Najčešće bolesti kože dječjeg uzrasta

Najčešće bolesti kože dječjeg uzrasta

 

Kako prepoznati i kako tretirati kožne bolesti kod beba i male djece? 

Dječja koža je tanja od kože odraslih osoba te je rožnati sloj blaži i manje otporan. Barijera koja služi za obranu od štetnih tvari nedovoljno je razvijena te zbog toga djeca lakše reagiraju na vanjske uslove. Pravilna njega i briga oko djeteta ponekad ipak nisu dovoljni. Najčešće bolesti kože kod beba i djece su atopijski dermatitis, „slatke kraste“, gljivične infekcije, virusne bradavice te pelenski dermatitis. Kako ih prepoznati i kako ih tretirati?

 

Piše: Prof.dr.sc. Dubravka Šimić, prim, specijalistica dermetovenerologije, subspecijalistica dermatološke onkologije

Prof.dr.sc. Dubravka Šimić, primarius, dr.med.

Spacijalista dermatologije i venerologije

Subspecijalista dermatološke onkologije

Završila Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, magistrirala na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, doktorirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Objavila više od 30 radova te 11 knjiga kao samostalni autor ili koautor poglavlja iz područja dermatologije. Sudionica u 6 projekata od kojih je jedan Horison. Izlagala na 50 skupova, 20 puta kao pozvani predavač. Organizatorica i predsjednica simpozija i kongresa iz Dermatovenerologije u Bosni i Hercegovini i članica znansvenih odbora u inozemstvu.

Članica:

European Academy of Dermatology and Venerology (EADV)
International Society of Dermoscopy (ISD)

Hercegovačko dermatovenerološko društvo (HDVD) – predsjednica

Udruženja psorijatičara u Bosni i Hercegovini

Udruženja za prevenciju raka kože BiH

 

Atopijski dermatitis je kronična upalna kožna bolest popraćena crvenilom (ekcemom), suhom kožom i svrbežom.

Riječ atopija zapravo označava sklonost nastanku alergijskih bolesti. Dugotrajna je bolest u kojoj se smjenjuju epizode poboljšanja i pogoršanja. Ima visoku učestalost, oko 2% ukupne populacije boluje od atopijskog dermatitisa, zahvaća oko 15% do 20% djece. Često je udružen sa polenskom alergijom i astmom, a stanje mogu pogoršati hrana, lijekovi, sapuni, virusne ili bakterijske bolesti disajnih puteva. Atopijski dermatitis je povezan  s poremećenom barijerom kože pa je genetska predispozicija, osobito mutacija gena za filagrin,  važna u nastankubolesti. U čimbenike rizika ubrajaju se klima/onečišćenje jer djeca koja žive u razvijenijim zemljama, hladnoj klimi ili uvjetima onečišćenog okoliša imaju povećan rizik od nastanka bolesti. Vremenski uvjeti također mogu biti okidači u nastanku simptoma. Zbog poremećene barijerne funkcije, potencijalni alergeni poput peludi, kućne prašine i dlake kućnih ljubimaca mogu lakše nadražiti kožu. Kontroverzna je uloga alergije na hranu, iako se smatra, bez znanstvene potvrde, da neka hrana čini kožu djeteta osjetljivijom i sklonijom pogoršanju simptoma. Abrazivni materijali, gruba sredstva za čišćenje i kemikalije koje se koriste u biološkim prašcima za pranje isto tako mogu pogoršati stanje.

Bolest najčešće počinje u prvoj godini života, obično specifičnim promjenama u pregibima ili na licu. Očituje se suhom, na mjestima crvenom kožom, uz često prisutan jak svrbež, a posljedično i povremenim vlaženjem i stvaranjem krasta na zahvaćenim mjestima, nastalim uslijed češanja. Promjene se najčešće pojavljuju na velikim pregibima, potom na licu, na tjemenu, nogama i rukama i u pelenskoj regiji u prvih nekoliko mjeseci života. Dijete je uznemireno, osjeća se neugodno, a posljedica svrbeža je loš san i često buđenje noću. Bolest tako značajno utječe na kvalitetu djetetovog života, ali i kvalitetu života roditelja i njegovatelja koji se osjećaju bespomoćnima, krivima i depresivnima.

