Faze poroda – na šta morate biti spremne?

Faze poroda – na šta morate biti spremne?

Svaka trudnica se zapita kroz koje faze će proći tokom poroda. Ukoliko je trudnica upoznata sa fazama vaginalnog poroda to će joj mnogo pomoći da prepozna kada je pravo vrijeme za odlazak u rodilište.

Prva faza počinje s početka kontrakcija koje su uzrokovane progresivnim promjenama u vašem vratu maternice, a završava se kada je cerviks potpuno dilatiran. Ova faza je podijeljena u dvije faze: latentna faza i aktivna faza. Tokom latentne faze, cerviks je otvoren do 4 centimetra. Ova faza najduže traje do osam sati. Kontrakcije u ovoj fazi mogu biti nepravilne, moguće su promjene jačine boli i učestalosti pojave bolova. Bolovi koji se osjećaju u ovoj fazi najsličniji su onim menstrualnim (bol u krstima, nadutost i stalni grčevi). U ovoj fazi ženama je obično ugodnije da hodaju nego da sjede. Većina trudnica ovu fazu provede kod kuće, a one koje odu u bolnicu budu vraćene kući do početka aktivne faze poroda.

Druga faza poroda počinje nakon što je cerviks u  potpunosti dilatiran, a završava s rođenjem vaše bebe. To se ponekad naziva faza “tiskanja”. Aktivnu fazu obilježavaju regularne kontrakcije koje postaju učestalije, jače i traju duže. Preporuka ginekologa je da trudnice dođu u bolnicu kada je vrijeme između kontrakcija oko pet minuta. Mjerenje kontrakcija se vrši na način da se mjeri vrijeme od početka jedne do početka slijedeće kontrakcije. U ovoj fazi razmak između kontrakcija obično je između tri do četiri minute, a kontrakcije traju oko jedne minute. Obično se javlja osjećaj zatezanja u pubičnom dijelu i pritisak u leđima. Ukoliko se trudnica odlučila za porod sa epiduralnom anestezijom, ona se daje u ovoj fazi poroda. Nakon toga cerviks se otvara posljednjih par centimetara. Bol postaje intenzivnija, jer se beba počinje spuštati u porođajni kanal. U ovoj fazi trebali bi svu svoju energije usmjeriti ka porodu. Bebina glava počinje zatezati vašu vaginu i perineum. Babica ili doktor će vam reći kada je pravo vrijeme da tiskate. Veoma je važno da tiskate u onom trenutku kada su vam oni to rekli jer prerano tiskanje može uzrokovati naticanje cerviksa. Kada se glava pojavi na vaginalnom otvoru, biti će potrebno da se još par puta napnete kako bi se beba rodila. Nakon rođenja bebina usta i nos se pomoću pumpice očiste od sluzi i amniotske tečnosti. Beba nakon toga po prvi puta udahne zrak i zaplače. Pupčana vrpca sa kojom je beba još uvijek vezana za vas presavija se i presijeca se. Ova faza završava se sa odbacivanjem posteljice. To je faza koja traje najkraće (5 – 15 minuta). Ponekad kontrakcije prestanu, a onda se ponovo jave kako bi se izbacila posteljica.

Svaka trudnoća je različita i zbog toga postoje varijacije u trajanju poroda. Za žene koje po prvi put rađaju, a trudne su najmanje 37 sedmica vrijeme poroda često traje između deset i dvadeset sati. Za žene koje su rađale prije na prirodan način ovaj period je mnogo kraći. 

Inducirani porod

To može biti slučaj:

  • Ako je od vašeg termina za porod prošla jedna ili dvije sedmice. Većina doktora neće čekati da porod krene sam od sebe jer to može dovesti do nekih komplikacija za vas i vašu bebu. Rizik prenesene trudnoće nakon 42. sedmice mnogo je veći od eventualnih rizika indukcije.
  • Manjak ili zagađenost plodne vode
  • Ukoliko je puknuo vodenjak, a porod nije počeo, odnosno izostaju kontrakcije
  • Visok krvni pritisak
  • Ukoliko trudnica boluje od dijabetesa. Ukoliko je trudnoća protekla bez ikakvih problema, inducirani porod se preporučuje već nakon 38. sedmice trudnoće.
  • Ako trudnica boluje od hroničnih ili akutnih oboljenja. U ovom slučaju preporučuje se inducirani porod kako bi se smanjila opasnost za zdravlje, kako bebe tako i majke.

Koji su rizici induciranog poroda?

Odluka za indukciju poroda nije bez posljedica, jer se porod ne odvija na isti način kao prirodni porod. Istraživanja su pokazala da je trećina prvorotkinja koje su izabrale inducirani porod dovršilo porod carskim rezom za kojeg se zna da nosi rizike od infekcija i komplikacija. Djeca rođena induciranim porodom izložena su većem riziku da će im nakon rođenja trebati posebna medicinska skrb.

Metode za indukciju poroda

Metoda prokidanja vodenjaka se sve manje preporučuje u medicini. Koristi se u slučajevima kada je porod već krenuo prirodnim putem, a želi se ubrzati ukoliko nema daljeg napredovanja poroda. Prokidanje vodenjaka vrši se uvođenjem plastične medicinske igle u matericu. Ukoliko se koristi ova metoda indukcije, porod se mora završiti u roku od 24 sata zbog mogućeg nastanka infekcije.

Jedna od metoda je i nanošenje prostaglandinskog gela. Gel pomaže omekšavanju cerviksa i nanosi se na stražnji dio vagine. Iako gel može samostalno inducirati porod, može i povećati rizik od groznice i proljeva, može uznemiriti bebu te povećava mogućnost krvarenja nakon poroda.

Lijek koji je sličan prirodnom hormonu Oxitocinu je Syntocinon, t.zv. drip. On potiče kontrakcije materice. Daje se porodiljama putem infuzije direktno u krv. Ova metoda se preporučuje samo u slučajevima kada druge metode ne djeluju ili nisu primjenljive, jer izaziva jako bolne kontrakcije koje izlažu bebu velikom stresu.

Prostaglandin je lijek na bazi hormona koji pomaže da se potiču kontrakcije maternice. Porodiljama se daje u obliku tablete ili gela direktno u cerviks.  Ukoliko nema napretka poroda u narednih šest sati postupak se ponavlja. Ova metoda sa sobom donosi najmanje rizika.

roditelj.ba