Zašto je vaginalno rađanje djece najbolji način?

Zašto je vaginalno rađanje djece najbolji način?

mr.sc.Tanja Krešić, dr. med., specijalista ginekologije i porodništva

Priroda se pobrinula da je vaginalno rađanje djece upravo najbolji način rađanja za njih, osim u slučaju kada vaginalni porođaj nije moguć.  Nevjerojatne su razlike između vaginalnog porođaja i porođaja carskim rezom, kako za majku tako i za bebu, smatra dr.Tanja Krešić,  specijalista ginekologije i porodništva. Dr. Krešić je specijalistica ginekologije i porodništva od 2012. , subspecijalistica ginekološke onkologije od 2018. a titulu magistrice znanosti stekla je 2013.godine.  Trenutno radi na doktorskoj disertaciji a zaposlena je u Klinici za ginekologiju i porodništvo SKB Mostar. Za časopis Roditelj govori o razlikama između prirodnog poroda i carskog reza te o pitanjima o porodu koja tište svaku trudnicu.

1.Možete li za naše čitaoce objasniti razliku između prirodnog i carskog poroda, u kojem slučaju se odlučujete za carski porod?

Upravo pridjev koji koristimo  za vaginalni  porođaj, a to je  riječ „prirodni“,  je za početak dovoljan da nas usmjeri o kakvom se točno načinu porođaja radi. Naime,  priroda se pobrinula da vaginalno rađanje djece  je najbolji način rađanja za njih, osim u slučaju kada vaginalni porođaj nije moguć.  Nevjerojatne su razlike između vaginalnog porođaja i porođaja carskim rezom, kako za majku tako i za bebu. Prilikom prolaska kroz porođajni kanal bebe se nizom adaptacijskih mehanizama  bolje prilagode što se nažalost ne događa prilikom porođaja carskim rezom gdje mi djecu iz savršenih inkubatora, bez prethodne pripreme, u roku par minuta izložimo vanjskom svijetu. Iako vaginalni porođaj često  traje duže od carskog reza svaki trud koji majka osjeti je jedna stepenica više prema boljem životu kasnije. Carski rez se danas povezuje sa većim rizikom obolijevanja djece od alergija, alergijske astme i autizma. Svakodnevno se surećemo s mišljenjima naših trudnica i njihovih obitelji da je rađanje carskim rezom apsolutno siguran način porođaja u kojem se očekuje da će sve proći u redu i da je to stopostotna sigurnost za bebu, što naravno nije istina. Mame koje su rađale carskim rezom  to će itekako potvrditi. Ni prilikom carskog reza nije moguće izbjeći komplikacije kao što su oštećenja moždanih struktura djeteta, krvarenja u moždane komore, aspiracija plodove vode, ozljede bebe prilikom ekstrakcije  i dr.

S druge strane, prednosti za majku su također tu: bez obzira kako zna isrcpljujući biti, mame se ipak lakše oporave nakon prirodnog porođaja, jer je manji gubitak krvi u porođaju, puno lakše se uspostavi dojenje i uobičajeno kretanje rodilje. Rijeđe se događaju upale dojke i febrilna stanja, manja je sklonost infekcijama te trombembolijskim incidentima tako da i u babinju, razdoblju od 42 dana nakon porođaja, ima manje komplikacija nego što se to događa nakon carskog reza.

Naravno da postoje situacije u kojima vaginalni porođaj nijemoguć i tu je svakako dobro da imamo dobro razvijenu i unaprijedjenu operacijsku tehniku kao što je carski rez. Za dobar porođaj je ključno da je žena zdrava, da ima primjerenu zdjelicu, dobre trudove i dobar položaj bebe. Nekad bolesti majke i operacijski zahvati koje je majka imala budu presudni da se odlučimo za carski rez zbog izlaganja majke naporu. S druge strane, ako unatoč kvalitetnim trudovima beba nije u dobrom položaju, bez obzira na majčinu zdjelicu i na veličinu bebe, odlučujemo se za carski rez.

2.Koja su najčešća pitanja trudnica u kontekstu straha od poroda?

Jedan dio trudnica se boji hoće li porod uspjeti izdržati, hoće li znati surađivati i tiskati kad za to dođe vrijeme  i  naravno, hoće li biti sve u redu s bebom.  Uvijek me iznenade trudnice koje samo razmišljaju što će biti s bebom, a da nikad nisu sebe dovele u pitanje, već se motiviraju  i govore:  „ma ja ću to moći“.

Takodjer je razvijen i strah od indukcije porođaja koji mi preporučimo ako iz medicinskih razloga, a u interesu majke i djeteta, ne možemo čekati spontan početak porođaja. Medicinski induciran porođaj je porođaj koji nerijetko zahtijeva da rodilja duže vremena boravi u rađaonici dok se priprema za aktivnu fazu porođaja, što zna biti frustrirajuće.

