Postavljanje granica u odgoju: Kako pravilno komunicirati sa djetetom
Kada u vaš život uđe dijete, svaki dragocjeni trenutak želite provesti zajedno. No svakodnevica nas često odvaja i dijete povjeravamo bliskim osobama. Nena i dede, rodbina, prijatelji i dadilje ‒ svi koji pomažu u brizi i odgoju djeteta ‒ trebaju roditeljima prenijeti sve važne informacije o tome što se sve događalo u djetetovu danu u trenucima fizičke odvojenosti.
Sva djetetova prva saznanja o pravilima društvenog ponašanja dolaze iz porodice. Prisutnost malog djeteta željnog novih saznanja pomaže i odraslim članovima obitelji da preispitaju do kojih vrijednosti i pravila oni i njihova obitelj drže.
Pitanje čemu reći “Da” roditelji najprije moraju postaviti sami sebi.
Porodične granice i pravila važno je jasno i konkretno definirati i postaviti. Dobro je da ih je samo nekoliko te da su dobro objašnjeni. Neka su pravila lijepog ponašanja općeprihvaćena i stalna, primjerice: ne udarati druge, bacati stvari, zvati pogrdnim imenima, govoriti ružne riječi i slično.
Odrasli članovi porodice svojim poštovanjem pravila izravno utječu na dječju percepciju tih pravila.
Isto tako, važno je da je orijentacija pravila pozitivna pa je umjesto: “Nećeš igrati igrice jer moraš pospremiti sobu!” učinkovitije i bolje reći: “Čim pospremiš sobu, možeš igrati igrice.”
Iako je sadržaj poruke isti – njezina je konotacija drukčija.
Primjeri pravilne komunikacije prema Annette Kast-Zahn
Pozitivna formulacija | Negativna formulacija |
Pazi na stube. | Nemoj pasti. |
Hodaj po pločniku. | Nemoj pobjeći na cestu. |
Ostani uz mene. | Nemoj bježati od mene. |
Pospremi stvari u ormar. | Ne ostavljaj sve uokolo razbacano. |
Ostavi seku na miru. | Nemoj tući seku. |
Pssst! Govori tiho. | Nemoj vikati. |
Ordinacija.hr