava da su to procesi koji imaju smirujuće djelovanje na mozak. Ipak, mnoge navike koje zabrinjavaju roditelje i pitaju se kako ih kontrolisati.

 

Ovo su neke od najčešćih samoutješnih navika iz djetinjstva koje zabrinjavaju roditelje:

  • Sisanje palca
  • Ljuljanje tijela
  • Pomjeranje glavom
  • Grickanje noktiju
  • Kidanje zanoktica
  • Igranje s kosom
  • Masturbiranje

 

Neke samoutješne navike kao što su sisanje palca i ljuljanje tijela, počinje u novorođenčadskim danima i lagano nestaju vremenom. Kroz srednju dob djetinjstva, većina djece koja sisaju palčeve će to raditi na privatnim mjestima, a ne na javnim, npr kod kuće, u krevetu, gledajući TV ili kada su uzrujani. Ovu naviku često prate i neke druge, kao što su grljenje dekice.

Kako djeca uzrastaju i razvijaju bolju samokontrolu i samorazumijevanje, njihova navika sisanja palca inače nestano, najčešće od šeste do osme godine. Također, uz pritisak svojih vršnjaka, djeca preuzimaju  veću samokontrolu nad svojim ponašanjem.

Slično tome, mali broj djece pokazuje naviku ljuljanja tijela prije spavanja. Moguće da se sklupčaju u poziciju „fetusa“ i ljuljaju toliko jako da se krevet trese i čak udara od zidove, dok ne zaspu.  Nekolicina djece ljuljaju glavu naprijed i nazad, ponekad udarajući u zid. Druga djeca sjede i ljuljaju se. Iako se ove navike čine čudne, djeca to mogu raditi svaku noć da bi zaspala. Ritmičko pokretanje čini se kao nešto što moraju činiti da bi umirili centralni nervni sistem da bi zaspali.

Grickanje noktiju ili zanoktica, igranje s kosom i kopanje nosa su također česte i dosadno navike iz djetinjstva, a razvijaju se između treće i šeste godine. Ovo ponašanje može se nastaviti kroz srednju dob djetinjstva, čak i duže. Kao i druge samoutješne navike, ove smanjuju napetost, „oduzimaju vrijeme“, i čine se nesvjesnim.

Učestalost i intenzitet

Učestalost i intenzitet ovih navika dolaze i prolaze, često bez objašnjenja ili uplitanja roditelja. Neki posmatrači uočili su da dijete koje gricka svoje nokte i zanoktice često uzrokuje krvarenje ili bol; a ova prirodna posljedica može igrati ključnu ulogu u eventualnom nestanku ove navike. U svakom slučaju, ovakve navike nestanu s vremenom.

 

Kontrolisati ili kazniti

Prvi korak u kontrolisanju ovih navika vašeg djeteta – ignorišite ih! Najčešće one nestanu s vremenom. Ako im na to obratite pažnju grubim tonom, riječima ili kaznom  – stvorit ćete još veću tenziju što će samo produbiti ovu naviku. Kazna nije efikasan način odvikavanja od navika.

Ignorisanje ovih navika može biti teško za roditelja. Ipak, ako ocu ili majci smeta ova navika ili ih frustrira, ignorisanje neće pomoći da zaboravite na nju. Iako je tako, probajte se suzdržati od negativnih komentara i čekajte da same nestanu.

Ako vaše dijete sisa palac ili gricka nokte, moguće da će samo prevazići tu naviku i samim tim će i vama olakšati.

 

Probajte koristiti ove tehnike:

  • Kada uočite da vaše dijete više nema tu naviku nakon dugog perioda, nagradite ih dogovorenom nagradom.
  • Koristite neke stvari poput tekućina koje imaju ljut ukus, i namažite po zanokticama i noktu, što će upozoriti vaše dijete kada krene da gricka. Ovaj postupak nije najuspješniji, ali je jednostavan i kod male djece koja surađuju, može imati bolji učinak. Upitajte farmaceuta o proizvodima.
  • Pozitivni stav je najbolji način da se navike i ponašanje promijene. Istaknite i nagradite novo ponašanje koje želite da djeca usvoje. Table sa zvijezdicama i svakodnevne nagrade su veoma korisne.