Drugi dio trudnica najviše spominje strah od „patnje u porodu“. To su situacije u kojima se događa da je žena dugo u rađaonici, da razvije trudove, porođaj napreduje do jednog trenutka i onda stane: nekad zbog prestanka trudova, nekad zbog nespuštanja bebe ili pada otkucaja srca, prolapsa pupkovine, loše rotacije ploda, točnije svega što se može očekivati u porodu i onda završe na carskom rezu. Nitko od sudionika u porođaju ne voli takve situacije, ni liječnici ni babice ni rodilje, ali nažalost događaju se.

To su scenariji kojih se danas dosta trudnica plaši, samo što su različite interpretacije patnje. Porođaj je proces koji traje! Za porođaj prvorodilje potrebno je oko 200 trudova, dobrih trudova, a za to treba vrijeme, od 12 do 18h.  Prenošenje trudnoće nakon termina  i dolazak na češće preglede u ambulantu, pripremni trudovi koji traju danima prije početka samog porođaja ili boravak u rađaonici bez trudova gdje čekamo sazrijevanja vrata maternica ili pripremamo tek ženu za porođaj NIJE patnja i omalovažava istinsku patnju svih žena kojima je porođaj  bio traumatičan!

3.U posljednje vrijeme su učestali carski rezovi, smatrate li da je to opravdano ili se tu ipak radi o strahu trudnice od prirodnog poroda?

Za porast stope carskih rezova  nije kriv samo strah trudnica. Takodjer je tu sve više medicinskih indikacija:  veći je stupanj neplodnosti i trudnoća iz postupaka umjetne oplodnje, žene se kasnije odlučuju za trudnoću, a što smo starije to smo i sklonije drugim bolestima kako u trudnoći tako i izvan trudnoće,  što vodi bliže carskom rezu.

Žene su u prirodni porođaj jednim dijelom izgubile povjerenje jer se događaji s porođaja , koji su fiziološki i koji su očekivani ponekad interpretiraju na najgori mogući način i prepričavaju se kao takvi preko društvenih mreža, portala i „od uha do uha“. Porođaji koji su bili normalni i završili rađanjem živog zdravog djeteta znali su biti prepričani takvim stilom da se zapitam jesmo li uopće bili u istoj prostoriji. Sve to ulijeva dodatni strah i nervozu. Takodjer su i pojedinci iz struke, razno medicinsko osoblje krivi za komercijalizaciju carskog reza,  kako u državnom tako i u privatnom sektoru gdje se preko raznih poznanstava, obećanja i  usluga dogovara carski rez bez opravdane medicinske indikacije, naravno uz slogan „zašto  se patiti ?!“.

Carski rez služi majkama i djeci kao svrsishodna unaprijeđena operacijska tehnika kada vaginalni porođaj nije moguć, a ne kao brži način, lijek protiv boli ili sredstvo za smirenje,  kako trudnicama tako i članovima njihovih obitelji.

4.Koje su pripreme neophodne za prirodni porod, kako trudnice mogu olakšati same sebi taj cjelokupni proces?

Važno je tijekom trudnoće  odlaziti na redovite ginekološke preglede na kojima bi se trebalo uočiti bilo kakva odstupanja od normalnog . Pri tome mislim na laboratorijske nalaze trudnice, tjelesnu težinu, vrijednosti krvnog tlaka, otkrivanje metaboličkih i hormonskih problema (trudnički dijabetes, problemi sa funkcijom štitnjače) kao i problemi od strane djeteta.

Trudnicama se savjetuje prestanak pušenja i izbjegavanje loših navika,  redukcija tjelesne težine, poboljašanje prehrambenih navika i kvalitetniji izbor namirinica, prilagođeno kretanje i vježbanje. Postoje i trudnički tečajevi na kojima parovi budu upoznati s rađaonicom, tehnikama disanja prilikom trudova, vježbama i položajima koji olakšavaju porođaj kao i s tehnikama dojenja i prvom njegom novorođenčeta. Masaža međice se svajetuje u zadnjim tjednim trudnoće s neutralnim uljima za poboljšanje elastičnosti rodnice i izbjegavanje nepotrebnih rezova (epiziotomije).

Bitno je i truditi se ostati fokusiran, slušati savjete liječnika, vjerovati da je prirodan porođaj nešto što beba zaslužuje i puno bolje podnosi od nas majki. Beskorisni i zločesti savjeti te pokušaji plašenja trudnica koje čujemo svakodnevno treba u potpunosti zanemariti. Svatko ima svoju priču s poroda i svaki oblik preuveličavanja će mudra trudnica zanemariti. Strah je nešto protiv čega ne možemo. Onog trenutka kad se odlučimo za majčinstvo naš život više nikad neće biti isti i strahovi će se samo multiplicirati i neće prestati s porodom, bitno je samo uzdići se iznad toga i razmišljati o tome što je najbolje za bebu.

5.Šta biste naveli kao najbitniju stavku prilikom vremena neposredno nakon poroda?