Dijagnozu bolesti mora postaviti liječnik dermatolog, jer se bolest ponekad teško razlikuje od drugih kožnih poremećaja. Liječenje treba voditi liječnik s ciljem smanjenja i uklanjanja simptoma bolesti. Liječenje ovisi o težini kliničke slike tj, zahvaćenosti kože i složeno je.  Unutar osnovne njege preporučuju se preparati koji ne sadrže sapun, parabene, parfeme. U fazi pogoršanja, po preporuci ljekara, samo na pojedine dijelove promijenjene kože, uvode se kortikosteroidne kreme ili masti uz neutalne pripravke – umirujuće losione, blage sapune ili vlažno suhe obloge. Posenu pozornost potrebno je posvetiti izbjegavanju mogućih uzročnika koji će dovesti do pogoršanja bolesti koliko god je moguće, uključujuću alergene bilo koje vrste i nadražujuća sredstva iz okoline, osobito vunu i sintetiku. Kupanje i korištenje sapuna treba biti smanjeno. Promjene temperature i stres također mogu dovesti do pogoršavanja bolesti.

Prevencija se obavezno mora provoditi tijekom neakutne faze, svakodnevnom hidratacijom kako bi se ublažila postojeća suhoća kože i produljilo razdoblje između izbijanja simptoma. Prikladni proizvodi za hidrataciju i redovita pažljiva rutina igraju ključnu ulogu u zaštiti i umirivanju atopične kože djeteta. Specifična prevencija se sastoji u  spriječavanju grebanja ili trljanja kad je moguće, zaštiti kože od nadražujućih sredstava, sintetičkih materijala.

Impetigo

(„slatke kraste“) je zarazna bolest najčešće u dječjoj dobi uzrokovana streptokokom ili stafilokokom. Javlja se kod djece bez obzira na uzrast, češće kod one koja već imaju neku drugu bolest kože uslijed čega je nastupilo oštećenje (ekcem, atopiju). Bolest se manifestira u početku pojavom mjehura različite veličine na licu, osobito oko usana i nosa, koji brzo pucaju, a nakon toga nastaju žute kraste (zbog čega su i nazvane „slatke“). Loša higijena i boravak u kolektivu, kupanje u nepročišćenoj vodi, osobito u bazenima tokom ljeta, povećavaju rizik. Ukoliko su promjene ograničene na manju površinu, korisna je aplikacija antibiotske masti, ukoliko se pak radi o većoj površini i dužem trajanju neophodno je uključenje sistemske terapije zbog mogućih ozbiljnih posljedica na bubrezima. Potrebno je spriječavanje širenja impetiga među ostalim članovima neupotrebom zajedničkih predmeta (odjeće, ručnika, sapuna).

 

Gljivične infekcije

mogu nastati na koži, u kosi i na noktima. Mogu biti površne, ali nepravovremeno prepoznate ili nepravilno liječene zahvatiti i dublje slojeve kože kad zahtjevaju posebno liječenje, a u kosti dovesti do trajnog gubitka dlake. Očituju se crvenilom različite veličine, naglašene, ljuskave i uzdignute periferije, a središta gotovo boje normalne kože. Uzročnici promjena su gljive iz porodice dermatofita i kandida. Nastanku pogoduju toplota i vlaga, sintetička odjeća, gumene čizme, tijesna obuća. Liječenje počinje nakon postavljanja dijagnoze mikološkom potvrdom uzročnika bolesti. Ponekad je dugotrajno osobito u infekcijama vlasišta.

 

Virusne bradavice

su promjene na koži koje uzrokuju virusi (HPV). Većinom su smještene na rukama, ali i na tabanima kad su zahtijevnije u liječenju. Česte su u djece školskog uzrasta. Bezbolne su promjene različite veličine i oblika, koje su podložne širenju. Ukoliko dođe do povrede bradavice ili je na nezgodnom mjestu, može nastati infekcija ili krvarenea. Liječenje treba prepustiti stručnjaku. Krioterapija je najčešće korištena vrsta liječenja u dermatološkim ordinacijama. Mogu se primjrniti i pripravci za lokalnu primjenu s keratolitikom.

Pelenski dermatitis

je čest u djece do druge godine života. Kako mu ime kaže smješten je u pelenskoj regiji a očituje se crvenilom, često praćenim vlaženjem zbog okludiranja regije. Bolest može progredirati stvaranjem promjena koje podsjećaju na male rane i u kojima se može desiti naknadna infekcija bakterijama i gljivama. Začarani krug vlažne, tople sredine, stalnog pranja i brisanja (naročito vlažnim maramicama!), može dovesti do intenziviranja simptoma. U liječenju se koriste kreme koje sadrže cink, pantenol (suše promjene). Obavezno je često presvlačenje zbog nastojanja da regija ostaje što duže suha.