Prvi plač bebe i „Zlatni sat“! Nakon mjeseci iščekivanja i brige,  najljepši zvuk je upravo taj bebin prvi plač i osjećaj olakšanja koje majke osjete.  „Zlatni sat“  je vrijeme neposredno nakon porođaja kad se dijete stavlja na majku dok je još na rađaonskom stolu  da osjeti njenu kožu, miris,  toplinu i otkucaje srca. Tad se disanje i otkucaji srca novorođenčeta  uskladjuju s majčinim. Beba preuzima majčine bakterije iz rodnice i sa kože koje su bitni za uspostavu mikrobiološke flore novorđenčeta koja je ključna u daljnjem razvoju i zdravlju djeteta.  To je i vrijeme za prvi podoj o kojem ovisi daljnje uspostavljanje i uspjeh dojenja. U tome je još jedna prednost vaginalnog porođaja koja nažalost  izostaje  prilikom carskog reza u općoj anesteziji.

6.Koji vremenski period je ključan za redovne preglede nakon poroda?

Ako je sve prošlo u redu, pregledi se preporučuju po isteku babinja, 6 tjedana nakon porođaja, ukoliko liječnik koji je vodio trudnoću ili porođaj ne savjetuje drugačije. Naravno da se pregledi mogu obaviti i ranije ukoliko se pojave određene komplikacije u babinju, ili kasnije ako se rodilja dobro osjeća

7.Kada je u pitanju carski rez, koliko je vremena potrebno da prođe kako bi se žena mogla upustiti u narednu trudnoću?

Savjetuje se pauza od namanje godinu dana. Ako žena zatrudni, a ne prođe 6 mjeseci od carskog reza, tada je veći rizik za rupturu maternice tijekom same trudnoće i preporučuje se trudnoću dovršiti ponovnim carskim rezom. Ako je prošlo više od 6 mjeseci, onda se može planirati i prirodan porođaj, ovisno o tome koji je bio uopće razlog za prvi carski rez.

Ne znači da ako se jednom rodi carskim rezom da je obavezan ponovni carski. Ukoliko imamo uvjeta i prođe dovoljno vremena može se  planirati prirodni porođaj.  To ne vrijedi za porođaje nakon dva carska reza kada se mora planirati ponovni carski rez.

8.Šta biste naveli kao najveći rizik za trudnice prilikom poroda, da li je to povišen krvni pritisak, stanje bebe ili čak imunitet i zdravlje trudnice?

Sve skupa, rekla bih. Rizik za bebu postoji zbog mogućnosti  pritiska na pupkovinu ili prijevremenog odljuštenja posteljice što dovodi do asfiksije, odnosno prestanka dotoka kisika djetetu. Nepravilni položaji ploda, tzv. defleksijski stavovi,  koji se mogu dogoditi tijekom porođaja također dovode do protrahiranog porođaja i moguće fetalne patnje. Za majku postoji opasnost od krvarenja prilikom i neposredno nakon porođaja. Pravovremeno davanje lijekova u porođaju kojima  se kontroliraju porođajna doba je jedan od načina za smanjivanje gubitka krvi i brži oporavak rodilje

9.Koji su najbitniji pokazatelji početka poroda?

Pred  kraj trudnoće počinju se intenzivirati Braxton-Hicksove kontrakcije, blagi pripremni trudovi,  koji dovode do sazrijevanja vrata maternice, njegovog smekšavanja, skraćivanja i otvaranja. Pojača se i količina sluzi u rodnici te pojavljuje sukrvavi iscjedak. Kretanje trudnice je sve više otežano, trbuh spušten, a bolovi u leđima i pitisak na stidnu kost sve izraženiji. Neposredno pred porod i bebice se umire tako da se i broj pokreta smanji i postanu tromiji. Moguće je i odilaženje plodove vode koja je znak početka porođaja i bez obzira na trudove razlog je za odlazak u bolnicu.

10.Za kraj, da li imate neku poruku za naše čitaoce?

Roditeljstvo nije lagan posao i nitko nije rekao da će zatrudnjivanje, trudnoća, porođaj te  podizanje  i odgajanje djece biti lagano, ali je zasigurno jedan od najljepših osjećaja koje ljudi mogu iskusiti  u svom životu. Najbolje što jedna žena i  majka može učiniti za svoje dijete, za našu djecu, je podržati vaginalni način porođaja i dojenje kao osiguravanje odličnog početka života. Naša propaganda kao roditelja treba biti usmjerena prema onome što nam je priroda već dala i to nastaviti njegovati. Medicinski razlozi su sasvim neka druga priča, ali inzistirati na operacijskom načinu dovršenja porođaja, zgražati se nad prirodnim porođajem ili propagirati majčino mlijeko kao slabo ili manjkavo je za svaku osudu. Ne postoje savršeni recepti kako se poroditi, ali u suradnji sa vašim liječnikom i babicom te izbjegavanjem nepotrebnih i zastrašujućih savjeta može se itekako dobro pripremiti za ono što slijedi ,  hrabro i s vjerom u sebe.

Naša djeca to zaslužuju!

roditelj.ba